Pređi na sadržaj

Etnografsko novinarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Etnografsko novinarstvo proučava i opisuje određenu grupu, njeno djelovanje.

Pojam etnografije[uredi | uredi izvor]

Etnografija po izvornom značenju etno (ljudi) i grafija (opisivati) podrazumijeva posmatranje, izučavanje, prikupljanje podataka o određenoj grupi ljudi, a kako Orio (2004:127-141) tvrdi, "bavi se opisivanjem i proučavanjem materijalne, društvene i duhovne kulture (života, običaja, vjerovanja) pojedinih naroda: u stvari, to je muzejska djelatnost etnologa. Odnosi se na kvalitativni opis pojava ljudskog društva utemeljen na terenskom radu."

Definicija[uredi | uredi izvor]

Etnografsko novinarstvo je prema definiciji Miletića (2012:59) "metod kvalitativnog deskriptivno-analitičkog i komparativnog istraživanja karakteristika određenog naroda, shvaćenog kao posebne društvene grupe."

Primjena[uredi | uredi izvor]

Primjenjuje se u etnologiji, lingvistici, socio-kulturnoj antropologiji i sociologiji. Takođe u komunikologiji, posebno u okviru tzv. etnografskih studija komuniciranja, koje problematizuju značaj etničke determinisanosti subjekta, sadržaja i društvenog konteksta komuniciranja.

Šta znači baviti se etnografskim novinarstvom?[uredi | uredi izvor]

"Na svom spoznajnom istraživačkom putu novinarima je etnografsko novinarstvo glavni smjer za posmatranje i dokumentovanje društvenog života. Osnova rada novinara je naracija i opservacione metode, a novinar treba na svom putu spoznaje da opiše:

  1. materijalno postojanje jedne kulture
  2. socijali sistem,
  3. kolektivna vjerovanja i iskustva.

Od dubinske analize i shvatanja novinara-autora tih priča zavisiće i spoznaja recipijenata o pripadnicima neke grupe (naroda drugih država, osuđenika u zatvoru, članova raznih udruženja, narko mafije...). Novinar mora ostvariti kontakt sa grupom, biti objektivan, neutralan i u opis ne smije unositi lični stav, slaganje ili neslaganje, komentarisanje, odobravanje ili osuđivanje predmeta posmatranja. U okviru konceptualizacije etnografskog izvještavanja novinara je adaptacija, otkrivanje skrivenih značenja i upoznavanje sa ritualima i praksama. Izvještavanje zavisi od ostvarene veze sa izvorima (da li je izvor društveno prihvatljiv). U posmatranju etnografičar koristi induktivni metod, a u pisanju novinar je narator priče, ali i medij putem koga se prenosi priča grupe."[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomena i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vesna Đurić, 2013; strana 51; Izazovi žurnalističkih istraživanja. Banja Luka: Comesgrafika.