Etnografsko novinarstvo
Etnografsko novinarstvo proučava i opisuje određenu grupu, njeno djelovanje.
Pojam etnografije
[uredi | uredi izvor]Etnografija po izvornom značenju etno (ljudi) i grafija (opisivati) podrazumijeva posmatranje, izučavanje, prikupljanje podataka o određenoj grupi ljudi, a kako Orio (2004:127-141) tvrdi, "bavi se opisivanjem i proučavanjem materijalne, društvene i duhovne kulture (života, običaja, vjerovanja) pojedinih naroda: u stvari, to je muzejska djelatnost etnologa. Odnosi se na kvalitativni opis pojava ljudskog društva utemeljen na terenskom radu."
Definicija
[uredi | uredi izvor]Etnografsko novinarstvo je prema definiciji Miletića (2012:59) "metod kvalitativnog deskriptivno-analitičkog i komparativnog istraživanja karakteristika određenog naroda, shvaćenog kao posebne društvene grupe."
Primjena
[uredi | uredi izvor]Primjenjuje se u etnologiji, lingvistici, socio-kulturnoj antropologiji i sociologiji. Takođe u komunikologiji, posebno u okviru tzv. etnografskih studija komuniciranja, koje problematizuju značaj etničke determinisanosti subjekta, sadržaja i društvenog konteksta komuniciranja.
Šta znači baviti se etnografskim novinarstvom?
[uredi | uredi izvor]"Na svom spoznajnom istraživačkom putu novinarima je etnografsko novinarstvo glavni smjer za posmatranje i dokumentovanje društvenog života. Osnova rada novinara je naracija i opservacione metode, a novinar treba na svom putu spoznaje da opiše:
- materijalno postojanje jedne kulture
- socijali sistem,
- kolektivna vjerovanja i iskustva.
Od dubinske analize i shvatanja novinara-autora tih priča zavisiće i spoznaja recipijenata o pripadnicima neke grupe (naroda drugih država, osuđenika u zatvoru, članova raznih udruženja, narko mafije...). Novinar mora ostvariti kontakt sa grupom, biti objektivan, neutralan i u opis ne smije unositi lični stav, slaganje ili neslaganje, komentarisanje, odobravanje ili osuđivanje predmeta posmatranja. U okviru konceptualizacije etnografskog izvještavanja novinara je adaptacija, otkrivanje skrivenih značenja i upoznavanje sa ritualima i praksama. Izvještavanje zavisi od ostvarene veze sa izvorima (da li je izvor društveno prihvatljiv). U posmatranju etnografičar koristi induktivni metod, a u pisanju novinar je narator priče, ali i medij putem koga se prenosi priča grupe."[1]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Vesna Đurić, 2013; strana 51; Izazovi žurnalističkih istraživanja. Banja Luka: Comesgrafika.