Pređi na sadržaj

Zalihe

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zalihe su sredstva koja se drže radi prodaje u redovnom poslovanju, u procesu proizvodnje nakon kojega se prodaju ili u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu ili prilikom pružanja usluga.

Podela zaliha[uredi | uredi izvor]

U računovodstvu se dele na:

  • zalihe materijala u skladištu,
  • zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvodi,
  • zalihe gotovih proizvoda,
  • zalihe robe,
  • stalna sredstva i sredstva obustavljenog poslovanja i
  • dati avansi

Zalihe materijala[uredi | uredi izvor]

Materijal u skadištu podrazumeva zalihe sirovina, osnovnog i pomoćnog materijala, ostalog materijala, goriva i maziva, alata i inventara koji se otpisuje u celini (kao što su auto-gume i ambalaža). U preduzećima koja se odluče da u finansijskom knjigovodstvu obuhvataju stanje, nabavku i trošenje materijala, na posebnim analitičkim računima u okviru ovog računa vode se odstupanja od planskih nabavnih cena, ispravka vrednosti i revalorizacija zaliha.

Zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvodi[uredi | uredi izvor]

Nedovršena proizvodnja obuhvata početno stanje, smanjenje ili povećanje vrijednosti zaliha nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i delova, kao i nezavršenih usluga po ceni koštanja, odnosno po neto prodajnoj ceni (fer vrijednosti) u zavisnosti od toga koja je niža.

Zalihe gotovih proizvoda[uredi | uredi izvor]

Gotovi proizvodi obuhvataju početno stanje, smanjenje ili povećanje vrijednosti zaliha gotovih proizvoda, kao i gotovih usluga po cijeni koštanja, odnosno po neto prodajnoj cijeni (fer vrijednosti) u zavisnosti od toga koja je niža.

Zalihe robe[uredi | uredi izvor]

Roba obuhvata zalihe robe koja se nalazi u skladištu, stovarištu ili prodajnim objektima. Uključuje nabavnu vrijednost robe, poreze, razliku u cijeni (marža) i ostale zavisne troškove.

Dati avansi[uredi | uredi izvor]

Dati avansi obuhvataju avanse date dobavljaču za nabavku materijala i robe. Zadužuje se ovaj račun u korist računa sa koga je izvršeno plaćanje.

Računovodstvene evidencije zaliha[uredi | uredi izvor]

Evidentiranje promena na zalihama se može vršiti po količinskim i vredonosnim pokazateljima, pa se razlikuju[1]:

  • magacinska evidencija,
  • materijalna evidencija i
  • finansijska evidencija.

Magacinska evidencija je evidencija po vrsti i količini zaliha koju vodi skladištar. Magacinska evidencija se vodi na magacinskim karticama za svaku vrstu zaliha.

Materijalna evidencija obuhvata evidenciju po vrstama, količini i vrednosti zaliha. Na ovakav način se za svaku vrstu zaliha obezbeđuje količinski i vrednosni pokazatelji korištenjem materijalnih kartica.

Finansijska evidencija se vodi u finansijskom računovodstvu. Beleži se finansijska vrednost za određene vrste zaliha: materijal, nedovršena proizvodnja, nedovršene usluge, gotovi proizvodi i roba.

Cene po kojima se vode zalihe[uredi | uredi izvor]

Zalihe se mogu vodi po:

  • stvarnim cenama,
  • planskim cenama i
  • prodajnim cenama.

Metode za utvrđivanje troškova zaliha[uredi | uredi izvor]

Troškovi zaliha se utvrđuju pomoću nekoliko metoda:

Za potrebe finansijskog izveštavanja moraju se poštovati odredbe Međunarodnog računovodstvenog standarda 2 - Zalihe koji su dozvoljene samo neke od navedenih metoda, dok se za potrebe internog izveštavanja mogu koristiti sve metode.

Vidi Još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Škarić-Jovanović Kata, Finansijsko računovodstvo, Centar za istraživačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2007.