Zalihe
Zalihe su sredstva koja se drže radi prodaje u redovnom poslovanju, u procesu proizvodnje nakon kojega se prodaju ili u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu ili prilikom pružanja usluga.
Podela zaliha[uredi | uredi izvor]
U računovodstvu se dele na:
- zalihe materijala u skladištu,
- zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvodi,
- zalihe gotovih proizvoda,
- zalihe robe,
- stalna sredstva i sredstva obustavljenog poslovanja i
- dati avansi
Zalihe materijala[uredi | uredi izvor]
Materijal u skadištu podrazumeva zalihe sirovina, osnovnog i pomoćnog materijala, ostalog materijala, goriva i maziva, alata i inventara koji se otpisuje u celini (kao što su auto-gume i ambalaža). U preduzećima koja se odluče da u finansijskom knjigovodstvu obuhvataju stanje, nabavku i trošenje materijala, na posebnim analitičkim računima u okviru ovog računa vode se odstupanja od planskih nabavnih cena, ispravka vrednosti i revalorizacija zaliha.
Zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvodi[uredi | uredi izvor]
Nedovršena proizvodnja obuhvata početno stanje, smanjenje ili povećanje vrijednosti zaliha nedovršene proizvodnje, poluproizvoda i delova, kao i nezavršenih usluga po ceni koštanja, odnosno po neto prodajnoj ceni (fer vrijednosti) u zavisnosti od toga koja je niža.
Zalihe gotovih proizvoda[uredi | uredi izvor]
Gotovi proizvodi obuhvataju početno stanje, smanjenje ili povećanje vrijednosti zaliha gotovih proizvoda, kao i gotovih usluga po cijeni koštanja, odnosno po neto prodajnoj cijeni (fer vrijednosti) u zavisnosti od toga koja je niža.
Zalihe robe[uredi | uredi izvor]
Roba obuhvata zalihe robe koja se nalazi u skladištu, stovarištu ili prodajnim objektima. Uključuje nabavnu vrijednost robe, poreze, razliku u cijeni (marža) i ostale zavisne troškove.
Dati avansi[uredi | uredi izvor]
Dati avansi obuhvataju avanse date dobavljaču za nabavku materijala i robe. Zadužuje se ovaj račun u korist računa sa koga je izvršeno plaćanje.
Računovodstvene evidencije zaliha[uredi | uredi izvor]
Evidentiranje promena na zalihama se može vršiti po količinskim i vredonosnim pokazateljima, pa se razlikuju[1]:
- magacinska evidencija,
- materijalna evidencija i
- finansijska evidencija.
Magacinska evidencija je evidencija po vrsti i količini zaliha koju vodi skladištar. Magacinska evidencija se vodi na magacinskim karticama za svaku vrstu zaliha.
Materijalna evidencija obuhvata evidenciju po vrstama, količini i vrednosti zaliha. Na ovakav način se za svaku vrstu zaliha obezbeđuje količinski i vrednosni pokazatelji korištenjem materijalnih kartica.
Finansijska evidencija se vodi u finansijskom računovodstvu. Beleži se finansijska vrednost za određene vrste zaliha: materijal, nedovršena proizvodnja, nedovršene usluge, gotovi proizvodi i roba.
Cene po kojima se vode zalihe[uredi | uredi izvor]
Zalihe se mogu vodi po:
- stvarnim cenama,
- planskim cenama i
- prodajnim cenama.
Metode za utvrđivanje troškova zaliha[uredi | uredi izvor]
Troškovi zaliha se utvrđuju pomoću nekoliko metoda:
- metoda jedne identifikacije,
- FIFO metoda,
- metoda ponderisane prosečne cene,
- LIFO metoda i
- HIFO metoda.
Za potrebe finansijskog izveštavanja moraju se poštovati odredbe Međunarodnog računovodstvenog standarda 2 - Zalihe koji su dozvoljene samo neke od navedenih metoda, dok se za potrebe internog izveštavanja mogu koristiti sve metode.
Vidi Još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Škarić-Jovanović Kata, Finansijsko računovodstvo, Centar za istraživačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, 2007.