Zorka Karađorđević
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Zorka Karađorđević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 23. decembar 1864. |
Mesto rođenja | Cetinje, Knjaževina Crna Gora |
Datum smrti | 16. mart 1890.25 god.) ( |
Mesto smrti | Cetinje, Knjaževina Crna Gora |
Grob | Oplenac |
Porodica | |
Supružnik | Petar I Karađorđević |
Potomstvo | Aleksandar I Karađorđević, Jelena Karađorđević, Đorđe P. Karađorđević |
Roditelji | Nikola I Petrović Njegoš Milena Petrović Njegoš |
Dinastija | Petrovići Njegoši Karađorđevići |
Ljubica-Zorka Karađorđević (devojačko Petrović Njegoš; 1864 — 1890) je bila najstarija ćerka crnogorskog knjaza, kasnije kralja Nikole I Petrovića Njegoša i supruga Petra I Karađorđevića (bio je kralj Srbije, od 1903. do 1918. i kralj Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1921. godine.).
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je u subotu 12. (po novom 24.) decembra[1] 1864. godine na Cetinju. Na krštenju na dan Svetog Save dobila je ime Ljubica, kum je bio srpski knez Mihailo Obrenović koga je u Cetinju na krštenju zastupao državni savetnik Đorđe Đoša Milovanović (1813—1885).[2][3][4] Radi uspostavljanja dobrosusedskih odnosa Srbije i Crne gore i ostvarenja narodnog jedinstvo, da Ljubica-Zorka kako se kneginja nazva na krštenju-bude simbol ljubavi i Zore novog vremena. Bila je prvo od ukupno dvanaestoro dece crnogorskog kneza Nikole I Petrovića i kneginje Milene.
Svoje detinjstvo, provodi na Cetinju do 11 godine, gde su je učili cetinjski učitelji i Švajcarkinja, gospođa Najkom. Kneginju Zorku su 1875 poslali u Rusiju da u Smoljnskom Institutu (gde su se vaspitavale devojke iz najuglednijih porodica ruske aristokratije) nastavi svoje školovanje. Po završetku školovanja vraća se na Cetinje. Početkom 1883. na Cetinje dolazi knez Petar Karađorđević. Namera mu je bila da se na Cetinju oženi, zbliži sa Crnogorcima i da se tu doseli i živi sa porodicom. Zaprosio je mladu i lepu kneginju. Dolazak Petra Karađorđevića na Cetinje i njegova veridba s kneginjom Zorkom Petrović-Njegoš nije bila po volji protivnicima ovih dveju dinastija ali je zato taj čin s radošću prihvatio srpski i crnogorski narod koji je u krvnom srodstvu gledao potvrdu za buduću zajednicu. U Cetinjskom manastiru 30. jula 1883. godine obavljeno je venčanje. Kneginje Zorke (19 godina) i Petra Karađorđevića (39 godina). Svadbeno veselje, kao i prethodna veridba, priređena je po narodnoj tradiciji, s mnogobrojnim gostima koji su jedva mogli da se smeste na mali prostor Cetinja.
Knez Petar i kneginja Zorka otputovali su na dan venčanja, po podne, za Pariz, na svadbeni put. Po povratku s puta, kneževski par se nastanio na Cetinju. Tu u cetinjskom miru podizali su decu .[5] Kneginja Zorka je Petru I Karađorđeviću rodila petoro dece:
- Jelenu, rođena 23. oktobra (4. novembra) 1884. godine. Bila je supruga velikog kneza Ivana Konstantinoviča – koja je s decom 1917. godine srećno izbegla sudbinu carske porodice zahvaljujući svojoj hrabrosti i snalažljivosti kao i pomoći srpskog poslanika u Sankt Peterburgu g. Miroslava Spalajkovića, dok je njen suprug kao najbliži rođak carske porodice Romanov streljan. Umrla 1962.
- Milenu, rođena 26. aprila 1886, umrla kao dete 22. decembra 1887.
- Đorđa, rođen 27. avgusta (8. septembra) 1887, a koji je jedini živeo i umro u otadžbini, u Srbiji. 1909 odustao od svog prava na kraljevstvo u korist svog mlađeg brata Aleksandra. Umro 1972.
- Aleksandra, rođen 4. decembra (16. decembra) 1888, nazivan viteški kralj Aleksandar Ujedinitelj. Bio je drugi kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1921—1929), a kasnije i Kraljevine Jugoslavije (1929—1934. Grupa zaverenika ga je ubila u Marselju, 1934.
- Andriju, rođen i umro 1890. godine.
Karađorđevići su živeli na Cetinju a onda je cetinjska rezidencija postajala sve tešnja. Karađorđevići su odlučili da sagrade novu na barskoj obali. Nazvana je Topolica, po Petrovom rodnom mestu Topola u Srbiji i ista se nalazi na barskoj rivi. Na dva visoka jarbola, u uglovima dvorišta, vijorile su se Srpska i Crnogorska zastava.
Glavna preokupacija kneginje Zorke za života bila je da njen suprug postane kralj Srbije, te je stalno bila trudna u nameri da pretendentu na srpski presto ostavi što više potomaka. Umrla je 4/16. marta 1890. godine, ubrzo posle porođaja i rođenja poslednjeg sina Andreje, koji je takođe preminuo nekoliko dana posle svoje majke. U želji da pomogne svojoj supruzi, Petar I pozvao je lekare iz Beča, ali nesretnoj kneginji nije bilo pomoći. Umrla je sa rečima: „Biće kralj!“[traži se izvor], misleći na Petra Karađorđevića, što se i ostvarilo 13 godina kasnije nakon Majskog prevrata. Sahranjena je na Cetinju, kod manastira Sveti Petar, ali kada je izgrađena Oplenac Zadužbina kralja Petra I, preneta je 15. marta 1912. godine[6]. Iako je kratko živela kneginja Zorka je ostavila veliki trag u istoriji kao spona Srbije i Crne Gore i kao majka jugoslovenskog kralja Aleksandra I Karađorđevića.
Trinaest godina posle njene smrti, njen otac, Nikola I, čestitao je 6. juna 1903. godine svome zetu Petru Karađorđeviću dolazak na presto Srbije ovom depešom: ”Naše jednomišljenje i krvna veza koja nas spaja jemstvo je Srpstvu za večito i nerazdjeljivo bratstvo Srbije i Crne Gore. To će bratstvo ostati na vijekove svijetlo, sveto, nepomućeno i spasavajuće za naš narod. Za to se bratstvo za prestolom Višnjega mole duše naših srpskih mučenika; tome bratstvu i slozi srpskoj bdiće i anđeoska duša moje Zorke, tvoje supruge, čija krv i ljubav vezaće navijek tvoje i moje sinove”. [7]
Preneta na Oplenac 15. marta 1912.[uredi | uredi izvor]
U Zadužbinu kralja Petra I na Oplencu preneta je 15. marta 1912. Ljubica (Zorka) Karađorđević.[8]
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
8. Stanko Petrović-Njegoš | ||||||||||||||||
4. Mirko Petrović | ||||||||||||||||
9. Krstinja Vrbica | ||||||||||||||||
2. Nikola I Petrović | ||||||||||||||||
10. Drago Martinović | ||||||||||||||||
5. Anastasija Martinović | ||||||||||||||||
11. Stana Martinović | ||||||||||||||||
1. Zorka Karađorđević | ||||||||||||||||
12. Stevan Perkov Vukotić | ||||||||||||||||
6. Petar Vukotić | ||||||||||||||||
13. Stanja Milić | ||||||||||||||||
3. Milena Petrović Njegoš | ||||||||||||||||
14. Tadija Vojvodić | ||||||||||||||||
7. Jelena Vojvodić | ||||||||||||||||
15. Milica Pavićević | ||||||||||||||||
Porodica[uredi | uredi izvor]
Supružnik[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Kralj Petar I | 29. jun 1844. | 16. avgust 1921. |
Deca[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Princeza Jelena | 4. novembar 1884. | 16. oktobar 1962. | Princ Ivan Konstantinovič | |
Princeza Milena | 14/26. april 1886. | 10/22. decembar 1887.[9] | umrla u detinjstvu | |
Princ Đorđe | 27. avgust 1887. | 17. oktobar 1972. | Radmila Radonjić | |
Kralj Aleksandar I | 16. decembar 1888. | 9. oktobar 1934. | Kraljica Marija | |
Princ Andrija | 25. februar/9. mart 1890. | 19/31. mart 1890.[9] |
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Mnogi pesnici su opevali bitne trenutke njenog života: rođenje, krštenje, venčanje, bolest, smrt i prenos mošti.
Jovan Sundečić napisao je pesmu u čast rođenja kneginjice Zorke[10].
Crnogorski godišnjak "Orlić" za 1866. godinu donosi pesmu o krštenju kneginje Ljubice, "Preradosnom prilikom krštenja Kneževne Ljubice Zorke Petrović Njegoš na dan svetoga Save srbskoga 1865." čiji je autor takođe Jovan Sundečić.
Slavi Srbstvo danas slavu Svetitelja narodnoga, Slavi svetog otca Savu Božjim čudom ugodnika Slavi divnog ugodnika Svog u Boga zastupnika. Al Srbine ispenji se Na vrhove Crnoj Gori, I očima uvjeri se Pa svud kazuj, pričaj, zbori, Kako slavi slave ravne Nije od dobi bilo davne, ... A ti srbski sveti Savo, Svoj s nebesa rod naziri... J. Sundečić
Sačuvana je u potpunosti duža pesma u desetercu "Ženidba Knjaza Petra Karađorđevića sa Knjeginjicom Ljubicom-Zorkom“ čiji je autor bio Đuro Petrović.
Smatra se da je pesmu „Razbolje se zorna Zorka“ napisao sam knez Nikola.
Jovan Sundečić napisao je i tužbalicu „Čemer suzu“ povodom smrti kneginje Zorke
Prilikom prenosa posmrtnih ostataka na Oplenac 1912. godine, Cetinjski vjesnik je 14. marta 1912. godine njoj u čast objavio pesmu "Umrloj vili" od Radoja Roganovića[11].
“Tužbalicu”, koju je objavila “Prosvjeta” 7. 3. 1890. godine, napisao je Filip Kovačević.
Jovan Lipovac, ispevao je pesmu "Na grobu njezine svjetlosti Kneginje Zorke" povodom polugodišnjeg pomena
Prvi spomenik ženi u Srbiji podignut je kneginji Zorki 3. juna 1926. godine. Spomenik, rad vajara Stamenka Đurđevića, podiglo je Društvo „Kneginja Zorka“. Spomenik se nalazio na Velikom Kalemegdanu. Nakon Drugog svetskog rata spomenik je uklonjen i verovatno uništen. Ostao je sačuvan gipsani predložak prve verzije koji se čuva u Istorijskom muzeju Srbije.
Predstava „Šćeri moja“ u režiji Ane Vukotić po tekstu Maje Todorović, koji je dobio treću nagradu na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za savremeni domaći dramski tekst i govori o životu kneginje Zorke, postavljena je na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u maju 2016. godine. Po rečima same autorke „Iako su junaci drame „Šćeri moja“ istorijske ličnosti, ovo nije istorijska drama. Istorijska građa je samo polazišna tačka za bavljenje aktuelnim temama, a to je prije svega pitanje položaja žene i odnosa prema ženskom djetetu.“
Ulica[uredi | uredi izvor]
"Zorina" ulica je jedna od najmanjih beogradskih ulica na periferiji opštine Čukarica[12]. Zorina ulica postoji i u Vrčinu, Kanjiži i Lugavčini[13]. Kneginja Zorka dobila je ulicu na Vračaru koju je narod zvao Zorina ulica. Posle Drugog svetskog rata ime ulice je preimenovano u ulicu Ivana Milutinovića. Nakon 50 godina vraćeno je ime "Kneginje Zorke". Ulica "Kneginje Zorke" postoji u Beogradu u opštinama Vračar i Kaluđerica, u Šapcu i Topoli.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Srbske novine", 15. (27.) dec. 1864
- ^ Kosta N. Hristić: „Zapisi starog Beograđanina“, Nolit. . Београд. 1989. pp. 403-404. ISBN 978-86-19-01637-7.
- ^ "Politika", 6. jan. 1924, str. 13
- ^ "Novine srpske", 23. feb. 1865
- ^ Zorka Karađorđević / Vojislava Latković, Podgorica : Kulturno-prosvjetna zajednica, 2001 (Kragujevac : Inter print)
- ^ Cetinjski vjesnik,Jedna tužna svečanost, broj 20, ukucati br. str. 79, 83, 85. Cetinje. 1912. Arhivirano iz originala 06. 08. 2016. g. Pristupljeno 26. 05. 2016.
- ^ Spomenica Društva "Knjeginja Zorka" : sa izveštajem o desetogodišnjem radu glavnog odbora i svih pododbora : [1924-1934], Beograd : Štamparska radionica Ministarstva vojske i mornarice, 1934
- ^ „Crna Gora[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 28. 06. 2017. g. Pristupljeno 13. 07. 2017. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ a b Cetinjski vjesnik, Jedna tužna svečanost, broj 22, ukucati br. str. 85. Cetinje. 1912. Arhivirano iz originala 06. 08. 2016. g. Pristupljeno 29. 07. 2016.
- ^ „Rođenje kneginjice Zorke”. Plava zvijezda. Pristupljeno 28. 12. 2016.
- ^ Cetinjski vjesnik, Umrloj vili, broj 22, ukucati br. str. 86. Cetinje. 1912. Arhivirano iz originala 21. 04. 2016. g. Pristupljeno 26. 05. 2016.
- ^ Sekulić, Nada (2014). „Rodni aspekti javnog gradskog prostora (na primeru analize naziva beogradskih ulica)” (PDF). Sociologija: 125—144. doi:10.2298/SOC1402125S. Pristupljeno 8. 1. 2017.
- ^ „Plan plus”. Plan plus. Pristupljeno 14. 1. 2017.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Cetinjski vjesnik,Jedna tužna svečanost, broj 20, ukucati br. str. 79, 83, 85. Cetinje. 1912. Arhivirano iz originala 06. 08. 2016. g. Pristupljeno 26. 05. 2016.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zorka Petrović Karađorđević (Večernje novosti, 22, januar 2015)
- Kneginja Zorka Karađorđević
- Zorka Petrović Karađorđević
- Potraga za izgubljenim skulpturama sa Beogradske tvrđave
- Zorina Zorka - život i smrt najstarije kćerke knjaza Nikole
- Crnogorske princeze - evropske diplomate
- Simo Matavulj: Ženidba kralja Petra („Politika”, 21. avgust 1921)