Pređi na sadržaj

Isador Perlman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portret Isadora Perlmana, snimljen 27. jula 1964.
Lični podaci
Puno imeIsador Perlman
Datum rođenja04.12.1915
Datum smrti08.03.1991
Naučni rad
PoljeNuklearna hemija
Poznat poIstraživanje alfa raspada

Isador Perlman (12. april 1915 — 3. avgust 1991) je bio američki nuklearni hemičar poznat po istraživanju raspada alfa čestica. [1] [2] [3] [4] Nacionalna akademija nauka nazvala je Perlmana „svetskim liderom u sistematici alfa raspadanja“. [2]

Takođe je bio priznat po istraživanju nuklearne strukture teških elemenata, [2] po izolaciji Kurijuma, [5] [6] kao i po fisiji tantala, bizmuta, olova, talijuma i platine . [7] Perlman je otkrio upotrebu radioaktivnog joda i fosfora u medicinske svrhe. [2] Igrao je ključnu ulogu u proizvodnji plutonijuma u projektu Menhetn. [2]

Analiza neutronske aktivacije

[uredi | uredi izvor]

Bio je i vrhunski stručnjak u oblasti arheometrije. On je bio pionir visoko preciznih metoda analize neutronske aktivacije u Laboratoriji Lorens Berkli u SAD. Analiza neutronske aktivacije pomaže da se utvrdi poreklo drevne grnčarije i drugih artefakata kroz analizu gline od koje su napravljeni. U projektu mu je pomogao još jedan poznati naučnik Frenk Asaro. Keramika iz drugog milenijuma pre nove ere poznata kao kiparska bihromna posuda bila je jedan od prvih arheoloških projekata koje su Perlman i Asaro preduzeli.

Priznanja

[uredi | uredi izvor]

Perlman je bio član Nacionalne akademije nauka, [2] [8] član Američke akademije nauka i umetnosti, [2] član Danske kraljevske akademije, [2] predsednik Odeljenja za һemiju Univerzitet Kalifornije, Berkli, [2] šef Odseka za nuklearnu һemiju i pomoćnik direktora Laboratorije za zračenje Lorens. [2]

Nasleđe

[uredi | uredi izvor]

Godine 2006. Perlmanov bivši student i saradnik Frenk Asaro preneo je arhivu njihovog rada u Nacionalnoj laboratoriji Lorens Berkli u Reaktorski centar Univerziteta u Misuriju sa zahtevom da transkribuju ove podatke i podele ih sa naučnom zajednicom. Posle više od jedne decenije, Mathev T. Boulanger izradio je (skoro) sveobuhvatnu arhivu radova Asara, Perlmana i Mičela o geohemiji arheološkiһ i geoloških uzoraka. [9] Ova arhiva je dostavljena naučnoj zajednici preko Digitalnih arheoloških zapisa (tDAR) . Znanje i iskustva stečena kroz rad sa ovim zapisima korišćeni su za preporuku najboljim savremenim laboratorijama koje proizvode slične podatke kako bi se osiguralo da oni ostanu korisni u budućnosti. [9] [10]

Zapažene nagrade

[uredi | uredi izvor]

Hronologija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Isadore Perlman; Nuclear Chemist, Expert on Alpha Particle Decay;August 09, 1991
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj Isadore Perlman; by Glenn T. Seaborg and Frank Asaro
  3. ^ „The Array of Contemporary American Physicists:Isadore Perlman”. Arhivirano iz originala 2016-03-06. g. Pristupljeno 2012-01-09. 
  4. ^ University of California:In Memoriam
  5. ^ New York Times: Outstanding Events of 1947, Isadore Perlman in isolating curium, the heaviest known chemical element and the most violently radioactive;By WALDEMAR KAEMPFFERT;December 28, 1947,
  6. ^ New York Times:Curium, Man-Made Element 96, Is Isolated in Visible Quantity; Chemists at City Session Hear of the Violently Radioactive Solid -- Photo of Glowing Salt Solution Is Displayed ELEMENT CURIUM VISIBLY ISOLATED;By WILLIAM L. LAURENCE;September 17, 1947,
  7. ^ New York Times:Ratio of Elements in Stars Found To Vary -- Speedboat Design;September 14, 1947,
  8. ^ New York Times:SCIENCE ACADEMY BACKS ENGINEERS; Supports Plan to Establish Co-Equal Organization; By WALTER SULLIVAN Special to The New York Times;Fabian Bachrach;April 24, 1963
  9. ^ a b Boulanger, Matthew T. (2013). „Salvage Archaeometry: Lessons Learned from the Lawrence Berkeley Laboratory Archaeometric Archives”. The SAA Archaeological Record. 13 (1): 14—19. 
  10. ^ Boulanger, Matthew (2016-12-08), Hunt, Alice, ur., „Recycling Data: Working with Published and Unpublished Ceramic Compositional Data”, The Oxford Handbook of Archaeological Ceramic Analysis (na jeziku: engleski), Oxford University Press: 72—84, ISBN 978-0-19-968153-2, doi:10.1093/oxfordhb/9780199681532.013.6, Pristupljeno 2022-10-07 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]