Pređi na sadržaj

Ilja Iljič Mečnikov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilija Ilič Mečnikov

Ilija Ilič Mečnikov (rođen 15. maja 1845. godine u Harkovu, tadašnjem ruskom carstvu, umro 15. jula 1916. godine u Parizu) je bio poznati ruski zoolog i biolog koji je 1908. godine dobio i Nobelovu nagradu za svoj doprinos u oblasti medicine.[1][2][3]

Jedan je od osnivača uporedne patologije, mikrobiologije, embriologije i imunologije. Studirao je na univerzitetu u Harkovu, posle toga ne univerzitetima u Nemačkoj, da bi doktorirao 1868. na Sanktpeterburškom univerzitetu.[4]

Bio je profesor na univerzitetu u Odesi, ali je zbog političkih razloga 1883. godine napustio Rusiju i otišao na Siciliju gde je imao svoju laboratoriju, tamo otkriva fagocitozu.

Nakon toga se na kratko vraća u Rusiju, ali ubrzo na poziv Luja Pastera odlazi na njegov institut u Parizu gde je osnovao svoju laboratoriju gde je i radio do kraja života.

1892. godine postavio je teoriju stanične imunosti prema kojoj su za prvu imunološku reakciju organizma kod akutne infekcije odgovorni fagociti. Za ovu oblast je i dobio Nobelovu nagradu, zajedno sa svojim kolegom Paulom Erlihom.[5]

Sem ovih, imao je još jednu, manje naučno značajnu, ali rasprostranjenu teoriju o starenju, koje je on pripisao toksičnim produktima crevnih bakterija, za čije sprečavanje je preporučivao dijetu na bazi fermentisanog mleka, tačnije jogurta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Na dan 15.5.1845.: Rođen Ilja Iljič Mečnikov, ruski...”. www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 2024-01-26. 
  2. ^ „Na dan 16.7.1916.: Umro Ilja Iljič Mečnikov, ruski...”. www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 2024-01-26. 
  3. ^ Probiotici
  4. ^ Enciklopedija
  5. ^ „Mečnikov, Ilja Iljič - Medicinski leksikon”. medicinski.lzmk.hr. Pristupljeno 2024-01-26.