Kazuar
Kazuar Vremenski raspon:
rani Pliocen – danas | |
---|---|
australijski kazuar | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Casuariiformes |
Porodica: | Casuariidae Kaup, 1847[1] |
Rod: | Casuarius Brisson, 1760 |
Vrste | |
Casuarius bennetti | |
Sinonimi | |
|
Kazuar je rod trkačica koji naseljava tropske šume na Novoj Gvineji, Istočnim Malim Sundima, Molučkim ostrvima i severoistoku Australije.[3] Postoje tri savremene vrste. Najčešća od njih, australijski kazuar, je treća po visini i druga po težini savremena vrsta ptica, manja jedino od noja i emua.
Kazuari se hrane uglavnom voćem, mada su sve vrste omnivorne i uzimaće i drugu biljnu hranu, poput izdanaka i semena trava, ali i gljive, beskičmenjake i sitne kičmenjake. Kazuari su veoma oprezni u odnosu prema ljudima, ali ako su izazvani, mogu ljudima naneti ozbiljne povrede, uključujući smrtne. Kazuar je često proglašavan najopasnijom pticom na svetu.[4]
Sistematika i klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Rod Casuarius uspostavio je francuski naučnik Matiren Žak Brison 1760. godine.[5] Tipska vrsta je australijski ili južni kazuar (Casuarius casuarius).[6] Švedski prirodnjak Karl Line uključio je rod u šesto izdanje svog Prirodnog sistema objavljenog 1748. godine, ali ga je isključio u važnom desetom izdanju iz 1758. godine gde je objedinio kazuara sa nojem i velikim nanduom.[7][8][9]
Slika | Naučno ime | Rasprostranjenje |
---|---|---|
Casuarius casuarius | južni deo Nove Gvineje, severoistočna Australija i ostrvlje Aru, uglavnom po nizijama [3] | |
Casuarius bennetti | Nova Gvineja, Nova Britanija i Japen, uglavnom na visoravnima | |
Casuarius unappendiculatus | severni i zapadni deo Nove Gvineje i ostrva Japen, uglavnom u nizijama [10] | |
(Izumrli) † | Casuarius lydekkeri | Fosil pleistocena poznat iz Novog Južnog Velsa [11] i Nove Gvineje [12] |
Odnos sa ljudima
[uredi | uredi izvor]Neka društva s novogvinejskih planina i visoravni hvataju mlade kazuare i uzgajaju ih kao polupripitomljenu perad, za upotrebu u ceremonijalnim razmenama darova i kao hranu. [13] Oni su jedina autohtona australijska životinja koju su ljudi delimično pripitomili pre dolaska Evropljana. [14]
Kazuare prati reputacija da su opasni po ljude i domaće životinje. Tokom Drugog svetskog rata američke i australijske trupe stacionirane u Novoj Gvineji upozoravane su da se čuvaju od kazuara.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Melville, R. V.; Smith, J. D. D., ur. (1987). Official Lists and Indexes of Names and Works in Zoology. ICZN. str. 17.
- ^ „Part 7- Vertebrates”. Collection of group names. 2007. Arhivirano iz originala 5. 10. 2016. g. Pristupljeno 4. 5. 2016.
- ^ a b Clements, J. (2007)
- ^ Mosbergen, Dominique (14. 4. 2019). „‘World’s Most Dangerous Bird’ Kills 75-Year-Old Owner In Florida”. HuffPost. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, ou, Méthode contenant la division des oiseaux en ordres, sections, genres, especes & leurs variétés (na jeziku: French i Latin). Volume 1. Paris: Jean-Baptiste Bauche. Vol. 1, p. 46, Vol. 5: p. 10, Plate 1 fig 2.
- ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 7.
- ^ Linnaeus, Carl (1748). Systema Naturae sistens regna tria naturæ, in classes et ordines, genera et species redacta tabulisque aeneis illustrata (na jeziku: Latin) (6th izd.). Stockholmiae (Stockholm): Godofr, Kiesewetteri. str. 16, 27.
- ^ Linnaeus, Carl (1758). Systema Naturæ per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (na jeziku: Latin). Volume 1 (10th izd.). Holmiae (Stockholm): Laurentii Salvii. str. 155.
- ^ Allen, J.A. (1910). „Collation of Brisson's genera of birds with those of Linnaeus”. Bulletin of the American Museum of Natural History. 28: 317—335. Arhivirano iz originala 19. 09. 2012. g. Pristupljeno 26. 02. 2020.
- ^ Davies, S. J. J. F. (2002)
- ^ Miller, Alden H. (19. 6. 1962). „The history and significance of the fossil Casuarius lydekkeri” (PDF). 25 (10). The Australian Museum: 235-238. doi:10.3853/j.0067-1975.25.1962.662. Pristupljeno 20. 3. 2017.
- ^ Rich, P. V.; Plane, Michael; Schroeder, Natalie (1988). „A pygmy cassowary (Casuarius lydekkeri) from late Pleistocene bog deposits at Pureni, Papua New Guinea” (PDF). Journal of Australian Geology & Geophysics. 10: 377-389.
- ^ Bulmer, Ralph (mart 1967). „Why is the Cassowary Not a Bird? A Problem of Zoological Taxonomy Among the Karam of the New Guinea Highlands”. Man. 2 (1): 5—25. JSTOR 2798651. doi:10.2307/2798651.
- ^ Bourke, R. Michael: History of agriculture in Papua New Guinea in Food and Agriculture in Papua New Guinea, ANU Press, 2009
Litereatura
[uredi | uredi izvor]- Borrell, Brendan (oktobar 2008). „Invasion of the Cassowaries”. Smithsonian magazine. Arhivirano iz originala 13. 12. 2012. g.
- Brands, Sheila (14. 8. 2008). „Systema Naturae 2000 / Classification – Genus Casuarius”. sn2000.taxonomy.nl. The Taxonomicon. Arhivirano iz originala 05. 10. 2016. g. Pristupljeno 21. 9. 2016.
- „The Cassowary Bird”. Buzzle.com. Arhivirano iz originala 15. 3. 2009. g. Pristupljeno 20. 9. 2016.
- Clark, Philip (5. 11. 1990). „Stay in Touch”. The Sydney Morning Herald. Cites "authorities" for the death claim.
- Clements, James (2007). The Clements Checklist of the Birds of the World (6 izd.). Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-4501-9.
- Crome, F.; Moore, L. (1988). „The cassowary's casque” (PDF). Emu. 88 (2): 123—124. doi:10.1071/MU9880123.
- Davies, S. J. J. F. (2002). Ratites and Tinamous. Oxford University Press. ISBN 0-19-854996-2.
- Davies, S. J. J. F. (2003). „Birds I: Tinamous and Ratites to Hoatzins”. Ur.: Hutchins, Michael. Grzimek's Animal Life Encyclopedia. 8 (2nd izd.). Farmington Hills, MI: Gale Group. str. 75—77. ISBN 0-7876-5784-0.
- Diamond, J. (mart 1997). Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies. W.W. Norton & Company. str. 165. ISBN 0-393-03891-2.
- Gilliard, E. Thomas (1958) [1958]. „Cassowaries”. Living Birds of the World. New York, NY: Doubleday & Company. str. 23–24.
- Gotch, A. F. (1995) [1979]. „Cassowaries”. Latin Names Explained. A Guide to the Scientific Classifications of Reptiles, Birds & Mammals. New York, NY: Facts on File. str. 178—179. ISBN 0-8160-3377-3.
- Harmer, S. F.; Shipley, A. F. (1899). The Cambridge Natural History. Macmillan and Co. str. 35–36.
- Kofron, Christopher P. (decembar 1999). „Attacks to humans and domestic animals by the southern cassowary (Casuarius casuarius johnsonii) in Queensland, Australia”. Journal of Zoology. 249 (4): 375—81. doi:10.1111/j.1469-7998.1999.tb01206.x.
- Kofron, Christopher P. (2003). „Case histories of attacks by the southern cassowary in Queensland”. Memoirs of the Queensland Museum. 49 (1): 335—8.
- Kofron, Christopher P.; Chapman, Angela (2006). „Causes of mortality to the endangered Southern Cassowary Casuarius casuariusjohnsonii in Queensland, Australia”. Pacific Conservation Biology. 12: 175—9. Arhivirano iz originala 16. 11. 2017. g. Pristupljeno 6. 1. 2015.
- Mack, A. L.; Jones, J. (2003). „Low-frequency vocalizations by cassowaries (Casuarius spp.)”. The Auk. 120 (4): 1062—68. doi:10.1642/0004-8038(2003)120[1062:lvbccs]2.0.co;2.
- Naish, Darren; Perron, Richard M. (2014). „Structure and function of the cassowary’s casque and its implications for cassowary history, biology and evolution”. Historical Biology. doi:10.1080/08912963.2014.985669.
- Owen, J. (2003). „Does Rain Forest Bird "Boom" Like a Dinosaur?”. National Geographic News.
- Paul, Gregory S. (1988). Predatory Dinosaurs of the World. New York: Simon and Schuster. str. 364, 464.
- Perron, Richard M. (2016). Taxonomy of the Genus Casuarius. Quantum Conservation. ISBN 978-3-86523-272-4.
- Perron, Richard M. (2011). „The taxonomic status of Casuarius bennetti papuanus and C. b. westermanni”. Bull. B.O.C. 131 (1): 54—58.
- Sclater, P. L. (14. 10. 1875). „Cassowaries”. Nature. 12 (311): 516—7. Bibcode:1875Natur..12..516S. doi:10.1038/012516a0.
- Underhill, D. (1993). Australia's Dangerous Creatures Reader's Digest. Sydney. ISBN 0-86438-018-6.
- Weber, B. L.; Woodrow, I. E. (2004). „Cassowary frugivory, seed defleshing and fruit fly infestation influence the transition from seed to seedling in the rare Australian rainforest tree, Ryparosa sp. nov. 1 (Achariaceae)”. Functional Plant Biology. 31 (5): 505—16. doi:10.1071/FP03214.
- Rothschild, Walter (1899). A Monograph of the Genus Casuarius. Transactions of the Zoological Society of London, vol. 15, pt. 5, December 1900.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Images and movies of the southern cassowary (Casuarius casuarius)—ARKive
- C4 Community for Coastal and Cassowary Conservation—Based in Mission Beach
- Video: Cassowary with 3 chicks drinking water at Elantra Resort, Mission Beach
- Cassowary videos, photos and sounds on the Internet Bird Collection
- Ernest Ingersoll (1920). „Cassowary”. Encyclopedia Americana.