Kalijum hlorid
Appearance
Nazivi | |
---|---|
Drugi nazivi | |
Identifikacija | |
ECHA InfoCard | 100.028.374 |
E-brojevi | E508 (regulator kiselosti, ...) |
MeSH | Potassium+chloride |
Svojstva | |
KCl | |
Molarna masa | 74,551 g/mol |
Agregatno stanje | bela kristalna supstanca |
Gustina | 1,987 g/cm³ |
Tačka topljenja | 776°C |
28.1 g/100 cm³ (0°C);
34.0 g/100 cm³ (20°C); 56.7 g/100 cm³ (100°C); | |
Opasnosti | |
Smrtonosna doza ili koncentracija (LD, LC): | |
LD50 (srednja doza)
|
2600 mg/kg (oralno), 39 mg/kg (intravenozno)[1] |
Srodna jedinjenja | |
Drugi anjoni
|
kalijum-fluorid; kalijum-bromid; kalijum-jodid |
Drugi katjoni
|
natrijum-hlorid;rubidijum-hlorid |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Kalijum-hlorid je neorgansko hemijsko jedinjenje, koje se ubraja u najznačajnije soli kalijuma. Njegova molekulska formula je KCl.
Osobine:
- molekulska masa: 74.55 u
- bezbojna ili bela kristalna supstancija
- gustina: 1,987 g/cm³
- temperatura topljenja: 776°C
- temperatura ključanja (sublimacije): oko 1500°C
- dobro se rastvara u vodi (na temperaturi od 20°C oko 34 g u 100 g vode)
Kalijum-hlorid se u prirodi javlja u obliku minerala silvinita, a takođe i u obliku soli u karnalitu i kanitu.
Ova tri minerala spadaju u red najznačajnijih kalijumovih đubriva. Sam kalijum-hlorid se koristi kao lek kod nedostatka jona kalijuma.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Martel, Bernard (2004). Chemical Risk Analysis: A Practical Handbook. Kogan. str. 369. ISBN 978-1-903996-65-2.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Martel, Bernard (2004). Chemical Risk Analysis: A Practical Handbook. Kogan. str. 369. ISBN 978-1-903996-65-2.