Pređi na sadržaj

Karađorđevo (Bačka Palanka)

Koordinate: 45° 17′ 30″ S; 19° 18′ 12″ I / 45.291687° S; 19.303286° I / 45.291687; 19.303286
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Karađorđevo
Karađorđevo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBačka Palanka
Stanovništvo
 — 2011.Pad 733
 — gustina51*/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 17′ 30″ S; 19° 18′ 12″ I / 45.291687° S; 19.303286° I / 45.291687; 19.303286
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina112 m
Površina86,5* km2
Karađorđevo na karti Srbije
Karađorđevo
Karađorđevo
Karađorđevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21421
Pozivni broj021
Registarska oznakaBP

Karađorđevo je naselje u Srbiji u opštini Bačka Palanka u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 733 stanovnika. Prema popisu u Karađorđevu postoje 294 domaćinstva i 337 stanova.

Karađorđevo je udaljeno 11,2 km od Bačke Palanke i predstavlja oazu odmora, lova i konjičkog sporta. Pre svega ovo mesto je poznato po ergeli rasnih konja, najvećoj u zemlji i u ovom delu Evrope. Za turističke posete postoji mogućnost obilaska lovišta, ergele, hipodroma i poseta Muzeju ergele, koji je otvoren 1983. godine, i u njemu se nalaze pehari koja su osvojila grla u proteklih nekoliko decenija. Najznačajniji eksponati su saonice i kočije iz Titovog perioda, fotografije na kojima su nastupi grla galopera i preponaša, kao i fotografija na kojoj je zabeležena poseta britanske kraljice Elizabete Karađorđevu, matična knjiga grla s početka prošlog veka kao i knjiga utisaka, pretpostavlja se i najstarija u Srbiji, otvorena 1924. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sve je započeto uzgojem konja, davne 1885. godine, kada je Austrougarska monarhija započela formiranje ergele, na ovom prostoru, zbog povoljnog geografskog položaja, blizine reke Dunav i slatinastog zemljišta koje je izuzetno povoljno za pravilno formiranje kopita kod podmlatka. Zemljište koje je bogato kalcijumom, pogodno je za proizvodnju lucerke i ovsa. U početku je to bila Ustanova za odgoj ždrebadi koja su nabavljana od privatnih odgajivača širom Monarhije. Prvenstveno su dovodili mušku ždrebad iz mađarske ergele „Mezeheđeš“. Ovde su ždrebad odgajana do godinu dana, a zatim su ponovo vraćena u Mađarsku, gde su služila u vojne svrhe. Kasnije ovde su prvenstveno odgajani radni konji, Nonius rase.[1] Ergela je bila državno vlasništvo Austrougarske monarhije. Krčenjem hrastove šume i izgradnjom štala kao i nekoliko stambenih objekata 1901.godine započelo je naseljavanje ovog kompleksa. Ergela je osnovana kao odgajalište ždrebadi na oko 1000 ha obradive površine, naselje je dobilo naziv „Čikoš Telep“, ili prevedeno, „Ždrebarsko naselje“. Ergela postaje značajan selekcijski centar za odabiranje rasplodnih pastuva i kobila.

Ergela Karađorđevo

Ergela „Karađorđevo“ ima prilično dugu tradiciju u poslu kojim se bavi. Još 1924. godine, ukazom kralja Aleksandra Karađorđevića, osnovano je Državno lovno-šumsko dobro. Odmah po završetku Drugog svetskog rata, već 1945. godine, obnovljen je rad ovog dobra, u sastavu Vlade [FNRJ]. Ostalo je zabeleženo da je još 1948. godine ovde organizovan diplomatski lov. Verovatno već tada se uvidelo da bi valjalo jedan deo ovog bogom danog prostora, sa raznim vrstama retkog biljnog i životinjskog sveta, urediti u reprezentativne svrhe. Zato je 1957. godine otpočelo uređenje kompleksa koji je danas poznat pod imenom – Reprezentativni objekat „Karađorđevo“. 21. juna 1973. godine „Lovno-šumsko poljoprivredno dobro“ dato je na korištenje Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) i dobilo je naziv „Vojna ustanova Karađorđevo“. Izgrađena je vila za odmor, u kojoj će sledećih 23 godine glavni gost, ali i domaćin, biti Josip Broz Tito. Otpočelo je isušivanje močvara, izgradnja veštačkih jezera, formiranje i uređenje parkovskih površina, poribljavanje jezera i formiranje staništa za ptice... Usledila je i gradnja raznih pomoćnih objekata, koji će biti u funkciji glavne vile. Uređen je i napravljen kompleks, sa kompletnom infrastrukturom, koji je bio i ostao – adresa za visoko društvo.

Kuća na vodi
Jezera
Lovačka kuća

Mapu Karađorđeva čini više geografskih pojmova: Donji majur, Gornji majur, Novi majur, Obrovac, Vranjak, Guvnište, Bukinski rit, Hagel ostrvo, Šarengradska ada. Reč je o prostoru od nekoliko hiljada hektara u jugozapadnom delu Bačke, koji se, s jedne strane, u dužini od 17 kilometara, naslanja na Dunav. A opet pod imenom Karađorđevo ne podrazumevaju se isti pojmovi, iako ceo ovaj prostor pripada sistemu odbrane. Nekad su bili jedno, a danas ga čine tri odvojene celine: Rezidencijalni objekat „Karađorđevo“, Vojna ustanova „Karađorđevo“ i Mesna zajednica Karađorđevo.

Specijalni rezervat prirode[uredi | uredi izvor]

Specijalni rezervat prirode „Karađorđevo“
Specijalni rezervat prirode „Karađorđevo“
Specijalni rezervat prirode „Karađorđevo“

Prirodno dobro „Karađorđevo“ pripada opštinama Bačka Palanka i Bač. Na osnovu ekološke valorizacije, koju je sproveo Zavod za zaštitu prirode Srbije, predloženo je da se stavi pod zaštitu kao specijalni rezervat prirode — rezervat za održavanje genetskog fonda visoke divljači, u kategoriju od velikog značaja (druga kategorija). Površina specijalnog rezervata prirode „Karađorđevo“ iznosi 2.955,32 ha, a čine ga dve odvojene prirodne celine: područje Mostonga i područje Bukinski rit. Na zaštićenom području uočljivo dominiraju površine pod šumom (77%), deo je obradivih (8,56%) i vodenih površina (3,74%), ili u drugoj nameni (bare, trstici, kanali). Prirodno dobro karakteriše blago zatalasan teren, sa dinamičnim mikroreljefom, što je karakteristika ritskih područja. Bukinski rit se nalazi pod direktnim uticajem voda Dunava i egzistira kao tipični ritsko-šumski kompleks. Na ovom području evidentirane su: zajednice bademaste vrbe, zajednice bele vrbe, zajednice bele vrbe i crne topole, zajednice topole i poljskog jasena. Bukinski rit predstavlja kompleks biotopa sa optimalnim uslovima opstanka raznovrsne faune, često retke i ugrožene. Područje je značajno kao prirodno mrestilište brojnih vrsta riba. Veliki broj evidentiranih vrsta riba ima status retkosti. Na području Mostonge evidentirane su: zajednica hrastova, zajednica hrasta lužnjaka, poljskog jasena i bresta. Florističke karakteristike nisu kompleksno istražene. Postojanje različitih tipova vegetacije ukazuje na prisustvo ekosistemske i floristične raznovrsnosti. Zabeležene su prirodne retkosti: beli lokvanj, dremovac, idirot i dr. Za prirodno dobro „Karađorđevo“ veoma je značajna ornitofauna, koju čini 135 vrsta ptica, a od toga 51 vrsta su stanarice. Posebnu vrednost imaju: orao belorepan, sivi soko, bela roda, rida lunja, prdavac. Takode, u Bukinskom ritu borave i gnezde se 24 ptičje vrste koje su na listi potencijalno ugroženih u Evropi, a 67 ptičijih vrsta ima status prirodne retkosti. Fauna sisara — zastupljena je prisustvom vrsta glodara, bubojeda, ljiljaka, zečeva, voluharica, zverova i dr. Tipično obeležje i temeljni fenomen prirodnog dobra „Karađorđevo“ jeste lovna divljač, a naročito: jelen obični, divlja svinja, jelen lopatar, muflon, virdžinijski belorepi jelen, srna i veći broj vrsta sitne divljači (divlja mačka, kuna zlatica, lisica, jazavac, tvor, divlji zec i dr.). Mozaik šumskih i barsko-močvarnih biljnih zajednica sa pojedinim retkim i ugroženim vrstama su od posebnog značaja za očuvanje ukupnog biodiverziteta, pa se na tim osnovama zasniva projektovani koncept zaštite i korišćenja. Lovište VU Karađorđevo zauzima površinu od 2.370ha, od čega se šume Guvnište i Vranjak na laze u sastavu opštine Bač, pokrivaju površinu od 776ha. Uređeno lovište nalazi se na prostoru od 1.576ha. Lovište je stanište raznovrsne divljači: jelen (lopatar, virdžiniski) kao i druge atraktivne lovne divljači (divlja svinja, muflon, divlja mačka, kuna, lasica ). Lovište je namenjeno intenzivnom gajenju krupne divljači a istovremeno služi i kao centar za reprodukciju i oplemenjivanje divljači. U okviru lovišta se nalaze 3 turističko ugostiteljska objekta: Lovačka vila Dijana sa 22 ležaja, Lovački motel Vranjak sa 8 ležajeva i depandans Vranjak sa 16 ležajeva. Iako je infrastruktura na zavidnom nivou, zahteva određena ulaganja i oplemenjivanja sadržaja.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U Karađorđevo živi 733 stanovnika. U naselju ima 337 stanova i 294 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,49.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.110
1953. 1.254
1961. 1.287
1971. 1.075
1981. 1.147
1991. 1.077 1.073
2002. 1.012 1.033
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
809 79,94%
Mađari
  
53 5,23%
Jugosloveni
  
34 3,35%
Hrvati
  
31 3,06%
Slovaci
  
18 1,77%
Bošnjaci
  
8 0,79%
Nemci
  
5 0,49%
Slovenci
  
1 0,09%
Muslimani
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
nepoznato
  
1 0,09%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Napomene[uredi | uredi izvor]

→ * — Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Mladenovo, na kojoj se nalaze dva naselja Karađorđevo i Mladenovo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 22. dec. 1938
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]