Kenigsberg
Königsberg | |
Koordinate | 54° 43′ 00″ N 20° 31′ 00″ E / 54.71667° S; 20.51667° I |
---|---|
Istorija | |
Osnovan | 1255. |
Napušten | 1945. |
Povezano sa | Sambijci, Nijemci, Poljaci, Jevreji, Rusi, Litvanci |
Podaci | |
Vlasništvo | Monaška država Tevtonskih vitezova, Pruska i Njemačka |
Kenigsberg (njem. Königsberg) bio je istorijski pruski grad, današnji ruski Kalinjingrad. Kenigsberg su osnovali Tevtonski vitezovi 1255. na mjestu drevnog pruskog naselja Tvangste (Twangste) tokom Sjevernih krstaških pohoda, a naziv je dobio u čast češkog kralja Otokara II.[1] Baltički lučki grad, sukcesivno je postao prijestonica tevtonske monaške države, Vojvodstva Pruskog (1525—1701) i Istočne Pruske. Kenigsberg je ostao krunski grad Kraljevine Pruske, iako je prijestonica premještena u Berlin 1701. godine.
Između 13. i 20. vijeka, stanovnici su pretežno govorili njemački jezik, ali je grad kao multikulturalan imao dubok uticaj na litvansku i poljsku kulturu.[2] Grad je bio izdavačko središte luteranske književnosti, uključujući prvi poljski prevod Novog zavjeta, koji je štampan u gradu 1551. godine, prvu knjigu na litvanskom i prvi luteranski katekizam, oba štampana u gradu 1547. godine. Univerzitetski grad, dom Univerziteta Albertina (osnovan 1544.), Kenigsberg se razvio u važno njemačko intelektualno i kulturno središte, rezidenciju Simona Daha, Imanuela Kanta, Kete Kolvic, E. T. A. Hofmana, Davida Hilberta, Agnese Migel, Hane Arent, Mihaela Vika i ostalih.
Kenigsberg je bio najistočniji veliki grad Njemačke do Drugog svjetskog rata. Grad je teško oštećen savezničkim bombardovanjem 1944. i tokom bitke za Kenigsberg 1945, kada ga je zauzeo Sovjetski Savez. Potsdamskim sporazumom iz 1945. grad je stavljen pod privremenu sovjetsku upravu, a pripojen je 9. aprila 1945. godine. Litvanskom stanovništvu grada je dozvoljeno da ostane, ali je njemačko stanovništvo deportovano, a grad je ponovo naseljen uglavnom Rusima iz Sovjetskog Saveza. Preimenovan je u Kalinjingrad 1946. godine u čast sovjetskog vođe Mihaila Kalinjina. Sada je glavni grad ruske Kalinjingradske oblasti, eksklave koja se na sjeveru graniči sa Litvanijom, a na jugu sa Poljskom. U Ugovoru o konačnom poravnjanju iz 1990. godine, Njemačka se odrekla svih prava na grad.
Naziv
[uredi | uredi izvor]Prvi pomen današnjeg mjesta u ljetopisima, ukazuje na selo ribara i lovaca. Kada su Tevtonci započeli svoje Baltičke krstaške pohode, izgradili su drveno utvrđenje, a kasnije i kameno, koje su nazvali Conigsberg, a koje je kasnije postalo Königsberg. Doslovno značenje je „Kraljeva planina”, u čast češkog kralja Otokara II,[1] koji je predvodio jedna od tevtonskih pohoda. Na litvanskom se grad zove Karaliaučius (sa istim značenje kao i njemački naziv).[3]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Bradbury 2004, str. 75.
- ^ Zieniukowa 2007.
- ^ „Karalяučus - Kralovic - Kёnigsberg - Kaliningrad | DW | 29.04.2005”. DW.COM (na jeziku: ruski). 29. 4. 2005. Pristupljeno 10. 7. 2022.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Bradbury, Jim (2004). The Routledge Companion to Medieval Warfare (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-0-415-22126-9. Pristupljeno 10. 7. 2022.
- Zieniukowa, J. (2007). „On the History of Polish Language in Königsberg”. Acta Baltico-Slavica (na jeziku: poljski). 31 (325-337). ISSN 2392-2389. Pristupljeno 10. 7. 2022.