Kenozerski nacionalni park
Kenozerski nacionalni park | |
---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
![]() Crkva Svetog Petra i Pavla | |
Mjesto | Arhangeljska oblast![]() |
Najbliži grad | Kargopolj |
Koordinate | 62° 04′ 39″ N 38° 11′ 39″ E / 62.07750° S; 38.19417° I |
Površina | 1.396 km² |
Osnovano | 1991. godine |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/69/Lake_Kenozero.jpg/220px-Lake_Kenozero.jpg)
Kenozerski nacionalni park (rus. Кенозерский национальный парк) je nacionalni park na severu Rusije Rusije, nalazi se u Arhangeljskoj oblasti. Osnovan je 28. decembra 1991. U 2004. godini, nacionalni park je dobio status Unesko-v Rezervat Biosfere.
Istorija
[uredi | uredi izvor]U 19. veku, područje parka je bilo podeljeno između Pudoške županije (zapadni deo) i Kargopoljske županije (istočni deo) Oloneckoj guberniji. U Sovjetskom Savezu, posle brojnih administrativnih promena, područje parka je pripojeno Arhangeljskoj oblasti. U periodu od 1950-ih do 1980-ih, kao i svuda na ruskom severu, područje je pretrpelo veliku depopulaciju, posebno su sva sela između jezera Ljokšmozero i jezera Kenozero napuštena.
Godine 1991. doneta je odluka o stvaranju nacionalnog parka u toj oblasti. Svi istorijski spomenici preneti su u administraciju parka, a neki od njih su obnovljeni. 28. decembra 1991. godine park je zvanično otvoren. Osoblje parka u vreme osnivanja činile su sedam osobe.[1] Tokom 1992. godine broj zaposlenih je povećan na 35 osoba,[2] a u 1993. godini na 153.[3] U 2004. godini, nacionalni park je dobio status Unesko-v Rezervat Biosfere.
Lokacija i geografija
[uredi | uredi izvor]Kenozerski nacionalni park zauzima jugozapadni deo Plesetskog distrikta i severozapadni deo Kargopoljskog distrikta u Arhangeljskoj oblasti |, na granici sa Karelijom. U severnom delu parka nalazi se jezero Kenozero, jedno od najvećih jezera u regionu. Sedište parka nalazi se u selu Veršinjino, na severnoj obali jezera. Iz jezera otiče reka Kena, glavna leva pritoka Onjege. Gornji tok Kene nalazi se u parku, kao i reke Pohe, glavne pritoke jezera Kenozero, čiji je izvor jezero Pohozero, i donji tok glavne pritoke jezera Pohozero, reke Undoše.
U južnom delu parka nalazi se jezero Ljokšmozeroi gornji tok reke Ljokšme, pritoke jezera Laha. Jezera Ljokšmozero i Kenozero razdvajaju brojna manja jezera, uključujući i jezera Naglimozero i Vilno.
Neke oblasti duž granice sa Karelijom nalaze se u basenu reke Vodle, i pripadaju slivu Baltičkog mora.
Turizam
[uredi | uredi izvor]Park sadrži prirodne i kulturne spomenike, a takođe je i orijentisan ka razvoju ekoturizma. U parku je otvoren veliki broj staza za šetanje.
U parku se nalaze nekoliko spomenika drvene arhitekture. Jedan od njih je crkva Porženski u zapadnom delu parka, koja pripada ansamblu crkve Svetog Đorđa sa zvonikom (obe iz 18. veka) okružene drvenim zidom sa kapijama i kulama (1789). Sela u blizini crkve su napuštena, a crkva je dostupna samo putem pešačke staze.
Kroz park prolaze dva puta. U južnom delu, južno od jezera Ljokšmozero, prolazi neasfaltirani put koji povezuje Kargopolj i Pudož. A drugi, put koji se u severnom delu parka odvaja od Onješkog trakta, povezuje Kargopolj sa Pleseckom . Ovaj put vodi do sela Peršlakti na jezeru Kenozero, a zatim povezuje ostala sela na jezeru Kenozero.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „1991 god” (na jeziku: ruski). FGU NP «Kenozerskiй». Arhivirano iz originala 25. 3. 2012. g. Pristupljeno 13. 6. 2011.
- ^ „1992 god” (na jeziku: ruski). FGU NP «Kenozerskiй». Arhivirano iz originala 25. 3. 2012. g. Pristupljeno 13. 6. 2011.
- ^ „1993 god” (na jeziku: ruski). FGU NP «Kenozerskiй». Arhivirano iz originala 25. 3. 2012. g. Pristupljeno 13. 6. 2011.