Kirovski rejon (Lenjingradska oblast)
Kirovski rejon Kirovskiй raйon | |
---|---|
![]() | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Severozapadni |
Administrativni subjekt | ![]() |
Admin. centar | Kirovsk |
Status | opštinski rejon |
Osnivanje | 1977. |
Površina | 2.590,5 km2 |
Stanovništvo | 2015. |
— broj st. | 105.233 |
— gustina st. | 40,62 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Registarske tablice | 47 |
Pozivni broj | +7 81362 |
Zvanični veb-sajt |
Kirovski rejon (rus. Кировский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon u centralnom delu Lenjingradske oblasti, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Administrativni centar rejona je grad Kirovsk. Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2015, na teritoriji rejona je živelo 105.233 stanovnika ili u proseku oko 39,12 st/km².
Geografija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/05/Kirovskiy_rayon.png/250px-Kirovskiy_rayon.png)
Kirovski rejon smešten je u centralnim delovima Lenjingradske oblasti, i obuhvata teritoriju površine 2.590,5 km², i po tom parametru na 15. je mestu među 17 rejona u oblasti (čini oko 3,08% ukupne oblasne teritorije). Rejon se graniči sa Volhovskim rejonom na istoku i Kiriškim rejonom na jugoistoku, na jugozapadu je Tosnjenski, a na severozapadu Vsevolški rejon. Na krajnjem zapadu je granica sa federalnim gradom Sankt Peterburgom od kojeg je administrativni centar rejona grad Kirovsk udaljen svega 42 kilometra.
Rejnska teritorija na severu je omeđena akvatorijom Ladoškog jezera, dok prirodnu granicu ka Vsevolškom rejonu na severozapadu čini reka Neva. Istočni delovi rejona nalaze se u slivnom području reke Volhov, dok su najvažniji vodotoci koji direktno teku preko rejonske teritorije leve pritoke Neve Mga i Tosna.
Klima na području rejona je umerenokontinentalna i karakterišu je jaki maritimni uticaji. Prosečne januarske temperature vazduha imaju vrednosti oko −7,7 °C, odnosno jula od oko +17,7 °C.
Zapadni delovi rejona su visokourbanizovani i orijentisani su prema Sankt Peterburgu.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kirovski rejon uspostavljen je 1. aprila 1977. godine od delova Volhovskog i Tosnjenskog rejona.
Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Prema podacima popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona je živelo ukupno 101.353 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2015. tu živelo 105.233 stanovnika, ili u proseku 39,12 st/km².[2] Po broju stanovnika Kiriški rejon se nalazi na 5. mestu u oblasti.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|
--- | --- | 63.284 | 74.725[3] | 60.221[4] | 101.353[1] | 105.233* |
Napomena: * Prema proceni nacionalne statističke službe.
Na području rejona postoji ukupno 100 naseljenih mesta, a rejonska teritorija je podeljena na 11 drugostepenih opština (8 urbanih i 3 ruralne). Administrativni centar rejona je grad Kirovsk. Gradski status imaju još i naselja Otradnoje i Šliseljburg, dok su Mga, Nazija, Pavlovo, Priladoški i Sinjavino u rangu varošica.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1". Архивирано на сајту Wayback Machine (25. март 2016)
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]