Kit (sazvežđe)
Sazvežđe | |
Latinsko ime | Cetus |
---|---|
Skraćenica | Cet |
Genitiv | Ceti |
Simbolizuje | morsko čudovište iz mita o Andromedi |
Rektascenzija | 1,42 |
Deklinacija | -11,35[1] |
Površina | 1231 sq. deg. (4) |
Najsjajnija zvezda | Beta Kita (2,04m) |
Meteorski rojevi | nema |
Susedna sazvežđa | |
Vidljivo u rasponu +70° i −90°. U najboljem položaju za posmatranje u 21:00 čas u novembru. |
Kit (lat. Cetus) jedno od 88 savremenih i 48 originalnih Ptolomejevih sazvežđa.[2][3][4] Jedno je od najvećih sazvežđa — sa 1231 kvadratnih stepeni, Kit je 4. sazvežđe po površini. Kit pripada južnoj hemisferi, ali se nalazi dovoljno blizu ekliptici da se planete i asteroidi mogu naći u ovom sazvežđu. U Kitu je 1807. otkriven asteroid 4 Vesta.[5]
Uprkos svom nazivu, Kit ne predstavlja životinju kita već morsko čudovište koje je po grčkom mitu poslao Posejdon da kazni Kasiopeju zbog njene oholosti i pojede Kasiopejinu ćerku Andromedu. Čudovište je ubio Persej skamenivši ga Meduzinim pogledom.
Zvezde
[uredi | uredi izvor]Najsjajnija zvezda Kita je beta (Deneb kaitos, rep kita), magnitude 2,04. Ova svetla žutonarandžasta zvezda se nalazi na oko 96 svetlosnih godina od Sunca, a relativno ju je lako uočiti na nebu jer u njenoj blizini nema drugih, golim okom vidljivih, zvezda.[6][7]
Alfa Kita (Menkar, nozdrva) ima magnitudu 2,53. Menkar je stara zvezda, nestabilna, koja je trenutno crveni džin, a veruje se da će uskoro (na astronomskoj vremenskoj skali) odbaciti spoljašnje slojeve od kojih će nastati planetarna maglina u čijem će središtu ostati beli patuljak.[8]
Tau Kita se nalazi na svega 12 svetlosnih godina od Zemlje, a zbog toga kao i zbog sličnosti sa Suncem predstavlja jednu od meta SETI projekta.
UV Kita je prototip potklase eruptivnih promenljivih nazvanih bljeskovite promenljive zvezde ili zvezde tipa UV Ceti. Sama UV Кита је део бинарног система Luyten 726-8, druga kompponenta je BL Kita. Obe komponente su bljeskovite promenljive, ali dok UV Kita menja svoju magnitudu za 3 do 4 veličine svakih 10 sati, BL Kita trpi mnogo manje promene. Ovaj sistem se nalazi na svega 8,4 svetlosne godine od Sunca (bljeskovite zvezde koje su dalje od 15 svetlosnih godina od Sunca se ne vide sa Zemlje).
Verovatno najzanimljivija zvezda ovog sazvežđa je Mira (omikron Kita).[8] Mira je prva promenljiva zvezda koja je otkrivena, pre svega zahvaljujući ogromnoj promeni u sjaju. Kada je najsjajnija, dostiže magnitudu od 2,0 i postaje sjajnija od bete Kita, inače najsjajnije zvezde u sazvežđu. Pri minimalnom sjaju ima magnitudu od 10,1, tako da nije vidljiva golim okom. Ime „Mira“ joj je dao Poljski astronom Johanes Hevelijus, od latinske reči za „čudesna“. Mira je i prototip svoje klase promenljivih, po njoj nazvanih „Miride“. To su pulsirajuće zvezde, najčešće crveni džinovi, čiji je period promene sjaja duži od 100 dana a sjajnost menjaju za više od jedne magnitude. Materijal koji Mira ostavlja za sobom prati je kao rep komete, ali je vidljiv samo u UV spektru.
Objekti dubokog neba
[uredi | uredi izvor]M77 (NGC 1068) je spiralna galaksija Sejfertovog tipa.[10] Nalazi se u blizini delte Kita, magnitude je 8,9 a sa Zemlje se vidi an-fas.[8][11]
U Kitu se nalazi i JKCS 041, najudaljenija grupa galaksija do sada otkrivena (na oko 10,2 milijarde svetlosnih godina od Sunca).
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Kasiopeja
- Andromeda (mitologija)
- Andromeda (sazvežđe)
- Kasiopeja (sazvežđe)
- Persej (sazvežđe)
- Cefej (sazvežđe)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Cetus, constellation boundary”. The Constellations. International Astronomical Union. Pristupljeno 15. 2. 2014.
- ^ Neugebauer, Otto (1975). A History of Ancient Mathematical Astronomy. I-III. Berlin and New York: Springer Verlag.
- ^ Taub, Liba Chia (1993). Ptolemy's Universe: The Natural Philosophical and Ethical Foundations of Ptolemy's Astronomy. Chicago: Open Court Press. ISBN 0-8126-9229-2.
- ^ Toomer, Gerald J. (1970). „Ptolemy (Claudius Ptolemæus)” (PDF). Ur.: Gillispie, Charles. Dictionary of Scientific Biography. 11. New York: Scribner & American Council of Learned Societies. str. 186—206. ISBN 978-0-684-10114-9. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 03. 2012. g. Pristupljeno 24. 06. 2023.
- ^ Sazvežđe Kit Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. april 2012) na TopAstronomer.com
- ^ Montes, D.; et al. (novembar 2001). „Late-type members of young stellar kinematic groups - I. Single stars”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 328 (1): 45—63. Bibcode:2001MNRAS.328...45M. S2CID 55727428. arXiv:astro-ph/0106537 . doi:10.1046/j.1365-8711.2001.04781.x.
- ^ Wielen, R.; et al. (1999). „Sixth Catalogue of Fundamental Stars (FK6). Part I. Basic fundamental stars with direct solutions”. Veröff. Astron. Rechen-Inst. Heidelb. Astronomisches Rechen-Institut Heidelberg. 35 (35): 1. Bibcode:1999VeARI..35....1W.
- ^ a b v Ridpath & Tirion 2001, str. 114–116.
- ^ „Hubble observes the hidden depths of Messier 77”. ESA/Hubble. Pristupljeno 4. 4. 2013.
- ^ de Vaucouleurs, Gérard (1. 4. 1973), „Southern Galaxies.VI. Luminosity Distribution in the Seyfert Galaxy NGC 1566”, Astrophysical Journal, 181: 31—50, doi:10.1086/152028
- ^ „Scientists identify new”. Metro. 23. 10. 2009.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Levy, David H. (2005). Deep Sky Objects. Prometheus Books. ISBN 978-1-59102-361-6.
- Makemson, Maud Worcester (1941). The Morning Star Rises: an account of Polynesian astronomy. Yale University Press.
- Ridpath, Ian; Tirion, Wil (2001), Stars and Planets Guide, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-08913-3
- Ian Ridpath and Wil Tirion. Stars and Planets Guide, Collins, London. . 2007. ISBN 978-0-00-725120-9. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). Princeton University Press, Princeton. . ISBN 978-0-691-13556-4. Nedostaje ili je prazan parametar|title=
(pomoć) - Staal, Julius D.W. (1988). The New Patterns in the Sky. The McDonald and Woodward Publishing Company. ISBN 978-0-939923-04-5.
- Alexander, Tal; Lutz, Dieter; Sturm, Eckhard; Genzel, Reinhard; Sternberg, Amiel; Netzer, Hagai (jun 2000), „Infrared Spectroscopy of NGC 1068: Probing the Obscured Ionizing AGN Continuum”, The Astrophysical Journal, 536 (2): 710—717, Bibcode:2000ApJ...536..710A, arXiv:astro-ph/0002107 , doi:10.1086/308973.
- Thronson, Harley A., Jr.; et al. (1. 8. 1989), „Near-infrared image of NGC 1068 - Bar-driven star formation and the circumnuclear composition”, Astrophysical Journal, Part 1, 343: 158—168, Bibcode:1989ApJ...343..158T, doi:10.1086/167693.
- Ann, H. B.; et al. (2015), „A Catalog of Visually Classified Galaxies in the Local (z ∼ 0.01) Universe”, The Astrophysical Journal Supplement Series, 217 (2): 27—49, Bibcode:2015ApJS..217...27A, arXiv:1502.03545 , doi:10.1088/0067-0049/217/2/27.
- de Vaucouleurs, Gérard (april 1963), „Revised Classification of 1500 Bright Galaxies”, Astrophysical Journal Supplement, 8: 31, Bibcode:1963ApJS....8...31D, doi:10.1086/190084.
- de Vaucouleurs, G.; et al. (1991), Third reference catalogue of bright galaxies, 9, New York: Springer-Verlag.
- Skrutskie, M. F.; et al. (februar 2006), „The Two Micron All Sky Survey (2MASS)”, The Astronomical Journal, 131 (2): 1163—1183, Bibcode:2006AJ....131.1163S, doi:10.1086/498708.
- „NASA/IPAC Extragalactic Database”. Results for NGC 1068. Pristupljeno 18. 11. 2006.
- Rand, R. J.; J. F. Wallin (2004). „Pattern Speeds BIMA-SONG Galaxies with Molecule-Dominated ISMs Using the Tremaine-Weinberg Method”. The Astrophysical Journal. 614 (1): 142—157. Bibcode:2004ApJ...614..142R. arXiv:astro-ph/0406426 . doi:10.1086/423423.
- Massarotti, Alessandro; et al. (januar 2008). „Rotational and Radial Velocities for a Sample of 761 HIPPARCOS Giants and the Role of Binarity”. The Astronomical Journal. 135 (1): 209—231. Bibcode:2008AJ....135..209M. doi:10.1088/0004-6256/135/1/209 .
- Berio, P.; et al. (novembar 2011). „Chromosphere of K giant stars. Geometrical extent and spatial structure detection”. Astronomy & Astrophysics. 535: A59. Bibcode:2011A&A...535A..59B. S2CID 17171848. arXiv:1109.5476 . doi:10.1051/0004-6361/201117479.
- Allen, Richard H. (1963). Star Names: Their Lore and Meaning (Reprint izd.). New York: Dover Publications Inc. str. 163. ISBN 0-486-21079-0. Pristupljeno 2010-12-12.
- Sägesser, S. N.; Jordan, C. (mart 2005). „Emission measures for the single giant β Ceti”. Ur.: Favata, F.; Hussain, G. A. J.; Battrick, B. Proceedings of the 13th Cambridge Workshop on Cool Stars, Stellar Systems and the Sun, held 5–9 July 2004 in Hamburg, Germany. European Space Agency. str. 931. Bibcode:2005ESASP.560..931S.
- „Beta Ceti: Giant Star's Corona Brightens with Age”. Chandra Photo Album. Harvard-Smithsonian Center for Astrophysics. 20. 2. 2009. Pristupljeno 2011-12-28.
- „The Colour of Stars”. Australia Telescope, Outreach and Education. Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation. 21. 12. 2004. Arhivirano iz originala 2012-03-18. g. Pristupljeno 2012-01-16.
- Elgarøy, Øystein; Engvold, Oddbjørn; Lund, Niels (mart 1999). „The Wilson-Bappu effect of the MgII K line - dependence on stellar temperature, activity and metallicity”. Astronomy and Astrophysics. 343: 222—228. Bibcode:1999A&A...343..222E.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- „Cetus”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 5 (11 izd.). 1911.
- The Deep Photographic Guide to the Constellations: Cetus
- Star Tales – Cetus
- Warburg Institute Iconographic Database (over 170 medieval and early modern images of Cetus)