Pređi na sadržaj

Kišoda (Timiš)

Koordinate: 45° 42′ 13″ N 21° 12′ 51″ E / 45.70361° S; 21.21417° I / 45.70361; 21.21417
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kišoda
rum. Chișoda
Naselje
RO
RO
Kišoda
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 42′ 13″ N 21° 12′ 51″ E / 45.70361° S; 21.21417° I / 45.70361; 21.21417
Zemlja Rumunija
OkrugTimiš
OpštinaĐirok
Nadmorska visina88 m (289 ft)
Stanovništvo (2002)[1]
 • Ukupno2.004
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod682001

Kišoda (rum. Chișoda) naselje je u Rumuniji u okrugu Timiš u opštini Đirok.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 88 m.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Po "Rumunskoj enciklopediji" mesto se pominje 1332. godine, a pod Turcima je zapustelo. Obnovljeno je između 1730-1760. godine i to planski - tipično nemački plan sela sa pravim ulicama.

Kišoda je 1764. godine pravoslavna parohija u Temišvarskom protoprezviratu.[4] Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da to mesto pripada Baračkom okrugu, Temišvarskog distrikta. Stanovništvo je bilo pretežno vlaško.[5] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir bila su tri sveštenika, koji iako imaju tipična srpska imena i prezimena - ne znaju srpski jezik. Parosi, pop Marko Marković (rukop. 1780), pop Petar Janković (1787) i pop Trifun Popović (1792) služe se samo rumunskim jezikom.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema podacima iz 2002. godine u naselju je živelo 2004 stanovnika.[1]

Popis 2002.[uredi | uredi izvor]

Raspodela stanovništva po nacionalnosti 2002.[1]
Rumuni
  
1.858 92,9%
Mađari
  
71 3,5%
Romi
  
8 0,4%
Nemci
  
51 2,5%
Srbi
  
12 0,6%

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Recensământul Populaţiei şi al Locuinţelor”. Arhivirano iz originala 2012-09-18. g. Pristupljeno 2011-12-08. 
  2. ^ „The GeoNames geographical database”. 2012. 
  3. ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015. 
  4. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 1905.
  5. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  6. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 8/2015.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]