Korisnik:Pdjurdjic/IP servisi
Interfejs sa višim slojevima (npr. TCP), opisujući servise koje IP obezbeđuje.Servisi koji će biti obezbeđeni preko slojeva protokola (npr. između IP i TCP) su izraženi u obliku primitiva i parametara. Primitiva opisuje funkciju koja će biti izvršena, a parametri se koriste u propuštanju podataka i kontroli informacija. Stvarna forma primitiva zavisi od implementacije. Jedan od primera je poziv podprograma.
Tipovi[uredi | uredi izvor]
IP obezbeđuje dve servisne primitive interfejsa ka sledećim slojevima. Send primitiva se koristi da bi se zatražila transmisija podatka. Deliver primitiva se koristi od strane IP-a da bi se obavestio korisnik da su podaci stigli. Parametri povezani sa ove dve primitive su sledeći:
- Izvorišna adresa: Međumrežna adresa pošaljioca.
- Odredišna adresa: Međumrežna adresa primaoca.
- Protokol: Protokol primaoca
- Indikator tipa servisa: Koristi se da specificira tretiranje jedinice podataka u toku transmisije kroz mreže.
- Identifikacija: Koristi se u kombinaciji sa izvorišnom i odredišnom adresom i korisničkim protokolom da bi se jedinstveno identifikovala jedinica podataka. Ovaj parametar je potreban zbog ponovnog sklapanja podataka i izveštaja o grešci.
- Identifikator Don’t Fragment (Nemoj Fragmentovati): Ukazuje da li IP može da podeli podatak kako bi uspešno obavio isporuku.
- Identifikator Time To Live (Vreme u Životu): Iskazuje se u sekundama.
- Dužina podataka: Dužina podataka koja se prenosi.
- Opcije podataka: Opcije koje traži IP korisnik.
- Podaci: Korisnički podaci koji se prenose.
Parametri identifikacija, identifikator Don’t Fragment (DF) i Time To Live (TTL) su prisutni u Send primitivi ali i u Deliver primitivi. Ova tri parametra određuju istrukcije IP-u koje nisu briga IP korisnika koji prima paket.
Parametar nazvan opcije podataka obezbeđuje buduće proširenje i poziv parametara koji se obično ne pozivaju. Trenutno definisane opcije su:
- Sigurnost: Dopušta da sigurnosna oznaka bude zakačena na datagram.
- Izvorišno rutiranje: Niz adresa rutera koji specificira rutu koju treba slediti. Rutiranje može biti striktno (samo identifikovani ruteri mogu biti posećeni) ili nezaobilazno (ostali među ruteri mogu biti posećeni).
- Zapis rute: Polje je postavljeno da bi se zapisao niz rutera posećenih od strane datagrama.
- Identifikacija toka: Imenuje rezervisana sredstva koja se koriste za servis toka. Ovaj servis omogućava specijalno manipulisanje za povremeno gust saobraćaj (npr. glas).
- Oznaka vremena: Izvorišni IP entitet i neki od među-rutera dodaju oznaku vremena (u milisekundama) jedinici podataka kada prolazi pored.