Pređi na sadržaj

Korisnik:Veljash1/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slika[uredi | uredi izvor]

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slika je vizuelni prikaz. Slika može biti dvodimenzionalna, kao što su crtež, slika ili fotografija, ili trodimenzionalna, kao što su rezbarenje ili skulptura. Slike mogu biti prikazane preko drugih medija, uključujući projekciju na površinu, aktiviranje elektronskih signala ili digitalne prikaze; takođe mogu biti reprodukovane mehaničkim sredstvima, kao što su fotografija, štampa ili fotokopiranje. Slike mogu biti i animirane kroz digitalne ili fizičke procese.

U kontekstu obrade signala, slika je raspoređena amplituda boja[1]. U optici, termin "slika" (ili "optička slika") se odnosi konkretno na reprodukciju objekta formiranu svetlosnim talasima koji dolaze od objekta.[2]

Čin pravljenja 2D slike kamerom mobilnog telefona. Na ekranu mobilnog telefona prikazana je slika koja se pravi.

Volatilna slika[uredi | uredi izvor]

Volatilna slika postoji ili se percipira samo kratak period. To može biti refleksija objekta u ogledalu, projekcija iz kamere obskura ili scena prikazana na katodnom cevnom ekranu.

Fiksna slika[uredi | uredi izvor]

Fiksna slika, takođe zvana i hard kopija, je ona koja je zabeležena na materijalnom objektu, kao što je papir ili tekstil.[3]

Mentalna slika[uredi | uredi izvor]

Mentalna slika postoji u umu pojedinca kao nešto čega se seća ili zamišlja. Predmet slike ne mora biti stvarni; može biti apstraktni koncept kao što je grafik ili funkcija ili imaginarna entitet. Da bi mentalna slika bila shvaćena van uma pojedinca, mora postojati način prenošenja te mentalne slike kroz reči ili vizuelne produkcije predmeta.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dvodimenzionalne slike[uredi | uredi izvor]

Radarska slika sintetičkog otvora koju je stekao radar SIR-C/X-SAR na brodu "Spejs šatl endeavour" prikazuje vulkan Teide. Grad Santa Kruz de Tenerife vidljiv je kao ljubičasta i bela oblast na donjem desnom obodu ostrva. Tokovi lave na krateru na vrhu pojavljuju se u nijansama zelene i braon boje, dok se vegetacione zone pojavljuju kao oblasti ljubičaste, zelene i žute na bokovima vulkana.

Šire ѕnačenje reči "slika" obuhvata i bilo koju dvodimenzionalnu figuru, kao što su mapa, grafikon, kružni grafikon, slikanje ili reklamni natpis. [potrebno pojašnjenje] U tom širem smislu, slike se takođe mogu prikazivati ručno, kao što su crtež, umetnost slikanja ili grafička umetnost (kao što su litografija ili urezivanje). Pored toga, slike se mogu automatski prikazivati putem tehnologije štampanja ili računarske grafike ili razviti kombinacijom metoda.

Dvodimenzionalna slika ne mora da koristi ceo vizuelni sistem da bi bila vizuelni prikaz. Primer za to je siva ("crno-bela") slika, koja koristi osetljivost vizuelnog sistema na svetlinu na svim talasnim dužinama bez uzimanja u obzir različitih boja. Crno -beli vizuelni prikaz nečega je i dalje slika, iako ne koristi u potpunosti mogućnosti vizuelnog sistema.Sa druge strane, neki procesi se mogu koristiti za kreiranje vizuelnih predstava objekata koji su inače nepristupačni ljudskom vizuelnom sistemu.

Među njima su mikroskopija za uvećanje minuta objekata, teleskopi koji mogu da posmatraju objekte na velikim udaljenostima, rendgenski snimci koji vizuelno mogu da predstavljaju unutrašnje strukture ljudskog tela (između ostalih objekata), magnetnu rezonancu (MAGNETNA REZONANCA), tomografiju o pozitronskim emisijama (PET skeniranje) i druge. Takvi procesi se često oslanjaju na otkrivanje elektromagnetnog zračenja koje se javlja izvan svetlosnog spektra vidljivog ljudskom oku, pretvarajući takve signale u prepoznatljive slike.

Trodimenzionalne slike[uredi | uredi izvor]

Pored skulptura i drugih fizičkih aktivnosti koje mogu da stvore trodimenzionalne slike od čvrstog materijala, neke moderne tehnike, kao što je holografija, mogu da stvore trodimenzionalne slike koje su reproduktivne, ali nematerijalne za ljudski dodir. Neki fotografski procesi sada mogu da iscrtaju iluziju dubine na inače "ravnoj" slici, ali "3-D fotografija" (stereoskopija) ili "3-D film" su optičke iluzije koje zahtevaju posebne uređaje kao što su naočare za vid da bi se stvorila ta iluzija dubine.

Kopije 3-dimenzionalnih slika tradicionalno su morale da se izrađuju jednu po jednu, obično od strane pojedinca ili tima zanatlija. U savremenom dobu, razvoj plastike i drugih tehnologija omogućio je stvaranje više kopija 3-dimenzionalnog objekta uz manje napora; pojava i razvoj "3-D štampe" proširili su tu mogućnost.

Pokretne slike[uredi | uredi izvor]

"Pomeranje "dvodimenzionalnih slika su zapravo iluzije kretanja koje se percipiraju kada se još uvek prikazuju slike u nizu, svaka slika traje manje, a ponekad i mnogo manje, od dela sekunde.

Tradicionalni standard za prikazivanje pojedinačnih okvira pomoću projektora pokretne slike je 24 frejma u sekundi (FPS) od najmanje komercijalnog uvođenja "slika koje govore" krajem dvadesetih godina prošlog veka, što je zahtevalo standard za sinhronizaciju slika i zvukova.

Čak i u elektronskim formatima kao što su televizijski i digitalni prikazi slika, očigledno "kretanje" je zapravo rezultat mnogih pojedinačnih linija koje odavanju utiska o kontinuiranom kretanju.Ovaj fenomen je često opisivan kao "upornost vida": fiziološki efekat svetlosnih utisaka koji ostaju na mrežnjači oka veoma kratke periode. Iako se termin i dalje ponekad koristi u popularnim diskusijama o filLeonmovima, to nije naučno validno objašnjenje.

Drugi pojmovi naglašavaju složene kognitivne operacije mozga i ljudskog vizuelnog sistema. "Treperava fuzija", "phi fenomen" i "beta pokret" neki su od termina koji su zamenili "upornost vida", mada se čini da nijedan termin nije adekvatan da opiše proces.

Kulturne i druge upotrebe[uredi | uredi izvor]

Izrada slika izgleda da je bila uobičajena za skoro sve ljudske kulture od najmanje paleolitskog doba. Praistorijski primeri kamene umetnosti – uključujući pećinske slike, petroglife, reljefe na kamenu i geoglife – pronađeni su na svim naseljenim kontinentima. Mnoge od ovih slika izgleda da su služile različitim svrhama: kao forma vođenja evidencije; kao element duhovne, religijske ili magijske prakse; ili čak kao forma komunikacije.

Značenje i korist[uredi | uredi izvor]

Slike bilo koje vrste mogu preneti različita značenja i senzacije za pojedinačne gledaoce, bez obzira da li je stvaralac slike nameravao da ih prenese. Slika može biti prihvaćena kao više ili manje "tačna" kopija osobe, mesta, stvari ili događaja. Može predstavljati apstraktni koncept, kao što je politička moć vladara ili vladajuće klase, praktična ili moralna pouka, objekat za duhovno ili religijsko poštovanje, ili objekat – ljudski ili drugi – koji treba poželeti.[4]

Kritike slika[uredi | uredi izvor]

Priroda slika, bilo trodimenzionalnih ili dvodimenzionalnih, stvorenih za određenu svrhu ili samo za estetsko zadovoljstvo, nastavlja da provocira pitanja i čak osudu u različitim vremenima i mestima. U svom dijalogu, "Republika", grčki filozof Platon opisao je našu očiglednu stvarnost kao kopiju višeg reda univerzalnih formi. Kao kopije više stvarnosti, stvari koje percipiramo u svetu, opipljive ili apstraktne, su neizbežno nesavršene.[5][6]

Religijske kritike[uredi | uredi izvor]

Uprkos, ili možda zbog rasprostranjene upotrebe religioznih i duhovnih slika širom sveta, pravljenje slika i prikaz bogova ili verskih subjekata bili su predmet kritika, cenzure i krivičnih kazni.

Avramske religije (judaizam, hrišćanstvo i islam) sve su imale dodvoravanja pravljenju slika, iako je obim tog propisa varirao sa vremenom, mestom i sektom ili veroispovesti date religije. U judaizmu, jedna od deset zapovesti koje je Bog dao Mojsiju na planini Sinaj zabranjuje pravljenje "bilo kakve graven slike, ili bilo kakve sličnost koja na nebu iznad, ili koja [je] u zemlji ispod, ili koja u vodi pod zemljom".U hrišćanskoj istoriji, periodi ikonoklame (uništavanje slika, naročito onih sa religioznim značenjima ili konotacijama) izbijaju s vremena na vreme, a neke sekte i veroispovesti su odbacile ili ozbiljno ograničile upotrebu religioznih slika. Islam ima tendenciju da obeshrabri religiozne prikaze, ponekad prilično rigorozno, i često to proširuje i na druge oblike realističnih slika, favorizujući kaligrafiju ili geometrijske dizajne umesto toga.

U zavisnosti od vremena i mesta, fotografije i emitovane slike u islamskim društvima mogu biti manje podložne potpunoj zabrani. U svakoj religiji, ograničenja u pravljenju slika su posebno usmerena na izbegavanje prikaza"lažnih bogova" u obliku idola. Poslednjih godina militantne ekstremističke grupe kao što su Talibani i ISIS uništile su vekovne artifakte, posebno one povezane sa drugim religijama.

U Kulturi[uredi | uredi izvor]

Skoro sve kulture su proizvele slike i primenile različita značenja ili primenu na njih. Gubitak znanja o kontekstu i povezanosti slike sa njegovim objektom verovatno će rezultirati različitim percepcijama i tumačenjima slike, pa čak i samog originalnog objekta.

Kroz ljudsku istoriju, jedan dominantan oblik takvih slika bio je u odnosu na religiju i duhovnost. [lasice reči] Takve slike, bilo u obliku idola koji su predmeti obožavanja ili koji predstavljaju neko drugo duhovno stanje ili kvalitet, imaju drugačiji status kao artefakti kada kopije takvih slika prekinu veze sa duhovnim ili natprirodnim. Nemački filozof i esejista Valter Bendžamin skrenuo je posebnu pažnju na ovu tačku u svom eseju iz 1935.[7]

Bendžamin tvrdi da mehanička reprodukcija slika, koja se ubrzala fotografskim procesima u prethodnih sto godina, neminovno degradira"autentičnost" ili kvazireligiozni "aura" originalnog objekta.

Jedan od primera je Mona Liza Leonarda da Vinčija, prvobitno naslikana kao portret, ali je mnogo kasnije, sa svojim prikazom kao umetničkim predmetom, razvila "kultnu" vrednost kao primer umetničke lepote. Posle godina raznih reprodukcija slike, status "kulta" portreta nema mnogo veze sa njegovim originalnim predmetom ili umetnicom

. Postala je poznata po tome što je poznata, a istovremeno je njena prepoznatljivost učinila da bude predmet kopiranja, manipulisanja, satirizacije ili na drugi način izmenjenih u oblicima koji se kreću od L.H.O.O.Q. Marsela Duchampa do višestrukih svilenih reprodukcija slike Edija Vorhola. [potreban bolji izvor][8]

U savremeno doba, razvoj "negljivih tokena" (NFTs) je prožet kao pokušaj stvaranja "autentičnih" ili "jedinstvenih" slika koje imaju novčanu vrednost, koje postoje samo u digitalnom formatu. O ovoj pretpostavci se dosta raspravljalo. [potreban citat]

Ostala razmatranja[uredi | uredi izvor]

Razvoj sintetičkih akustičnih tehnologija i stvaranje zvučne umetnosti doveli su do razmatranja mogućnosti zvučne slike sačinjene od nepopravljive fonične supstance izvan lingvističke ili muzičke analize.

Mirna ili pokretna[uredi | uredi izvor]

Mirna slika je jedna statična slika.[9] [nepouzdan izvor?][10] Ova fraza se koristi u fotografiji, vizuelnim medijima, i kompjuterskoj industriji da bi se naglasilo da se ne govori o filmovima, ili u veoma preciznom ili pedantnom tehničkom pisanju kao što je standard.

2D Slika

Pokretna slika je obično film (film) ili video zapis, uključujući digitalni video zapis. To može biti i animirani ekran, kao što je zoetrop.

Miran okvir je neodloćna slika izvedena iz jednog okvira pokretnog. Nasuprot tome, film je i dalje fotografija snimljena na setu filmskog ili televizijskog programa tokom produkcije, koja se koristi u promotivne svrhe.

U obradi slike, funkcija slike predstavlja matematički prikaz dvodimenzionalne slike kao funkcije dve prostorne promenljive.[11] Funkcija f(x,y) opisuje intenzitet tačke na koordinatama (x,y)[12].

Literatura[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Slika U literaturi se može razviti "mentalna slika" kroz reči i fraze na koje čula reaguju.[13] Podrazumeva zamišljanje slike mentalno, koja se naziva i zamišljanje, otuda i slika. Može biti i figurativno i bukvalno.

Pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chakravorty, Pragnan (2018-09). „What Is a Signal? [Lecture Notes]”. IEEE Signal Processing Magazine. 35 (5): 175—177. ISSN 1053-5888. doi:10.1109/MSP.2018.2832195.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ Chisholm, Hugh, (22 Feb. 1866–29 Sept. 1924), Editor of the Encyclopædia Britannica (10th, 11th and 12th editions), Oxford University Press, 2007-12-01, Pristupljeno 2024-06-02 
  3. ^ Chakravorty, Pragnan (2018-09). „What Is a Signal? [Lecture Notes]”. IEEE Signal Processing Magazine. 35 (5): 175—177. ISSN 1053-5888. doi:10.1109/MSP.2018.2832195.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ The Illiterates: Cries and Whispers and Scenes from a Marriage, Cambridge University Press, 2003-10-13, str. 134—162, Pristupljeno 2024-06-02 
  5. ^ Abarejo, Cathlyne (2024-01-31). „“educating children for wisdom”: reflecting on the philosophy for children community of inquiry approach through plato’s allegory of the cave”. childhood & philosophy. 20: 01—28. ISSN 1984-5987. doi:10.12957/childphilo.2024.79414. 
  6. ^ Jeevendrampillai, David (2019-05-07), The making of a suburb, UCL Press, str. 178—203, Pristupljeno 2024-06-02 
  7. ^ Walter Benjamin, ‘The work of art in the age of mechanical reproduction’, Routledge, 2013-11-04, str. 164—165, ISBN 978-1-315-83312-5, Pristupljeno 2024-06-02 
  8. ^ Rorimer, James J.; Rousseau, Theodore (1963-02). „The Mona Lisa”. The Metropolitan Museum of Art Bulletin. 21 (6): 223. ISSN 0026-1521. doi:10.2307/3257982.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  9. ^ Tan, Bin; Woodcock, Curtis E. (2011-03-24), Influence of image registration on validation efforts, Cambridge University Press, str. 24—34, Pristupljeno 2024-06-02 
  10. ^ archived file, Springer-Verlag, Pristupljeno 2024-06-02 
  11. ^ Taylor & Francis. „"Meaning and Function of a Picture”. 
  12. ^ Forsyth, David; Ponce, Jean; Forsyth, David A. (2003). Computer vision: a modern approach. Prentice Hall series in artificial intelligence (Reprinted with corr izd.). Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-085198-7. 
  13. ^ Baldick, Chris; Baldick, Chris (2008). The Oxford dictionary of literary terms. Oxford paperback reference (3rd ed izd.). Oxford ; New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-923891-0. OCLC 177014773.