Pređi na sadržaj

Korisnik:Vladimir Nedeljkov/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Korisnik:Vladimir Nedeljkov/pesak2


Smatra se da je prvu knjigu iz patofiziologije pod nazivom Physiologia pathologica publikovao Prof. Hecker sa univerziteta u Erfurtu 1700 godine

1819 godine Galiot je objavio priručnik za Opštu patologiju i patološku fiziologiju

U Rusiji je Pašutin 1878 održao prva predavanja iz patološke fiziologije.

Nobelovac Pavlov je označio patofiziologiju kao eksperimentalnu patologiju i značajno doprineo da se u Rusiji  tridesetih godina prošlog veka patofiziologija uvede kao predmet na medicinske fakultete.


Institut za opštu i eksprerimentalnu patologiju (Beč 1871)

Interesantan je takođe razvoj patofiziologije na Univerzitetu u Beču. Na sajtu bečkog universiteta se navodi da je čuveni patolog Carl von Rokitansky smatrao da patološki nalazi moraju biti upotpunjeni odgovarajućim eksperimentalnim istraživanjaima. Najviše zahvaljujući njegovim naporima u Beču je1871 osnovan Institut za opštu i eksprerimentalnu patolog


50 godina kasnije, 1922 godine, Prof. dr. Đorđe Joannović prelazi sa

Instituta za eksperimentalnu patologiju i patološku anatomiju u Beču na

Medicinski fakultet u Beogradu i osniva

Zavod za opštu patologiju i patološku anatomiju.


1947 godine pod rukovodstvom prof Šahovića osnovan je Institut za patološku fiziologiju.

najvećim delom iz eksperimentalne patologije.

Profesor Šahović je do 1956 godine bio

Upravnik Instituta za patološku fiziologiju

Upravnik Instituta za patološku anatomiju

a istovremeno i Šef Katedre Patologije koja je dugo godina bila zajednička za oba predmeta.

Osnivač i direktor Instituta za onkologiju

Osnivač odeljenja za patofiziologiju na Institutu za medicinska istraživanja


Od 1948 godine održava se nastava iz oblasti patološke fiziologije, u V i VI semestru studija.

Od 1952 godine Patološka fiziologija je ustanovljena kao zaseban ispit tj.

od 1952 godine se zasebno polažu kao odvojeni ispiti

patološka fiziologija i

patološka anatomija.

Naučnoistraživački rad u tom periodu bio je usmeren na problematiku kojom se bavio prof. dr. Ksenofon Šahović, tj. na  oblast

eksperimentalne onkologije

takodje je izučavana i hipotermija.


Od 1952 godine Institut za patološku fiziologiju je uspeo da  ostvari::

povećanje broja zaposlenih,

zastupljenost svih oblasti u teorijskoj i praktičnoj nastavi i


c) uspon naučnoistraživačkog rada i njegovu diferencijaciju po oblastima


Usavršavanja u inostranstvu

Omogućavan je odlazak članova Instituta u najkvalitetnije svetske laboratorije

Institut za fiziologiju Univerziteta Yale, USA

Harvardski medicinski fakultet, USA

Columbija univerzitet u Njujorku

Cornel University, Njujork

Karolinska bolnica u Stokholmu

Iowa State University, USA

Institut za patofiziologiju, Medicinski Fakultet Moskva

Fiziološki Institut u Cirihu

“Institute de Cancerologie et Imunogenetique” u Parizu

Nacionalni Institut za medicinska istraživanja u Londonu

Metabolic Research Laboratory, Oxford

“Unite de rechearches de gastroenterologie” INSERM u Parizu

i drugim vodećim svetskim ustanovama


Naučnoistraživački rad se odvijao po oblastima

Prof. dr. Bonka Oreščanin pulmologija

Prof. dr. Katarina Dimitrijević endokrinologija

Prof. dr. Branka Stojanović hematologija

Prof. dr. Bata Antal nefrologija

Prof. dr. Ljubodrag Mihajlović neuropatofiziologija


Prof dr Bonka Oreščanin

Bavila se patofiziologijom respiratornog trakta

dugogodišnji upravnik Instituta,

inicijator izrade prvih udžbenika iz patološke fiziologije i

dala je veliki doprinos razvoju naučnoistraživačkog rada na Institutu.

Saradnici:

mr ph Radmila Lukić

dr Gordana Đorđević-Denić

Prof dr Branka Stojanović

Bavila se patofiziologijom hematopoeznog sistema

U više navrata bila Šef Katedre i upravnik Instituta za patofiziologiju

Dala veliki doprinos pri izradi plana i programa nastave na predmetu patofiziologija

Saradnici:

Dr Branka Šikić

Dr. Divna Vulović

Dr. Ana Stanković

Prof dr Katarina Dimitrijević Legradić

Boravila na usavršavanju u Parizu na Institutu za eksperimentalnu endokrinologiju.

Bavila se patofiziologijom endokrinog sistema.

Kasnije prelazi na Stomatološki fakultet

Saradnici:

Dr Vladimir Rajković

Prof dr Ljubodrag Mihailović

Objavio je značajne radove u domenima elektrofiziologije i neuroimunopatofiziologije  koji su ga uvrstili u red vodećih svetskih naučnika. Postao je dopisni član SANU.

Umro je 1974 godine.

Istraživanja iz oblasti nervnog sistema nastavljaju njegovi saradnici na temama koje se bave:

proučavanjem imunopatoloških promena u živčanom sistemu

ispitivanjem uloge autoimunih procesa i efekta antineuralnih antitela u genezi konvulzivne aktivnosti

promenama RNK  i proteina mozga u toku učenja i

biofizičkim ispitivanjima membrane nervne ćelije.

SARADNICI

Prof. dr Ljubodraga Mihailovića

Prof. dr Dragoslava Čupić

Prof. dr Bogdan Beleslin

Prof. dr Bosiljka Petrović-Minić

Prof. dr Spomenka Protić

naučni savetnik dr. Ljiljana  Kržalić

Dr. Nikola Dekleva

dr. inž Vidan Majić.

Prof. dr Antal Bata

Prof. dr. Antal Bata rukovodio je naučnim radom iz oblasti nefrologije. Najznačajniji i najoriginalniji radovi iz ove oblasti se odnose na izučavanje antihipertenzivne uloge bubrega

i izučavanje etiopatogeneze endemske nefropatije. Vodio je međunarodni projekat vlada SFRJ i SAD ( EPA), koji je bio posvećen izučavanju endemske nefropatije. Za potrebe rada na tom projektu osnovana  je laboratorija za primenu radioimunoesej tehnike. Odbranio je prvu doktorsku disertaciju na našem Institutu.

Saradnici:

dr Branko Jovanović

dr Gordana Đorđević

dr Divna Vulović

dr Dušan Čemerikić

Prof dr Branimir Jovanović

Kao stipendista italijanske vlade usavršavao se Univerzitetu u Pizi. Kao neposredni saradnik Prof Antal Bate bavio se izolacijom antihipertenzivne supstance bubrega i njenog uticaja na prirodni tok arterijske hipertenzije SHR pacova.

Saradnici

dr Gordana Djordjević Denić

dr Divna Vulović

Prof. dr. Bogdan Beleslin

Prof. dr. Bogdan Beleslin nakon dvogodišnjeg usavršavanja na Columbija univerzitetu u Njujorku formirao je laboratoriju za intraćelijsku

elektrofiziologiju. U saradnji sa prof. Katz-om koji je u Beogradu boravio kao gost naučnik preneo je na naš institut voltage clamp metodu koja je u to vreme bila najnaprednija metoda u neuronauci.

Saradnici:

dr Dušan Lekić

dr Smajo Osmanović

dr Vladimir Nedeljkov

dr Branislav Pešić

dr Jasna Stojanović