Pređi na sadržaj

Krbava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krbavsko polje
Ličko-krbavska županija na mapi iz vremena Austrougarske
Geografske regije nekadašnje Republike Srpske Krajine

Krbava (lat: Corbavia) je kraški predio u Lici, Hrvatska, između Plješevice na istoku i Staze i Trovrha na zapadu, sjeveroistočno od Ličkog polja.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Sačinjena je od nekoliko kraških polja — Krbavskog i Krbavice. Nadmorska visina je oko 626-740 m. Glavno naselje je Udbina, na visini od 830 m. Rijeke ponornice koje protiču kroz Krbavsko polje su Krbava i Krbavica. Predeo je periodično plavljeno u kišnoj sezoni, pa se sva naselja nalaze na obodu polja. Razvijeno je gajenje žita i ovčarstvo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tu je 1493. godine bosanski sandžakbeg Hadum Jakub-paša potukao hrvatsku feudalnu vojsku pod banom Emerikom Derenčinom i time omogućio dalje tursko osvajanje Like. Nakon oslobođenja od turske vlasti krajem 17. veka, Krbava je uključena u sastav Vojne krajine.

Sredinom 1873. godine izvršeno je razvojačenje Vojne krajine, uključujući i područje lokalnih regimenti (Lička i Otočka), ali razvojačene oblasti nisu odmah priključene Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, već su dobile posebnu zemaljsku upravu, koja se delila na šest krajiških okružja, među kojima je bilo i posebno Ličko-otočko okružje, koje je obuhvatalo i Krbavu. Tek 1881. godine, sva krajiška okružja priključena su Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. U okvirima proširene Kraljevine, priključena okružja nastavila su da postoje sve do 1886. godinne, kada je županijsko uređenje protegnuto i na te prostore, tako da je na području Ličko-otočkog okružja stvorena nova Ličko-krbavska županija.[1][2][3]

Za vreme Drugog svetskog rata, ustaše su počinile masovne zločine protiv srpskog naroda na području Krbave. Od 1991. do 1995. godine, Krbava se nalazila u sastavu Republike Srpske Krajine. Danas je Krbava podeljena između Ličko-senjske i Zadarske županije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Valentić 1981.
  2. ^ Planinić 1992, str. 173-183.
  3. ^ Dubravica 2001, str. 159-172.

Literatura[uredi | uredi izvor]