Krvavi Uskrs na Plitvicama

Plitvička jezera

Plitvička jezera na karti Hrvatske

Krvavi Uskrs na Plitvicama je bio incident koji se dogodio u rano proleće 1991. godine u nacionalnom parku Plitvice u Hrvatskoj i smatra se prvom ozbiljnijom eskalacijom situacije u Jugoslovenskim ratovima.

Šta je prethodilo

22. aprila 1990. godine u SR Hrvatskoj su održani prvi posleratni višepartijski izbori. Na tim izborima pobedila je opcija HDZ i Franjo Tuđman postaje predsednik Hrvatske. Oni preuzimaju vlast već krajem maja 1990. Nova vlast HDZ se odmah pokazala u proustaškom duhu sa idealima NDH. Čak je i ranije Franjo Tuđman koketirao sa ustaškom emigracijom.

Hrvatski sabor je još 25. jula 1990. doneo odluku da šahovnica postaje državni simbol SR Hrvatske, pa i to da šahovnicu moraju nositi svi radnici u državnoj službi na teritoriji SR Hrvatske. Prvi su se pobunili radnici SUP-a Knin. Zato što je šahovnica Srbima u Hrvatskoj budila asocijacije na NDH.

Njihovi planovi su bili odvajanje SR Hrvatske od SFRJ i progon srpskog stanovništva sa teritorije SR Hrvatske. HDZ je već od sredine 1990. imao kontrolu nad policijom, tužilaštvom, medijima. U hrvatskom Saboru krajem decembra 1990. izglasan je tzv. Božićni ustav, po kome su Srbi izbačeni iz Ustava kao konstitutivni narod, i svedeni su na nacionalnu manjinu.

Tokom jeseni 1990. počinje ilegalno naoružavanje članova HDZ i HOS, preko Mađarske i Austrije, a kasnije i prekomorskih zemalja u lukama: Rijeka i Split.

Analiza incidenta

Događaju na Plitvicama prethodilo je uspostavljanje hrvatske vlasti u policijskoj stanici u Pakracu, kada je odred hrvatskih specijalnih jedinica policije iznenadio i uhapsio srpsku policijsku posadu, koja je prethodno uspostavila kontrolu nad Pakracom. U akciji nije bilo žrtava. Srbi su rešili da im se to ne ponovi i to pokazali na Plitvicama.

U SUP-u Korenica su se nalazili pripadnici milicije SAO Krajine, koji su bili rešeni da odbrane policijsku stanicu, samim tim i zaštite se od iznenadnih upada u svoja sela, da im se ne bi ponovila sudbina njihovih predaka kao iz vremena NDH. Isto tako milicajci su zaposeli i sam nacionalni park "Plitvice" 29. marta 1991. jer je tamošnja uprava bila pod nadzorom Zagreba.

Po nalogu vlade Hrvatske, odnosno tadašnjeg premijera Josipa Manolića, MUP Hrvatske šalje 31. marta 1991. godine na Plitvička jezera oko 400 policajaca iz kampa Rakitje kod Zagreba (pod komandom Josipa Lucića) i ATJ Lučko (pod komandom Mladena Markača), koji su imali cilj da zaposednu policijsku stanicu u Korenici, jer je SUP Korenica otkazao poslušnost Zagrebu i vladi Hrvatske. U prepodnevnim časovima došlo je do razmene vatre između milicajaca SAO Krajine i pripadnika MUP-a Hrvatske, koja je potrajala nekoliko sati. Tromblonska mina koja je pogodila autobus nije eksplodirala. 20 Srba je uhapšeno, a među njima i Goran Hadžić iz Vukovara, koji je kasnije pod nerazjašnjenim okolnostima pušten iz KPD Lepoglava, nakon nekoliko nedelja, iako je u optužnici stajalo da je optužen za "oružanu pobunu i terorizam". Poginule su dve osobe i povređeno je oko dvadeset. Dva policajca koja su poginula u razmeni paljbe - sa svake strane po jedan (Josip Jović sa hrvatske, i Rajko Vukadinović sa srpske) - prve su žrtve u građanskom ratu nastalom na ruševinama SFRJ. Bio je to događaj koji će Srbi nazvati „Krvavi Vaskrs“, sa očiglednom asocijacijom na događaj iz perioda NDH.

Hrvatski policajci su bili brojčano jači i bolje opremljeniji, pa su uspeli da zaposednu policijsku stanicu u Korenici, ali ne zadugo jer je ovaj sukob prouzrokovao intervenciju JNA koja je svoje mešanje objasnila potrebom da se umetne između sukobljenih strana. Pokazalo se da policijski rezervisti SAO Krajine nisu imali snage koja bi se mogla suprotstaviti već ojačalim snagama MUP-a Hrvatske i počelo je ubrzano naoružavanje i organizovanje.

Hrvatska je računala sa ratom, što će kasnije potvrditi i njen predsednik Tuđman kada je u govoru na Jelačićevom trgu rekao da nezavisnost nije bila moguća bez rata. Hrvatski ekstremisti likvidirali su početkom jula Josipa Rajl-Kira, oblasnog šefa policije u Osijeku i hadezeovca, koji je pokušavao da održi atmosferu relativne tolerancije.

Posledice

Nakon ovog incidenta na Plitivicama, situacija u SR Hrvatskoj se još više zaoštrila. Hrvatska propaganda je "dobila žrtvu" Josipa Jovića, sa kojim je manipulisala ispred hrvatske javnosti. Počeo je medijski rat uperen protiv Srba u Hrvatskoj, SFRJ i JNA. SFRJ je već bila pred ratom, i situacija se posle ovog događaja iz dana u dan pogoršavala.

Josip Boljkovac, ministar policije iz vremena 1990—1991, je 2011. godine objavio knjigu "Istina mora izaći van", u kojoj je rekao da je rat u Hrvatskoj počeo napadom na Srbe, misleći na Incident na Plitivicama 31. marta 1991. i u Borovu Selu 2. maja 1991. Isto tako je izneo dokaze koji su govorili u prilog tome da je hrvatski policajac Josip Jović ubijen sa leđa od nekog kolege iz svoje jedinice. Ubijen je oružjem automatska puška tzv. pumparica, koje su hrvatske vlasti kupovale ranije na ilegalnom tržištu oružja.

Boljkovac je takođe potvrdio još jednu više nego zanimljivu činjenicu, a to je razlog puštanja Gorana Hadžića (kasnijeg predsednika RSK) na slobodu - pristanak na saradnju sa hrvatskim vlastima, što će reći da se verovatno radi o špijunaži. Sudeći po kasnijim odlukama i potezima samog Hadžića, ova tvrdnja Boljkovca i te kako dobija na značaju.

Literatura

• Crnobrnja, Mihailo (1996). The Yugoslav Drama. McGill-Quenn's University Press. ISBN 978-0-7735-1429-4. 

Spoljašnje veze

• Ratko Dmitrović: Falsifikat na poziciji prvog poginulog branitelja
• Krajinafors: Kako je uništena Krajina

Literatura

• Sekulić, Milisav (2000). Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel: Nidda Verlag Gmbh.