Pređi na sadržaj

Ksaver Šandor Đalski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ksaver Šandor Đalski
Ksaver Šandor Đalski u starosti
Lični podaci
Puno imeLjubomir Babić
NadimakTito
Datum rođenja(1854-10-26)26. oktobar 1854.
Mesto rođenjaGredice, Austrijsko carstvo
Datum smrti9. februar 1935.(1935-02-09) (80 god.)
Mesto smrtiGredice, Kraljevina Jugoslavija
Univerzitet u Beču

Ljubomir Babić[1] (Gredice, 26. oktobar 1854 — Gredice, 9. februar 1935), poznatiji pod umetničkim pseudonimom Ksaver Šandor Đalski, bio je hrvatski i jugoslovenski pravnik, političar i književnik.[1] Bio je veliki župan Zagrebačke županije od 1909. do 1920.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika druge polovine 19. i početka 20. veka, Ksaver Šandor Đalski, pravim krštenim[2] imenom Ljubomir Babić, rođen je 26. oktobra 1854. godine u Gredicama[3] u Hrvatskom zagorju, od oca zagorskog vlastelina Tita Babića. Predikat Đalski je preuzeo od ujaka, plemića Šandora Đalskog iz mesta Psarjevo, koji je bio pristalica pokreta hrvatskog preporoda Ljudevita Gaja.[4] Kasnije će to mladom piscu Babiću biti književni pseudonim, dopunjen sa Ksaver Šandor.

Rođenje u plemićkoj porodici će znatno uticati na izbor njegovih književnih tema. Javlja se u književnosti od 1884. godine, objavljujući u časopisu "Vijenac" u Zagrebu. Za roman "U noći" nagrađen je prvom nagradom.[5] U svojim pripovetkama "Pod starim krovovima“, „Za materinsku riječ“ (slike iz 1848) i „Na rođenoj grudi“, on je ne samo hroničar, već i osetljivi lirik, te istančan i zreo umetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.

Pohađao je gimnaziju u Varaždinu, a studije prava u Zagrebu i Beču. Posle studija prava prihvatio je državnu službu, bio upravni činovnik. Ali kao patriota, zbog svojih stavova bio je od strane režima proganjan i penzionisan (pre vremena). Bio je aktivan među hrvatskim pravnicima, biran za potpredsednika hrvatskog Pravničkog društva.

Pisao je pod uticajem slavnog pisca Turgenjeva; Đalski je uveo u hrvatsku književnost "ruski realizam"[6], koji je unapredio naročito novelistiku. Kod pisca se razlikuju tri stvaralačka pravca: patriotski, čisto umetnički i subjektivni-lični. Taj treći pravac osvetljava tajnu njegove duše; pokazuje da je bio opčinjen mističnim spiritizmom i Šopenhauerovom filozofijom.[7]

Za vreme hrvatsko-srpske koalicije, bio je narodni poslanik u Hrvatskom saboru i delegat u Ugarsko-hrvatskom saboru u Pešti. Bio je 1906. godine Ljuba Babić Đalski kandidat na listi "Združene hrvatske i srpske opozicije" u Petrinji.[8] Izabran je tada u hrvatski sabor, u njegovu "donju kuću" (dom) kao član Hrvatske napredne stranke. Na sledećim izborima 1910. godine, on u okviru iste političke grupacije učestvuje kao kandidat u Jastrebarskom. Slovi se tada za književnika u Gredicama, vlastelinstvu kraj Zagreba.[9]

Po završetku Prve jugoslovenske izložbe u Beogradu 1904. godine, hrvatski novelist Ljubomir Đalski je dobio Orden Sv. Save III reda.[10] Učestvovao je kao predstavnik hrvatskog književnog društva, na sastanku jugoslovenskih književnika i novinara održanom u Beogradu 6-8. novembra 1905. godine.[11] Izabran je iste 1905. godine za dopisnog člana Srpske Kraljevske akademije u Beogradu.[12] Bio je saradnik beogradskog "Srpskog književnog glasnika" (1906) i novosadskog "Stražilova" (1887). Bio je član Matice slovenačke u Ljubljani i Matice srpske u Novom Sadu.[13] Srpska književna zadruga je objavila njegovo delo pre Prvog svetskog rata.[14]

Veliki župan Zagrebačke županije postao je 1917. godine. Posle Prvog svetskog rata je postao prvo član hrvatskog Narodnog vijeća, a potom i član Narodnog predstavništva u Beogradu.[15] Izabran je za počasnog građanina grada Zagreba. Njegovu pedesetogodišnjicu književnog rada obeležili su dostojno aprila 1927. godine Društvo hrvatskih književnika i Hrvatski PEN klub u Zagrebu.[16] Odlikovan je 1927. godine Ordenom Sv. Save I reda kao "književnik iz Zagreba".[17] Živeo je taj "Nestor hrvatske književnosti" uglavnom na svom posedu sa dvorcem (zamak)[18] u Gredicama[15] gde je oktobra 1934. godine proslavio osamdeset godina života.[19] Tu je i umro književnik plemićkog roda početkom 1935. godine.

Đalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba. Napisao je tako i operu "Maričon".[20] Bio je u društvu sa Dežmanom urednik hrvatskog lista "Vijenac", (od 1903) koji je pod njihovim uplivom (modernista) bio znatno unapređen.[7] Ostaje zabilježen kao prvi kritičar i uopšte prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskog društva u kome je živeo.

Književni rad

[uredi | uredi izvor]

Predstavnik je najpoznatijih pripovedača u doba realizma. Nazivan je "Homer Zagorja", jer je na mnogo načina oslikao Hrvatsko Zagorje.[21] Njegova prva novela (lat. „Illustrissimus Battorych“) je štampana u Vijencu 1884. Napisao je knjige pripovedaka[15]:

  • Pod starim krovovima (1886)
  • Tri pripovijesti bez naslova (1887)
  • Bijedne priče (1889)
  • Iz varveđijskih dana (1891)
  • Male pripovijesti (1894)
  • Pričanje stare artije(1898?)
  • Diljem doma (1899)

Napisao je i romane[15]:

  • U noći (1887), koju je preštampao iz Vijenca (1886)
  • Đurđica Agićeva (1903) iz Vijenca (1886)
  • Janko Berislavić (Vijenac 1887)
  • Na rođenoj grudi (1890)
  • Osvit (1902)
  • Radmilović (Vijenac 1894)
  • Za materinsku riječ (1906)

Svoj književni rad je štampao pod naslovom Sabrana dela Ks. Š. Đalskog 1913. godine.[15]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v „Djalski Ksaver Sandor”. www.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2023-08-30. 
  2. ^ "Građa za biografski rečnik članova DSS, SUD i SKA"
  3. ^ "Vreme", Beograd 1934. godine
  4. ^ "Hrvatsko kolo", Zagreb 1937. godine
  5. ^ "Stražilovo", Novi Sad 1887. godine
  6. ^ "Zora", Mostar 1899. godine
  7. ^ a b "Srđ", Dubrovnik 1903. godine
  8. ^ "Srpsko kolo", Zagreb 1906. godine
  9. ^ "Srpsko kolo", Zagreb 1910. godine
  10. ^ "Srđ", Dubrovnik 1904. godine
  11. ^ "Delo", Beograd 1905. godine
  12. ^ "Istočnik", Sarajevo 1905. godine
  13. ^ "Godišnjak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca", Beograd 1926. godine
  14. ^ "Pravda", Beograd 1931. godine
  15. ^ a b v g d Branko Vodnik 1925, str. 626.
  16. ^ "Pravda", Beograd 1927. godine
  17. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1927. godine
  18. ^ "Pravda", Beograd 1939. godine
  19. ^ "Pravda", Beograd 28.oktobar 1934. godine
  20. ^ "Vreme", Beograd 26. oktobar 1934. godine
  21. ^ "Pravda", Beograd 1934. godine

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ксавер_Шандор_Ђалски&oldid=28827838”