Kuzman Josifovski Pitu
kuzman josifovski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 23. jun 1915. |
Mesto rođenja | Prilep, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 25. februar 1944.28 god.) ( |
Mesto smrti | Skoplje, Kraljevina Bugarska |
Profesija | student prava |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1938. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 2. avgusta 1945. |
Kuzman Josifovski Pitu (Prilep, 23. jun 1915 — Skoplje, 25. februar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Kuzman Josifovski rođen je 23. juna 1915. godine u Prilepu, u zanatlijskoj porodici. Osnovnu školu završio je u Prilepu, a gimnaziju u Bitolju. Još kao gimnazijalac uključio se u politički život. Postao je poznati omladinski rukovodilac i organizator skupova naprednih srednjoškolaca. Bio je istaknuti aktivista u književnom društvu i predvodnik u sukobima sa ljotićevcima. Na Pravni fakultet u Beogradu došao je već pripremljen za revolucionarnu aktivnost.
Godine 1937. nalazi se u rukovodstvu naprednih studenata, a 1938. godine primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije. Njegova aktivnost i revolucionarna sposobnost naročito su došle do izražaja u radu naprednog makedonskog udruženja „Vardar“.
U septembru 1939. godine, tajnim glasanjem partijske organizacije u Prilepu, izabran je za sekretara Mesnog komiteta KPJ. Nakon što je on postao sekretar Mesnog komiteta, uticaj KPJ u gradu naglo je porastao. Policija je počela da hapsi komuniste i traga za Kuzmanom. Kuzman je bio organizator velike Ilindenske demonstracije u Prilepu i jedan od govornika. Tada je došlo do sukoba čete policajaca sa demonstrantima. Kuzmana nisu uhvatili. U septembru 1940. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju, ali je odmah zatim došao u konflikt sa sekretarom Pokrajinskog komiteta, Metodijem Šatorovim u vezi stavova Sedmog kongresa Kominterne. Kuzman je bio protiv stupanja u Narodni front sa građanima, koji su se samo opredeljivali protiv Kraljevine Jugoslavije.
Kad je posle okupacije Šatorov skrenuo sa linije KPJ, Kuzman je osudio njegov stav i od novog partijskog rukovodstva Makedonije upućen je da organizuje Narodnooslobodilački pokret u zapadnoj Makedoniji, koju su okupirali italijanski fašisti. On je uspostavio veze sa Komunističkom partijom Albanije i bio je u stalnoj vezi sa Pokrajinskim komitetom za Makedoniju. U martu 1943. godine održan je u Tetovu prvi sastanak Centralnog komiteta Komunističke partije Makedonije, na kome Kuzman ima vidnu ulogu. U selu Slivovu formirana je prva partizanska brigada u Makedoniji, u Crvenoj Vodi napisan je Manifest Glavnog štaba Makedonije, u Oteševu je održano Prespansko savetovanje, u Debarci je stvorena prva slobodna teritorija u Makedoniji. Sve se to odigrava u toku 1943. godine. U svojstvu člana Glavnog štaba za Makedoniju i člana Centralnog komiteta KP Makedonije, Kuzman je u oktobru 1943. godine u Skoplju formirao Peti oblasni komitet KP Makedonije i vršio organizaciono-političke pripreme za sazivanje Prvog zasedanja ASNOM-a.
Iz ovog perioda sačuvano je najviše dokumentacije iz Narodnooslobodilačke borbe u Makedoniji, iz koje se vidi da je Kuzman imao korespondenciju ne samo sa Centralnim komitetom KP Makedonije, već i sa susednim komunističkim partijama i njegovi stavovi u toj korespondenciji predstavljaju stavove vrhunske partijsko-političke ličnosti Makedonije.
U jeku Februarskog pohoda NOVJ u Makedoniji Kuzman nastoji da ne prekine vezu sa Glavnim štabom i sa Centralnim komitetom KP Makedonije, te šalje nove partizane, naročito one za koje smatra da će zauzimati odgovorne dužnosti u prvim državnim organima Makedonije.
Na jednom sastanku sa predstavnikom Centralnog komiteta Bugarske radničke partije (komunista) otkriven je od bugarske policije. Uspeo je da pobegne iz opkoljene kuće u kojoj je zanoćio, ali ga posle nekoliko stotina metara u jednoj skopskoj ulici stiže metak bugarske policije i on pada mrtav 25. februara 1944. godine.
Nasleđe
[uredi | uredi izvor]Danas mnoge škole širom Makedonije, npr. u Skoplju, Prilepu i Kičevu, i ostale ustanove, nose njegovo ime. U centru Prilepa nalazi se njegova mermerna bista pred muzejem „11. oktomvri“, a u Skoplju bista u krugu studentskog doma koji nosi njegovo ime. U dvorištu bugarske amabasade u Skoplju, nalazi mu se posvećena spomen-ploča.
Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 29. jula 1945.[a] među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.[3]
Fotogalerija
[uredi | uredi izvor]Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Zbornik heroja 1957, str. 300.
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 334.
- ^ Zbornik NOR 1949, str. 648.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom II, knjiga I — Bilten Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije 1941—1945. Beograd: Vojno-istorijski institut Jugoslovenske armije. 1949. COBISS.SR 58734343
- Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd: Omladina. 1957. COBISS.SR 50964999
- Leksikon Narodnooslobodilačkog rata i revolucije u Jugoslaviji 1941—1945. tom I. Beograd—Ljubljana: Narodna knjiga—Partizanska knjiga. 1980. COBISS.SR 49291527
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Biografija Kuzmana Josifovskog (jezik: engleski)