Pređi na sadržaj

Logor Drozendorf

Koordinate: 48° 52′ 05″ S; 15° 37′ 01″ I / 48.868056° S; 15.616944° I / 48.868056; 15.616944
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logor Drozendorf
Koncentracioni logor
Drozendorf u čijoj okolini je bio logor
Logor Drozendorf na karti Austrije
Logor Drozendorf
Koordinate48° 52′ 05″ S; 15° 37′ 01″ I / 48.868056° S; 15.616944° I / 48.868056; 15.616944
MestoDrozendorf
Pod kontrolom Austrougarska
Postojaood 25. jul 1914. do jeseni 1918.
Broj zatvorenika504 (Srba)

Logor Drozendorf bio je prvi veći austrougarski koncentracioni logor, u blizini gradića Drozendorf, osnovan 1914. godine na osnovu naređenja okružne komande, za internirane srpske civile, zadržane pre početka Prvog svetskog rata u austrijskom delu Austrougarske monarhije.

Položaj i prostranstvo i obezbeđenje[uredi | uredi izvor]

Logor Drozendorf se nalazio u blizini istoimenog gradića Drozendorf, u oblasti Taja, na oko 112 km severozapadno od Beča. Logor je bio razmešten u nekadašnjem velikom skladištu za žito na samo nekoliko minuta hoda od lokalne železničke stanice Drozendorf.

Logorski kompleks, koji je imao jako loše smeštajne uslove, zbog lošeg stanja objekta nakadašnje žitnice bio je ograđen i, u njemu se mogao smestiti znatan broj interniraca.

Nadzor nad internircima u prvim danima vršilo je trinaest bosansko-hercegovačkih vojnika, kao i jedan podoficir. Ove vojnike i podoficire 14.septembra 1914. zamenili su austrijski policajci.

Preduslovi[uredi | uredi izvor]

Najkasnije od 25. jula 1914. godine austrougarske vlasti su počele da hapse i zadržavaju državljane Kraljevine Srbije koji su se zatekli na njenoj teritoriji ne praveći razliku prema polu ili starosti. Pretežno su to bili poslovni ljudi koji su boravili u Beču, Budimpešti i drugim gradovima, studenti, zatim turisti koji su se nalazili na odmoru u raznim primorskim mestima Austrougarske.[1]

Po dostupnim podacima u julu 1914. godine zadržano je oko 1.000. ljudi od kojih je većina po hapšenju internirana u prve improvizovane logore ili mesta za konfinaciju kao što su: Drozendorf, Karlštajn, Ilmau, Grosau i Kufštajn u austrijskom delu, te Đenđeš, Vac, Lugoš i Arad u ugarskom delu monarhije.[1]

Priliv interniraca u logor[uredi | uredi izvor]

  • Krajem avgusta, u logor je stigao prvi transport od 80 ljudi.
  • 7. septembra iz Getvajga u logor je prebačeno još 300 zatočenika.
  • 9. septembra deportovano je još 144 internirca, tako da se u drugoj nedelji septembra 1914. godine u logoru nalazilo više od 500 civila, uglavnom Srba i Rusa.

Zbog sve većeg broja zarobljenika koji nisu mogli biti adekvatno zbrinuti, logor je morao biti proširen. Za vreme trajanja radova, krajem septembra 1914. godine u za tu namenu ispražnjeni zamak Ilmau prebačeno oko 150 Rusa i Srba.[1]

Žene i deca, koji su prvobitno bili smešteni u okviru logora, u za njih posebno izgrađeno odeljenje, prebačeni su tokom oktobra 1914. godine u logor Karlštajn.[1]

Brojno stanje interniranih civila u logoru Drozendorf od avgusta 1917. do juna 1918.[2]
Datum ukupno sposobni da nose oružje nesposobni da nose oružje žene
Avgust 1917. 96 83 3 10
Septembar 1917. 91 76 5 10
Oktobar 1917. 92 78 5 9
Novembar 1917. 91 76 6 9
Decembar 1917. 90 77 5 8
Januar 1918. 89 77 4 8
Februar 1918. 87 76 4 7
Mart 1918. 88 77 5 6
April 1918. 83 75 3 5
Maj 1918. 82 75 3 4
Jun 1918. 82 75 3 3 +1 dete

Smeštaj interniraca van logora u gradu Drozendorf[uredi | uredi izvor]

Početkom 1915. godine, iz logora je u grad Drozendorf prebačeno oko 100 logoraša koji su dobili status konfiniranih. Oni su bili u obavezi da sami plaćaju smeštaj i hranu. Ove osobe su mogle da se kreću u za to određenom području, a u za to određeno vreme morali su se javljati na prozivku kod nadležnog supervizora.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Nenad Lukić, Beograđani u austrougarskim logorima 1914. godine, Godišnjak grada Beograda, LX, Beograd 2015, 11 2, 115, 118‒120
  2. ^ AS, VGG, XVII, 259
  3. ^ Reinhard Mundshütz,Das Internierunglager Drosen-dorf/Thaya 1914–1920 (Diplomarbeit zur Erlangungdes Magistergrades der Philosophie. Eingereicht ander eisteswissenschaftlichen Fakultät der Universität

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]