Lukomsko jezero
| Lukomsko jezero | |
|---|---|
 Na obalama jezera nalazi se Lukomska TE | |
| Koordinate | 54° 39′ 55″ S; 29° 05′ 20″ I / 54.665278° S; 29.088889° I 54° 39′ 55″ S; 29° 05′ 20″ I / 54.665278° S; 29.088889° I |
| Pritoke | Citranka |
| Otoke | Lukomka |
| Zemlje basena |  Belorusija Vitepska oblast |
| Površina | 37,71 km2 |
| Pros. dubina | 6,6 m |
| Maks. dubina | 11,5 m |
| Zapremina | 0,249 km3 |
| Salinitet | 0,2‰ |
| Dužina obale1 | 36,4 km |
| Nad. visina | 164 m |
| Naselja | Novalukomlj |
  Lukomsko jezero | |
| Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi | |
| 1 Shore length is not a well-defined measure. | |
Lukomsko jezero (rus. Лукомское озеро; blr. Лукомскае возера) jezero je u Čašničkom rejonu Vitepske oblasti, u severnom delu Republike Belorusije.
Sa površinom akvatorije od 37,71 km² peto je po veličini jezero u Belorusiji (posle Narača, Asveje, Čirvonaje i Drisvjate). Deo je basena reke Zapadne Dvine.
Na njegovim istočnim obalama leži grad Novalukomlj u blizini kojeg se nalazi velika Lukomska termoelektrana.
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Jezerska kotlina je ovalnog oblika i proteže se u pravcu sever-jug dužinom od 10,4 km, odnosno širinom od maksimalnih 6,5 kilometara (u centralnom delu jezera). Obale koje okružuju jezero su dosta niske, u proseku između 3 i 5 metara visoke, maksimalno do 15 metara na severozapadnoj obali. Razuđenost obale nije jako izražena, a ukupna dužina obalske linije je 36,4 km. U južnom delu akvatorije nalaze se jedina dva veća zaliva Gurecki i Guljanski.[1][2]
Litoralna zona je dosta ravna, sa širinama od 10 do 100 metara. Dno je prekriveno naslagama peska do dubina od 6 metara, dok su dublje zone prekrivene sapropelom. U severnom delu akvatorije nalazi se 5 manjih ostrva ukupne površine oko 0,7 ha.
U jezero se uliva reka Citranka i nekoliko povremenih potočića, dok je korito reke Lukomke pregrađeno na mestu njene otoke iz jezera, čime je regulisan nivo vode u jezeru.
Hidrogeološka ispitivanja na jezeru vrše se neprekidno, još od 1932. godine.
Živi svet
[uredi | uredi izvor]Priobalna zona (širine do 50 metara) i ostrva obrasli su trskom i rogozom, dok podvodne biljke rastu do dubina od 3 metra (do granice providnosti jezerske vode).
U jezeru obitava 20 različitih ribljih vrsta i na njemu se obavlja privredni ribolov. Najraširenije riblje vrste su smuđ, deverika, štuka, jegulja, šaran, som i druge vrste. Duž zapadnih obala jezera brojne su kolonije slatkovodnih rakova. Brojne školjke koje obitavaju na jezerskom dnu važan su faktor u prirodnoj filtraciji jezerske vode.
Ekologija
[uredi | uredi izvor]Voda iz Lukomskog jezera koristi se za hlađenje turbina Lukomske termoelektrane, jednog od najvećih energetskih objekata tog tipa u zemlji. Voda koja se iz elektrane vraća u jezero je za 8 do 12°C toplija od jezerske vode, što dovodi do zagrevanja jezerske vode čije su temperature prosečno za 2 do 3°C više u odnosu na prirodno stanje. U odnosu na okolna jezera, vode Lukomskog jezera se znatno ređe mrznu.
Vode Lukomskog jezera su jako zagađene, a koncentracije NH4+ su i do 2,5 puta više od dozvoljenih. Veće koncentracije su zabeležene i kod sulfata (16,73 mg/dm³) i hlorida (17,7 mg/dm³).
Vidi još
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Индексный поиск по водоемам Беларуси: озеро Лукомское.
- Беларусь: Энцыклапедычны даведнік / Рэдкал.: Б. І. Сачанка і інш. — Мн.: БелЭн, 1995. — 800 с. — 5000 экз. —. ISBN 978-985-11-0026-8.
- Энцыклапедыя прыроды Беларусі. У 5-і т. Т.1 / Рэдкал.: І. П. Шамякін (гал. рэд.) і інш. — Мн.: БелСЭ, 1983. — Т. 1. — 575 с. — 10.000 экз.