Pređi na sadržaj

Manilski zaliv

Koordinate: 14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manila
Zalazak sunca nad zalivom Manila
Lokacijaostrvo Luzon
Koordinate14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667 14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667
Tipprirodna luka
Pritoke
Zemlje basenaFilipini
Maks. dužina
19 km (12 mi) km
Maks. širina
48 km (30 mi) km
Površina2.000 km2 (770 sq mi) km2
Pros. dubina
17 m (55,8 ft) m
Zapremina28,9×109 m3 (1,02×1012 cu ft) km3
Dužina obale1
190 km (118,1 mi) km
Ostrva
Naselja
Manila na karti Filipina
Manila
Manila
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
1 Shore length is not a well-defined measure.
Manila

Zaliv Manila (fil./tag. Look ng Maynila, engl. Manila Bay, šp. bahía de Manila) prirodna je luka[1] koja služi kao industrijska Luka Manile (ostrvo Luzon, Filipini). Strateški korisno pozicioniran oko glavnog grada Filipina Manile, zaliv Manila je omogućavao trgovinu i drugi transport između Filipina i susednih zemalja,[2] služeći kao žila-kucavica za socio-ekonomski razvoj čak i pre španske okupacije. S površinom od 1.994 km2 (769,9 sq mi) i obalom dužine 190 km (118,1 mi), zaliv Manila je smešten na zapadnom delu Luzona i ograničen Kaviteom i Metro Manilom na istoku, Bulakanom i Pampangom na severu, te Bataanom na zapadu i severozapadu.[3] Na zaliv Manila otpada prosečno 17.000 km2 (6.563,7 sq mi) slivnih voda, a reka Pampanga doprinosi sa oko 49% priliva sveže vode. S prosečnom dubinom od 17 m (55,8 ft), procenjuje se da ima ukupnu zapreminu od 28,9 milijardi kubnih metara (28,9 kubnih kilometara). Ulaz u zaliv je širok 19 km (11,8 mi) i nastavlja da se širi do raspona od 48 km (29,8 mi). Kako god, širina zaliva varira od prosečno 22 km (13,7 mi) — na njegovom prednjem delu, do 60 km (37,3 mi) — najduži horizontalni pravac koji postoji u zalivu.[3]

Satelitski snimak zaliva Manila

Ostrva Korehidor i Kabaljo dele ulaz zaliva Manila na dva kanala,[3] oko 3,2 km (2 mi) prema severnoj i 10,5 km (6,5 mi) na južnoj strani. Mariveles (u provinciji Bataan) predstavlja sidrište u samom ulazu na severu, a Sangli je nekadašnja lokacija Pomorske baze „Kavite”. Na obe strane zaliva nalaze se vulkanski vrhovi prekriveni tropskim rastinjem: 40 km severno je poluostrvo Bataan, a južno je provincija Kavite.

Na ulazu u zaliv Manila nalazi se nekoliko ostrva, od kojih je najveće Korehidor — smešteno 3 kilometra od Bataana, zajedno sa ostrvom Kabaljo, deli prednji deo zaliva na severni i južni kanal. U južnom kanalu je ostrvo El Fraile, a na izlazu i južno ostrvo Karabao. El Fraile, stenovito ostrvo površine od oko 1,6 ha (4 acres), podloga je masivnim betonskim i čeličnim ruševinama Fort Drama, ostrvske tvrđave koju je izgradila Armija Sjedinjenih Država (1909—1914) u svrhu odbrane južnog ulaza zaliva. Odmah na severu i jugu nalaze se i druge luke, koje predstavljaju i lokalna i međunarodna pristaništa za brodove. Ogroman broj brodova iz severne i južne luke vrši prekomorski saobraćaj i pospešuje filipinsku privredu.[2] Manja od ovih luka je severna luka i koristi se kao pristanište brodova za međuostrvski saobraćaj, dok se južna luka koristi za velike brodove koji idu uglavnom na prekookeanska putovanja.[3]

Suton u četvrti luke zaliva Manila
Pogled iz četvrti luke na zaliv Manila noću

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. L-M. Beograd: Politika : Narodna knjiga. str. 109. ISBN 86-331-2116-6. 
  2. ^ a b Jacinto, G. S.; Azanza, R. V.; Velasquez, I. B.; Siringan, F. P. (2006). Manila Bay: Environmental Challenges and Opportunities. u: Wolanski, E.; ur. The Environment in Asia Pacific Harbours. Springer: Dordrecht. The Netherlands. str. 309—328.
  3. ^ a b v g Jacinto, G. S.; Velasquez, I. B.; San Diego-McGlone, M. L.; Villanoy, C. L.; Siringan, F. B. (2006). Biophysical Environment of Manila Bay – Then and Now. u: Wolanski, E.; ur. The Environment in Asia Pacific Harbours. Springer: Dordrecht. The Netherlands. str. 293—307.
Opšta referenca za sve podatke

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Alonzo-Pasicolan, S (1987). Status of Wetlands in Luzon. . Paper presented at the Conference on Wetland and Waterfowl Conservation in Asia, Malacca, Malaysia, 23–28 February 1987. IWRB & Interwater.
  • Barros, Juanita De (2003). Order and place in a Colonial city – Patterns of struggle and resistance in Georgetown, British Guiana, 1889–1924. McGill-Queen's Press - MQUP. str. 264. ISBN 978-0-7735-2455-2. 
  • Carvalho, F. P.; Villeneuve, J. P.; Cattini, C.; Tolosa, I.; Bajet, C. M.; Calingacion, M. N. . Organic Contaminants in the Marine Environment of Manila Bay, Philippines. Arch Environ Contam Toxicol. 57: 348—358. 2009.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • De Castro, J. A. I. . Cleaning Up Manila Bay: Mandamus as a Tool for Environmental Protection. Ecology Law Quarterly. 37: 797—804. 2010.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Gomez, J. E. . Waterfront design without policy? The actual uses of Manila's Baywalk. Cities. 25: 86—106. 2008.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Jaraula, C. B.; Siringan, F. P. (2004). Multi-proxy reconstruction of Late Quaternary evolution of Laguna de Bai, Philippines. Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology.
  • Gilbert, Erik (2004). „Reviewed work: Verandahs of Power: Colonialism and Space in Urban Africa, Garth Andrew Myers”. The International Journal of African Historical Studies. 37 (1): 123—125. JSTOR 4129075. doi:10.2307/4129075. 
  • Perez, R. T.; Feir, R. B.; Carandang, E.; Gonzalez, E. B Potential Impacts of Sea Level Rise on the Coastal Resrouces of Manila Bay: A Preliminary Vulnerability Assessment. 92.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 137—147.
  • Santiago, E. C. . The levels and distribution of polycyclic aromatic hydrocarbons (PAH) contamination in bottom sediment in Manila Bay. Science Diliman. 9: 16—28. 1997.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  • Velasquez I.; Jacinto, G. S.; Valera, F. S. (2002). The speciation of dissolved copper, cadmium and zinc in Manila Bay, Philippines. Marine Pollution Bulletin. 45: 210—217.
  • Bureau of Fisheries and Aquatic Resources – BFAR (1995). Fisheries Sector Program – Resources and Ecological Assessment of Manila Bay. Final Report. BFAR; Department of Agriculture; Quezon City, Philippines.
  • International Centre for Living Aquatic Resources Management – ICLARM (1996). Resource and Ecological Assessment of Manila Bay Philippines: Results of Monitoring Activities (1995–1996).
  • Manila Bay Environmental Project – MBEMP (2001). Manila Bay Coastal Strategy. Quezon City, Philippines.
  • National Water Resources Council – NWRC (1983). Framework Plan: Pampanga River Basins. Report No. 24-3A.
  • World Justice Project (2009). Eco-lawyer Presses Manila Bay Clean Up. Inquirer Company, Philippines.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Jacinto, Gil S.; Velasquez, Imelda B.; San Diego-Mcglone, Maria Lourdes; Villanoy, Cesar L.; Siringan, Fernando B. (2006). „Biophysical Environment of Manila Bay — then and Now”. The Environment in Asia Pacific Harbours. str. 293—307. ISBN 1-4020-3654-X. doi:10.1007/1-4020-3655-8_18. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Манилски_залив&oldid=29013089”