Marica Stojšin
Marica Stojšin | |
---|---|
![]() Marica Stojšin | |
Lični podaci | |
Puno ime | Marica Stojšin |
Datum rođenja | 1930. |
Mesto rođenja | Draževac, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 12. maj 2008.77/78 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Marica Stojšin (Draževac, 1930 – Beograd, 12. maj 2008) bila je dugogodišnji sekretar redakcije i lektor časopisa „Delo“.
U Beogradu je završila gimnaziju i na Filozofskom fakultetu jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. U poznati beogradski književni časopis „Delo“ došla je 1963. godine, gde će kao sekretar redakcije provesti sve do njegovog gašenja 1992. godine. Istovremeno obavljala je i poslove lektora časopisa. Bila je prisutna na beogradskoj književnoj sceni, kao posredni ili neposredni učesnik, u vreme sukoba modernista i realista u kome su pobedili modernisti okupljeni oko časopisa „Delo“[1]. Prve tekstove objavila je kao studentkinja, ali je tek posle smrti ugledala svetlo dana njena prva i jedina knjiga „Provetravanje života“, u izdanju Književne opštine Vršac 2008. godine.
U ovim memoarskim tekstovima ostavila je dragocena sećanja o radu redakcije „Dela“ u vremenskom rasponu od gotovo tri decenije, o susretima s mnogim poznatim piscima i ljudima iz sveta kulture od Vaska Pope do Branka Miljkovića, od Miloša Crnjanskog do Mire Trailović, kao i o svojim bivšim supruzima Petru Džadžiću[2] i Vladimiru Stojšinu. Iz knjige, između ostalog, saznajemo da je o sudbini časopisa "Delo" odlučio ondašnji glavni urednik Nolita Miloš Stambolić[3], rođeni brat Ivana Stambolića, odlučivši da više ne izlazi, 1992. godine, kada je glavni urednik Slobodan Blagojević samoinicijativno napustio redakciju, otišavši u inostranstvo, a na političkom nebu Srbije Stambolić gubio dugogodišnje pozicije. Knjiga je dragocena po mnogo čemu, pogotovu po istančanim psihološkim portretima značajnih srpskih književnika u to vreme. Iz nje se može jasno videti da je Branko Miljković izvršio samoubistvo[4], a ne da je žrtva neke umišljene zavere, možda bolje no što je to iko i u jednoj knjizi do sada dokumentovao.
Knjige
[uredi | uredi izvor]- Provetravanje života, KOV, Vršac, 2008.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Dragoljub Stanković: Dve knjige, Koraci br. 3-4, Kragujevac 2010,
- Mirjana Stefanović: Kada je Branko čuo ohridske trubadure, Sarajevske sveske, br. 47 – 48, Sarajevo 2010- 2012,