Masakr u Cetingradu 1942.
Neki od navedenih izvora u ovom članku možda nisu pouzdani. |
Ustaški pokolj u Cetingradu 1942 je naziv za masovno ubistvo Srba (najviše dece mlađe od 15 godina) u okolini kordunaške varošice Cetingrad. U malom selu Begovo Brdo, oko 5 km severozapadno od Cetingrada 3. aprila 1942. ustaške jedinice pod komandom zločinca Ante Moškova, ubile su 123 muškaraca, žena i dece. Od toga je 73-oje ubijeno u Latićkoj šumi, kraj sela Batnoge, gde su naterali srpske seljake da iskopaju veliku raku tj. masovnu grobnicu.[traži se izvor]
Ubijeni
[uredi | uredi izvor]Ubijeni u Begovom Brdu u svojim kućama
[uredi | uredi izvor]3. aprila 1942. ustaše su iz vatrenog oružja, noževima i krampovima usmrtile kod njihovih kuća u selu Begovo Brdo sledeće srpske civile:
- Bastaja Mihajla Bosiljka, 34 godine
- Bastaja Rade Bosiljka, 16 godina
- Bastaja Rade Dragan, 4 godine
- Bastaja Miće Ljuba, 22 godine
- Bastaja Rade Ljuba, 2 godine
- Bastaja Cvijana Mara, 15 godina
- Bastaja Rade Mihajlo, 64 godine
- Bastaja Mihajla Mile, 45 godina
- Bastaja Rade Nikola, 10 godina
- Bastaja Rade Petar, 20 godina
- Bastaja Rade, 45 godina
- Bastaja Ilije Rade, 39 godina
- Bastaja Petra Stana, 45 godina
- Bastaja Stevan, 60 godina
- Mazinjanin Mila, 44 godina
- Mazinjanin Rade, 50 godina
- Pekeč Dragana Bogdan, 2 godine
- Pekeč Rade Cvijan, 60 godina
- Pekeč Milivoja Gojko, 3 godine
- Pekeč Sime Mićo, 31 godina
- Pekeč Rade Mila, 44 godine
- Pekeč Sime Milivoj, 11 godina
- Pekeč Nikole Milka, 23 godine
- Pekeč Vase Milka, 35 godina
- Pekeč Nikole Mira, 9 godina
- Pekeč Rade Nikola, 42 godine
- Pekeč Rade Nikola, 7 godina
- Pekeč Petra Rade, 41 godina
- Pekeč Sofrenija Rade, 50 godina
- Pekeč Sime Ranka, 17 godina
- Pekeč Nikola Sara, 40 godina
- Pekeč Vasilja Savo, 60 godina
- Pekeč Laze Simo, 50 godina
- Pekeč Ane Dušan, 16 godina
- Pekeč Rade Đuro, 40 godina
- Pekeč Nikole Soka, 5 godina
- Pekeč Rade Stanka, 45 godina
- Pekeč Vasilja Vasilija, 52 godina
- Pekeč Janka Dragić, 38 godina
- Pekeč Nikole Branko, 4 godina
- Vukelić Miladina Danica, 13 godina
- Vukelić Radovana Dragiša, 9 godina
- Vukelić Milivoja Jeka, 20 godina
- Vukelić Dragića Milan, 50 godina
- Vukelić Janka Milka, 3 godine
- Vukelić Radovana Sara, 2 godine
- Vukelić Radovana Spasoja, 10 godina
- Vukelić Rade Stoja, 5 godina
- Brković Lazara Aleksanderka, 25 godina
- Brković Milana Rade, star nekoliko meseci
Spisku nedostaju cele porodice: Svilar (Petra) Nikola, beba stara nekoliko meseci, zaklan sa mnogim članovima svoje porodice Svilar, zatim Barać, Bojanić, Cetina, Čavrlina, Dejanović, Dereta, Durajlija, Đaković, Knežević, Kosjer, Kovačević, Kresoja, Martinović, Mišković, Muškinja, Pavković, Pavlović, Pekić, Petričić, Pezrić, Potkoljnak, Prica, Rebić, Romčević, Stanković, Stojić, Višnić, Zubović.
Ubijeni u Latićkoj šumi
[uredi | uredi izvor]Ubijeni iz sela Begovo Brdo
[uredi | uredi izvor]U Latićkoj šumi kod sela Batnoga ustaše su poklale i bacile u jamu srpske civile iz sela Begovo Brdo 3. aprila 1942. godine:
- Bastaja Mile Anka, 10 godina
- Bastaja Mile Bogdan, 5 godina
- Bastaja Mile Bosiljka, 1 godina
- Bastaja Cvijeta, 55 godina
- Bastaja Mile Draga, 9 godina
- Bastaja Petra Dragica, 6 godina
- Bastaja Mile Dušan, 11 godina
- Bastaja Petra Dušan, 5 godina
- Bastaja Mile Ljuba, 3 godina
- Bastaja Petra Mira, 1 godina
- Bastaja Miće Mica, 15 godina
- Bastaja Petra Mica, 10 godina
- Bastaja Rade Mićo, 43 godine
- Bastaja Mika, 42 godine
- Bastaja Petra Milan, 4 godine
- Bastaja Janka Mile, 40 godina
- Bastaja Laze Mile, 16 godina
- Bastaja Miće Mile, 15 godina
- Bastaja Rade Milica, 37 godina
- Bastaja Janka Milka, 35 godina
- Bastaja Miće Petar, 9 godina
- Bastaja Miće Petar, 2 godine
- Bastaja Laze Rade, 19 godina
- Bastaja Milutina Sofija, 43 godina
- Bastaja Todora Sofija, 50 godina
- Bastaja Miće Soka, 17 godina
- Bastaja Stojana Stanka, 42 godina
- Kresoja Marka Bosiljka, 15 godina
- Kresoja Marka Darinka, 17 godina
- Kresoja Marka Dragica, 17 godina
- Kresoja Marka Dušan, 11 godina
- Kresoja Marka Ljuba, 17 godina
- Kresoja Stojana Marko, 36 godina
- Kresoja Marka Mica, 14 godina
- Kresoja Marka Mila, 9 godina
- Kresoja Marka Milan, 12 godina
- Kresoja Marka Milica, 13 godina
- Kresoja Nikole Milka, 38 godina
- Kresoja Marka Milutin, 5 godina
- Kresoja Marka Mira, 5 godina
- Kresoja Marka Nada, 2 godine
- Kresoja Marka Nenadka, 1 godina
- Kresoja Marka Ranka, 12 godina
- Kresoja Marka Stanko, 3 godine
- Pekeč Ana, 58 godina
- Pekeč Đure Bosiljka, 14 godina
- Pekeč Nikole Bosiljka, 3 godine
- Pekeč Đure Dragan, 6 godina
- Pekeč Mile Dragica, 20 godina
- Pekeč Nikole Dragica, 8 godina
- Pekeč Đure Dušan, 6 godina
- Pekeč Nikole Ignjatija, 1 godina
- Pekeč Jeka, 24 godina
- Pekeč Laze Mile, 16 godina
- Pekeč Laze Milka, 13 godina
- Pekeč Stojana Milka, 44 godine
- Pekeč Laze Nikola, 18 godina
- Pekeč Sara, 60 godina
- Pekeč Soka, 3 god
- Smrzlić Milan, 2 godine
Ubijeni iz sela Delić Poljane, Gornje Žrvnice, Polojslog Varoša, Ruševice, Snosa
[uredi | uredi izvor]Sledeće srpske civile ustaše su pohvatale u dolasku do šume, poklali ih i bacili u masovnu grobnicu Latićkoj šumi, gde i danas počivaju 73 žrtve ustaškog genocida:[traži se izvor]
- Mrkobrad Mica, 19 godina
- Mrkobrad Mila, 46 godina
- Mrkobrad Nikola, 44 godine
- Pavković Dragan, 4 godine
- Pavković Dragica, 15 godina
- Pavković Dušan, 4 godine
- Pavković Đuro, 6 godina
- Pavković Petar, 6 godina
- Vuletić Anica, 66 godina
- Dejanović Milan, 2 godine
- Banda Sara, 21 godina
- Mazinjanin Dragica, 34 godine
- Pekeč Đuro, 40 godina
Nalogodavci
[uredi | uredi izvor]Vlada Nezavisne Države Hrvatske je od svog osnivanja započela genocid prema srpskom Pravoslavnom stanovništvu koga je na prostoru NDH bilo više od 30%. Njena politika je bila izrečena u Gospiću 2. maja 1941. godine, od ustaškog ministra Mile Budaka. [1]
Jednu trećinu Srba ćemo pobiti, drugu trećinu pokrstiti, a treću trećinu ćemo proterati! Mile Budak, ustaški ministar
Izvršioci zločina
[uredi | uredi izvor]Izvršioci ovog genocidnog čina je ustaška jedinica Ante Moškova tzv. Pavelićeva tjelesna bojna. Zatim ustaše iz okoline Cetingrada i Slunja: Jure Kučinić (U knjizi "Radio sam svoj seljački i kovački posao", Đuro Zatezalo, Karlovac 1988, verovatno je greškom upisano Jure Krunić) Marko Hrvojević, Joso Moćan, Joso Cindrić, Mijo Cindrić Mića Cindrić...[traži se izvor]
Zločin
[uredi | uredi izvor]Dana 3. aprila 1942. u ranu zoru, ustaška jedinica Ante Moškova, zajedno sa ustaškim jedinicama iz okoline Cetingrada i Slunja, koje su predvodili: Joso Moćan, Joso Cindrić, Mijo Cindrić i Mića Cindrić... Oni su odlično poznavali teren i stanovništvo tj. koje su srpska sela i naselja, pa su pokazali gde to ima srpskih sela koje treba uništiti. Bilans ovog svirepog zločina je 121 ubijen srpski civil, od čega je dobar deo male dece, mlađe od 15 godina.[traži se izvor]
Srpski cvili nisu samo ubijani u svojim kućama, već su odvođeni u obližnju šumu, gde su ubijani maljevima, noževima, krampovima i motikama.[traži se izvor]
Jedini preživeli svedok tog užasnog zločina jeste Milica Pekeč-Vranješ, rođena 1933. godine, tada je imala samo 9 godina. Njoj je ubijeno čak 11 ukućana. Njeno svedočenje je 18. aprila 1961. godine u Cetingradu zapisao istoričar dr Đuro Zatezalo.[traži se izvor]
Ustaše su prvo ubile nekoliko srpskih civila u samom selu Begovo Brdo, a zatim njih nekoliko desetina odveli u obruču u šumu, gde su jednog po jednog ubijali. Nakon zločina, otišli su od masovne grobnice i zapevali.[traži se izvor]
Posledice
[uredi | uredi izvor]Za 4 ratne godine 1941—1945, na području sela Begovo Brdo, ubijeno je 137 srpskih civila, od čega 64 deteta, mlađe od 14 godina. Ustaše su do 1944. na Kordunu popalile sve što se moglo popaliti. Vlasti NDH su na najsurovije načine istrebljivale Srbe. Tako je i srpski narod ispevao pesmu "Na Kordunu grob do groba". Hrvatski pesnik Vladimir Nazor je 1943. godine napisao pesmu "Majka pravoslavna", koja je posvećena srpskoj majci koja je izgubila decu 1943. kod Vrginmosta.[traži se izvor] Kordun je od svih regija bivše Jugoslavije najgore prošao u Drugom svetskom ratu. Kako je rat trajao, a progoni i genocid nastavljeni, tako je i krenuo otpor naroda, koji je kasnije prerastao u partizanski pokret. Stvorena je i 8. kordunaška brigada NOVJ, koja je kasnije dobila titulu "udarna".[traži se izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Drska i sramna revizija istorije, Vladimir Umeljić, pristup 6.4.2013., Pristupljeno 9. 4. 2013.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- dr Đuro Zatezalo: Radio sam svoj seljački i kovački posao, SVJEDOČANSTVO GENOCIDA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. decembar 2008), SKD Prosvjeta, Zagreb 2005.[traži se izvor]
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Krajina fors: Dokumenti o stradanju Srba u NDH 1941-1945
- Dokumenti o stradanju Srba - "UG Jadovno 1941"
- „Crna Knjiga - Kontinuitet zločina nad Srbima u XX vijeku“, dokumentarni film, Milan Knežević, Dalibor Josipović, 17. 8. 2011, Pristupljeno 12. 3. 2013.