Pređi na sadržaj

Mauzol

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mauzol, kolosalna statua za koju se smatra da predstavlja kralja Karije, danas se čuva u londonskom Britanskom muzeju.

Mauzol (grč: Μαύσωλος) je bio vladar maloazijske oblasti Karije od 377. do 353. p. n. e..[1] Iako zvanično satrap to jest namesnik persijskog kralja, Mauzol je vladao kao nezavisan vladar. Ostao je upamćen po veličanstvenoj grobnici u Halikarnasu koja je po njemu nazvana Mauzolej i koja je u antička vremena važila za jedno od sedam svetskih čuda.[1]

Mauzol je bio sin Hekatomna koji je oko 395. p. n. e. postao satrap Karije a svoju karijeru započeo je 377. kao namesnik Karije u ime persijskog kralja Artakserksa II Memnona (404-358). Nakon uspešne pobune protiv centralne vlasti 362. upravljao je Karijom kao njen nezavisni vladar. Umesto u drevnoj prestonici kraljeva Karije Milasi Mauzol je stolovao u primorskom grčkom gradu Halikarnasu. Svoju vlast nametnuo je i velikom delu Likije, Joniji i pojedinim egejskim ostrvima. Od tada se počeo zanimati pobliže i za prilike u helenskom svetu i podržao je žitelje Rodosa i njihove saveznike u ratu protiv Atine (357-355).

Mauzol je u maniru istočnjačkih kraljeva bio oženjen svojom sestrom Artemizijom. Kada je umro 353. godine Artemizija ga je nasledila kao vladarka Karije. Ona je navodno duboko patila za svojim pokojnim mužem i odalavala mu je poštu na nekoliko načina. Između ostalog, mešala je njegov pepeosa svojim dnevnim pićem, sakupila je brojne grčke retore da sastavljaju pohvalne govore u njegovu čast i najzad, počela je da podiže veličanstvenu grobnicu za Mauzola. Na radovima su bili uposlene arhitekte Satir i Pitija i skulptori Skopa sa Parosa, Braksija i Timotej. Neki od njih su radili bez novčane nadoknade, samo za slavu. Najzad, radovi su okončani nakon Artemizijine smrti 350. p. n. e. Termin mauzolej ušao je u opštu upotrebu kao simbol grandiozne grobnice.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. L-M. Beograd: Politika : Narodna knjiga. str. 134. ISBN 86-331-2116-6.