Melis Samoski
Melis Samoski | |
---|---|
![]() | |
Datum rođenja | 470 p.n.e. |
Datum smrti | 430 p.n.e. |
Melis Samoski (stgrč. Μέλισσος ὁ ΣάμιοςΜέλισσος ὁ Σάμιος; fl. 5. vek p. n. e.) bio je treći[1] i poslednji član antičke škole Eleatske filozofije, čiji su drugi članovi bili Zenon i Parmenid.
Malo se zna o njegovom životu, osim da je bio komandant Samijske flote u Samijskom ratu. Melisov doprinos filozofiji bio je traktat o sistematskim argumentima koji podržavaju eleatsku filozofiju.
Biografija
[uredi | uredi izvor]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1a/Pythagorion.jpg/220px-Pythagorion.jpg)
Nema mnogo podataka o životu Melisa. Možda je rođen oko 500. godine pre nove ere;[2] datum njegove smrti nije poznat.
Ono malo što se o njemu zna uglavnom je izvučeno iz malog odlomka u Plutarhovom životu Perikla.[3] Bio je komandant Samijske flote u Samijskom ratu i pobedio je Perikla i atinsku flotu 440. pre nove ere. Plutarh tvrdi da Aristotel navodi da je Melis takođe pobedio Perikla u ranijoj bici.[4] U delu Temistokleov život,[5] Plutarh poriče Stesimbrotovu tvrdnju da je Temistokle veoma cenio Melisa, tvrdeći da on meša Temistokla i Perikla. Smatralo se da je Melis bio Parmenidov učenik[6] i Leukipov učitelj[7] iako se na date tvrdnje mora gledati sa određenom dozom skepticizma.
Mnogo toga što je ostalo od Melisove filozofske rasprave, kasnije nazvane O prirodi, Simplicije je sačuvao u komentarima koje je sastavio o Aristotelovoj Fizici i O nebesima, a do nas je došlo nekoliko rezimea njegove filozofije.[8] Za razliku od Parmenida, Melis je svoju raspravu pisao u prozi, a ne u poeziji. On tvrdi da je Biće jedno, nestvoreno, neuništivo, nedeljivo, nepromenljivo, nepomično i isto.[9] Nastojao je da pokaže da je stvarnost potpuno neograničena i beskonačno proširena u svim pravcima; a pošto je postojanje neograničeno, ona takođe mora biti jedinstvena.
Uticaj
[uredi | uredi izvor]Aristotel je Melisovo delo okarakterisao kao „malo sirob”[10] i naveo da je Melis iznosio „nevažeće argumente polazeći od lažnih pretpostavki”. [11] Kasniji peripatetički filozof, Aristokle iz Mesene, takođe je izrazio kritičke komentare prema Melisu, nazivajući nekoliko njegovih argumenata „apsurdnim“.[12]
Melisov rad je prošao nešto bolje u očima savremenih naučnika; smatra se da je bio inventivan filozof i da je predstavljao jasne i direktne argumente.
Iako je Melis saglasan sa Parmenidom u njegovim opštim pogledima i okvirima eleatizma, dao je originalne doprinose i inovacije u suštinu eleatske filozofije.[13]
Fragmenti
[uredi | uredi izvor]- B1. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 162,24. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B2. Simplicius (2022). On Aristotle Physics 1.1–2. London. 29,22. ISBN 9781350285682.
- B3. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 109,29. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B4. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 110,2. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B5. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 110,5. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B6. Simplicius (2009). On Aristotle On the heavens 3.1–7. London. 557,14. ISBN 978-1-4725-0161-5.
- B7. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 111,18. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B8. Simplicius (2009). On Aristotle On the heavens 3.1–7. London. 558,19. ISBN 978-1-4725-0161-5.
- B9. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 109,34. ISBN 978-1-4725-5230-3.
- B10. Simplicius (2011). On Aristotle Physics 1.3–4. London. 109,32. ISBN 978-1-4725-5230-3.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Whether or not Xenophanes should be included in the list of Eleatic philosophers is debatable.
- ^ M. Schofield approximates his birth as ca. 500 BC, given his military history and associates. Kirk, Raven and Schofield, (2004), p. 391.
- ^ Plutarch, Life of Pericles, 26.
- ^ Kirk, Raven and Schofield, (2004), state that this claim was in Aristotle’s lost work entitled Constitution of the Samians.
- ^ Plutarch, Life of Themistocles, 2.
- ^ Diogenes Laertius, Lives of the Philosophers, 9.24; Aetius 1.3.14
- ^ Tzetzes, Chiliades, 2.980.
- ^ Simplicius, Commentary on Aristotle’s Physics, 103.13–104.20; Pseudo-Aristotle, On Melissus, Xenophanes and Gorgias, Ch. 1–2; Philoponus, Commentary on Aristotle’s Physics, 50.30–52.11.
- ^ McKirahan, p. 296.
- ^ Aristotle, Metaphysics, 986b25–7.
- ^ Aristotle, Physics, 185a9–12.
- ^ DK192A14.
- ^ McKirahan, p. 295.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- A1.
Laërtius, Diogenes (1925). „Others: Melissus”. Lives of the Eminent Philosophers. 2:9. Prevod: Hicks, Robert Drew (Two volume izd.). Loeb Classical Library.
- A2. Suda
- A3. Plutarch, Life of Pericles
- A4. Simplicius (2022). On Aristotle Physics 1.1–2. London. 70,16. ISBN 9781350285682.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- Baird, Forrest E. and Walter Kaufmann, Ancient Philosophy, 4th Ed., Philosophic Classics, Volume I. Prentice Hall, 2003.
- Barnes, Jonathan, The Presocratic Philosophers. Routledge, New York, 1982.
- Diels, Hermann and Walther Kranz, Die Fragmente Der Vorsokratiker, (1903), 7th Ed. Berlin: Weidmann, 1954.
- Kirk, G. S., J. E. Raven and M. Schofield, The Presocratic Philosophers, 2nd Ed. Cambridge University Press, 2004.
- Makin, Stephen, "Melissus and his opponents : the argument of DK 30 B 8", Phronesis 2005 50 (4), pp. 263–288.
- McKirahan, Richard D., Philosophy before Socrates, Hackett Publishing Company, Inc., 1994.
- Rapp, Christof, "Zeno and the Eleatic anti-pluralism", in Maria Michela Sassi (ed.), La costruzione del discorso filosofico nell'età dei Presocratici / The Construction of Philosophical Discourse in the Age of the Presocratics, Pisa: Edizioni della Normale, 2006, pp. 161–182.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Fragmenti dela (grčki original) na Site de Philippe Remacle