Milorad Milatović
milorad milatović | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Milorad Mile Milatović | ||||||||
Lični podaci | ||||||||
Datum rođenja | 20. jun 1911. | |||||||
Mesto rođenja | Valjevo, Kraljevina Srbija | |||||||
Datum smrti | 21. avgust 1997.86 god.) ( | |||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SR Jugoslavija | |||||||
Profesija | društveno-politički radnik | |||||||
Delovanje | ||||||||
Član KPJ od | 1934. | |||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941 — 1945. | |||||||
Čin | General-major u rezervi | |||||||
Načelnik Uprave državne bezbednosti za Srbiju | ||||||||
Period | 1946 — 1953. | |||||||
Prethodnik | Slobodan Penezić Krcun | |||||||
Naslednik | Vladan Bojanić | |||||||
Ambasador FNRJ u NR Poljskoj | ||||||||
Period | 1955 — 1958. | |||||||
Prethodnik | Rade Pribićević | |||||||
Naslednik | Rato Dugonjić | |||||||
Ambasador FNRJ u Kanadi | ||||||||
Period | 1958 — 1961. | |||||||
Prethodnik | Obrad Cicmil | |||||||
Naslednik | Dimče Belovski | |||||||
Odlikovanja |
|
Milorad Mile Milatović (Valjevo, 20. jun 1911 — Beograd, 21. avgust 1997) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pravnik, društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije i diplomata SFR Jugoslavije. Od avgusta 1946. do februara 1953. godine nalazio se na mestu načelnika Uprave državne bezbednosti (UDB) za Srbiju.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u Valjevu, 20. juna 1911. godine. Pre Drugog svetskog rata bio je advokatski pripravnik. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1934. godine. Učesnik Narodnooslobodilačkog rata (NOR) bio je od 1941. godine i nalazio se na dužnostima političkog komesara bataljona, zamenika komandanta Valjevskog partizanskog odreda, člana Glavnog štaba NOV i PO Srbije i Štaba grupe NOP odreda zapadne Srbije, kao i na raznim partijsko-političkim dužnostima u Srbiji.
Posle rata bio je sekretar Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora u Valjevu. Potom je prešao na mesto pomoćnika ministra unutrašnjih poslova u Vladi Narodne Republike Srbije, Slobodana Penezića Krcuna, a od 1946. do 1953. godine obavljao je dužnost načelnika Uprave državne bezbednosti (UDB) za Srbiju.
Obavljao je funkciju sekretara Izvršnog veća Narodne skupštine NR Srbije, pre nego što je stupio u diplomatsku službu, kao ambasador FNRJ u NR Poljskoj, od 1955. do 1958, i Kanadi, od 1958. do 1961. godine.
Po povratku u Beograd, bio je sekretar Skupštine SR Srbije i Savezne skupštine SFRJ i dr. Bio je član Glavnog odbora SSRN Srbije.
Imao je čin general-majora JNA u rezervi.
Godine 1952. je objavio knjigu Slučaj Andrije Hebranga.
Umro je u Beogradu, 21. avgusta 1997. godine.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden jugoslovenske zvezde s lentom, Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost i dr.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vojna enciklopedija tom peti (drugo izd.). Beograd. 1973. str. 461.
- Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd. 1970.
- Rođeni 1911.
- Umrli 1997.
- Valjevci
- Komunisti Srbije
- Jugoslovenski partizani
- Politički komesari NOVJ
- Oficiri NOVJ
- Generali JNA u rezervi
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Pripadnici Službe državne bezbednosti
- Poslanici Skupštine SR Srbije
- Poslanici Skupštine SFRJ
- Jugoslovenski pravnici
- Ambasadori SFR Jugoslavije
- Srpski pravnici
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Nosioci Ordena narodnog oslobođenja
- Sahranjeni na Novom groblju u Beogradu