Pređi na sadržaj

Milčani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zemlje Milčana u marki Majsen, Gustav Drojsen, 1886

Milčani (češ. Milčané, nem. Milzener, polj. Milczanie) su bili zapadnoslovensko pleme, koje se naselilo u današnjoj oblasti Gornja Lužica. Oni se prvi put pominju sredinom 9. veka nove ere kod Bavarskog geografa, koji je pisao o 30 naselja, koja su možda imala utvrđenja. Njih su postepeno osvojali Nemci tokom 10. veka. Savremeni potomci Milčana su Lužički Srbi u Saksoniji, u Nemačkoj.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Milčani su došli u Gornju Lužicu u 7. veku tokom perioda migracija[2] Tačna granica njihovog staništa sporna je među istoričarima i nije precizno utvrđena. Smatra se da je njihova zemlja bila plodan les veličine oko 50x20 km od istoka na zapad i 20x20 km od severa na jug. Severna granica je bila u močvarnoj i delimično pustoj oblasti, dok je južna granica išla linijom Lužičke visoravni. Brda Burkau u blizini Kamenca formirala su prirodnu granicu Milčana na zapadu, dok se njihova teritorija na istoku graničila sa Benzucanima.

Ortenburški dvorac Budišin je izgrađen oko utvrđenja koje su još Milčani sagradili. Karlo Mlađi, sin Karla Velikog, pobedio je Milčane i spalio njihovu tvrđavu 806. godine.[3] Henrik I Ptičar, kralj germanski, pobedio je ovo slovensko pleme 932. i zahtevao preobraćanje u hrišćanstvo, mada je to bilo samo delimično uspešno. Car Oton I porazio je Lužičke Srbe 963. i stavio ih pod vlast markgrofa Gera. Milčane je konačno potčinio markgrof Ekehard I od Majsena oko 990. i njihove teritorije su uključene u sastav Svetog rimskog carstva. Milčani su zatim postepeno germanizovani ili su se stopili sa Lužičkim Srbima u donjoj Lužici.

Tokom perioda od 10. do 12. veka region Budišina je bio poznat u pisanim izvorima (na primer, Titmar kao GAU Milsca, zatim Zemlja Budissin. U poljskom, Gornja Lužica bila je poznata kao Milsko do 15. veka. Milčani se takođe pominju u spevu iz 12. veka Pesma o Rolanu ("drugi sa velikom glavom od Milčana, duž pršljenova sve ispod leđa tih ljudi bile su ćubasti čekinje, kao u svinja").[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Institut für Sorabistik.
  2. ^ Bautzen.de "History Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2006)".
  3. ^ WendishHeritage.org.
  4. ^ Robert Harrison.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]