Pređi na sadržaj

Miodrag Ješić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miodrag Ješić
Ješić 2018. godine
Lični podaci
Datum rođenja (1958-11-30)30. novembar 1958.
Mesto rođenja Osečenica, FNRJ
Datum smrti 8. decembar 2022.(2022-12-08) (64 god.)
Mesto smrti Ruma, Srbija
Pozicija odbrana
Juniorska karijera
1974—1980 Partizan
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1980—1985
1985—1989
1989—1990
1990—1991
1992—1994
Partizan
Altaj
Trabzonspor
Partizan
Altaj
144
136
32
4
18
(13)
(29)
(3)
(0)
(2)
Reprezentativna karijera
1980—1982
1982—1984
Jugoslavija do 21
Jugoslavija
25
8
(0)
(2)
Trenerska karijera





1997—1998
1998—1999
1999—2000
2000—2001
2002
2002—2004
2004
2005—2006
2006—2007
2007
2007—2008
2008
2008—2009
2009—2010
2010
2011
2011
2012—2013
2013
2014
2015
2015—2016
2016—2017
2017
2018—2019
2019
2021
2022
2022
Obilić
Krajišnik Beograd
Vršac
Radnički Beograd
Mladi Radnik
Radnički Niš
OFK Beograd
Partizan
Sportif Sfaksijen
Altaj
Slavija Sofija
Pegah Gilan
CSKA Sofija
Partizan
Širin Faraz
Liteks
Otopeni
Budućnost Podgorica
Al Itihad Tripoli
Čangša Đinde
Al Tahadi Bengazi
Šardari Tabriz
Nadžran
CSKA Sofija
Liteks
Jangon junajted
Sarajevo
Al Arabi
Al Etifak
Hor Fakan
Ismaili
Al Ahli
Mazija
Al Šula

Miodrag Ješić (Osečenica, 30. novembar 1958Ruma 8. decembar 2022) bio je jugoslovenski i srpski fudbaler i trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Klubovi[uredi | uredi izvor]

Fudbalsku karijeru je počeo u FK Žarkovo, a pred kraj sedamdesetih godina postao je član Partizana. Igrao je na pozicijama zadnjeg veznog i odbrambenog igrača (libera). Punu afirmaciju počeo je da stiče početkom osamdesetih, kod trenera Tome Kaloperovića. Tada je postao standardan igrač, a kasnije i reprezentativac Jugoslavije. Sa Partizanom je osvojio dve titule prvaka (1977/78 i1982/83).

Partizan je napustio u leto 1985. i otišao u Altaj gde je igrao do 1989. godine i stigao do kapitenske trake. Sezonu 1989/90. proveo na poziv Tome Kaloperovića u Trabzonsporu, a 1990/91. se vraća u Partizan na poziv tadašnjeg trenera Miloša Milutinovića i provodi jednu polusezonu nakon čega završava karijeru. Ipak 1992. godine se vratio fudbalu na poziv ljudi iz Altaja, pa u Turskoj završava karijeru.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za mladu reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 25 utakmica, a za seniorski tim Jugoslavije 8 mečeva i postigao 2 gola. Debitovao je 17. novembra 1982. u Sofiji protiv Bugarske (1:0), a poslednji meč za „plave“ je odigrao 12. septembra 1984. u Glazgovu protiv Škotske (1:6).[1]

Golovi[uredi | uredi izvor]

# Datum Mesto Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1. 15. decembar 1982. Stadion pod Goricom, Titograd  Vels 4–2 4–4 Kvalifikacije za EP 1984.
2. 7. jun 1983. Stadion Žozi Bartel, Luksemburg  Zapadna Nemačka 1–2 2–4 Prijateljska

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Trenersku karijeru je počeo u ekipi Obilića a potom je vodio i Krajišnik iz Beograda, Vršac, Radnički iz Beograda, Mladi Radnik, Radnički Niš, OFK Beograd.[1]

U sezoni 1999/00. je vodio ekipu Partizana. Zauzeo je drugo mesto na tabeli Prve lige SRJ sa četiri boda zaostatka za Crvenom zvezdom. U toj sezoni crno-beli su igrali najefikasniji fudbal jer su u 40. odigranih kola postigli 111 golova odnosno čak 26 gola više od šampiona Crvene zvezde. Što se evropskih takmičenja tiče Partizan je u kvalifikacijama za Ligu šampiona prvo eliminisao estonsku Floru (6:0, 4:1) zatim je eliminisana i hrvatska Rijeka takođe sa dve pobede (3:1, 3:0) da bi u poslednjem trećem kolu kvalifikacija beogradski klub bio eliminisan od Spartaka iz Moskve.[2] Partizan je zatim nastavio takmičenje u Kupu UEFA gde je eliminisan u prvom kolu od engleskog Lids junajteda. Ješić je na kraju sezone podneo ostavku.

Nakon toga radi u Tunisu gde je sa ekipom Sfaksijena osvojio Kup arapskih šampiona, po prvi put u istoriji kluba. Tada su mu iz ovog kluba ponudili ugovor na 10 godina ali je zbog smrti 19-godišnje ćerke Jelene odlučio da napusti klub i vrati se u Srbiju.[2] Kasnije je radio u Bugarskoj gde je vodio ekipu Slavije iz Sofije.

U februaru 2005. godine preuzima sofijski CSKA.[3] Sa ekipom CSKA osvaja 30. jubilarnu titulu, i postaje prvi strani trener koji je osvojio titulu sa ovim klubom. Nakon toga CSKA nije imao sreće u žrebu za Ligu šampiona jer je u kvalifikacijama izvukao tadašnjeg šampiona Liverpul. Engleski klub je savladao Ješićev CSKA u Sofiji sa 3:1 da bi na Enfildu bugarski klub bio bolji sa 1:0 i tako bio blizu velike senzacije. Nakon toga CSKA u 1. kolu Kupa UEFA opet nema sreće i izvlači Bajer Leverkuzen. Ipak CSKA je u dvomeču savladao nemački klub i tako se plasirao u grupnu fazu Kupa UEFA. U grupnoj fazi CSKA je zauzeo poslednje mesto u grupi sa jednom pobedom i tri poraza. U sezoni 2004/05. Ješić je proglašen za trenera sezone, a u decembru 2005. je bio prvi stranac u istoriji bugarskog fudbala koji je proglašen za trenera godine.[2][4] Ipak u drugom delu sezone 2005/06. CSKA je počeo da beleži lošije rezultate pa je Ješić otpušten u aprilu 2006. godine.[5]

U maju 2006. godine po drugi put u karijeri je postavljen za trenera Partizana.[6][7] Uspeo je u kvalifikacijama za Kup UEFA da eliminiše Maribor i Groningen i tako dovede crno-bele do grupne faze ovog takmičenja. Partizan je u grupnoj fazi zauzemo poslednje mesto u grupi jer je na 4 odigrana meča imao tri poraza i jedan nerešen meč. U Superligi Srbije klub je beležio slabe rezultate pa je Ješić podneo ostavku 6. januara 2007. a upravni odbor kluba je ovu odluku prihvatio.[8] U momentu Ješićeve ostavke Partizan je bio na 4. mestu u Superligi sa 14 bodova zaostatka iza prvoplasirane Crvene zvezde.[9][10]

U sezoni 2008/09. je trenirao podgoričku Budućnost. Podgoričani su u prvenstvu završili na drugom mestu, iza Mogrena, dok su u Kupu ispali u polufinalu od Lovćena. Ješić se povukao neposredno nakon meča poslednjeg kola odigranog sa Jezerom u Plavu (2:2).[11]

Tokom 2009. i 2010. godine radi u Libiji kao trener Al Itihada sa kojim osvaja duplu krunu.[12] U junu 2010. odlazi u Kinu gde preuzima Čangša Đinde, koji je vodio do februara 2011. kada se ponovo vraća u Libiju, pošto je potpisao ugovor do kraja sezone sa prvoligašem Al Tahadi Bengazi. Zbog političkih previranja u Libiji bio je prinuđen da promeni klub, pa je jedno vreme vodio iranski Šardari Tabriz, a zatim i Nadžran iz istoimenog grada iz Saudijske Arabije.[1]

U januaru 2013. godine je po drugi put seo na klupu sofijskog CSKA.[13] Ipak ekipu CSKA je vodio na samo dva meča pre nego što je otpušten. Ješić je prošao celokupne zimske pripreme sa ekipom, a kada je došlo vreme za takmičarske mečeve prvi meč je izgubio, a drugi je dobio protiv Černomoreca (2:0). Ali, otkaz je usledio posle pobede. Iz kluba su kao razlog naveli da tim nije igrao dobro pod Ješićem.[14] Početkom aprila 2014. godine po drugi put u karijeri je preuzeo Liteks, zamenivši na mestu trenera Zlatomira Zagorčića.[15] Sa Liteksom je na kraju sezone osvojio treće mesto u šampionatu Bugarske nakon čega je dobio otkaz.[16][10]

U januaru 2015. godine preuzima ekipu Jangon junajteda iz Mjanmara.[17] Ješić je posle devet meseci odlučio da napusti Mjanmar, uprkos činjenici da je bio ubedljivo prvi na tabeli i da je bilo samo pitanje dana kada će ekipa obezbediti šampionsku titulu. Razlog odlaska je ponuda da preuzme ekipu Sarajeva.[18] Zvanično je predstavljen kao novi trener Sarajeva 23. septembra 2015. godine.[19] Ipak Ješić nije uspeo ostvariti dobre rezultate u manje od šest meseci provedenih na klupi ekipe sa Koševa pa je sredinom marta 2016. godine dogovorio sporazumni raskid ugovora sa klubom. Na 16 utakmica na kormilu Sarajeva zabeležio je devet pobeda, dva remija i pet poraza.[10] Kada je došao na mesto šefa stručnog štaba Sarajevo je zaostajalo samo dva boda za tadašnjom vodećom ekipom Premijer lige BiH Zrinjskim, a ekipu je napustio s deficitom od osam poena za liderom Slobodom. Kap koja je prelila čašu je ispadanje u četvrtfinalu Kupa BiH od Slobode, koja je u dvomeču slavila sa ukupnih 5:1.[20]

U novembru 2016. godine preuzeo je Al Arabi iz Kuvajta.[21] Po dolasku je vezao nekoliko pobeda ali je posle krenula serija slabijih rezultata da bi do otkaza došlo u martu 2017. nakon poraza od direktnog konkurenta za titulu Al Nasera (0:4). U momentu Ješićevog otkaza Al Arabi je bio treći u kuvajtskom šampionatu sa 29 bodova, tri manje od lidera Al Nasera.[22] Početkom jula 2017. godine preuzeo je Al Itefak iz Saudijske Arabije.[23] Na klupi ovog kluba se zadržao do decembra iste godine kada je dobio otkaz. Ješić je dobro startovao ali su loši rezultati u poslednjih mesec dana uticali na rastanak. Al Itefak je napravio seriju od četiri vezana poraza što je dovelo do 13 mesta koje vodi u niži rang.[24]

Poslednjeg dana avgusta 2019, Ješić je preuzeo egipatski Ismaili.[25] Vodio je klub tri meseca, nakon čega mu je uručen otkaz.[26] Nakon toga vodio je libijski klub Al Ahli, Maziju sa Maldiva i Al Šulu iz Saudijske Arabije.[10]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Ješić je poginuo u automobilskoj nesreći na putu RumaJarak 8. decembra 2022.[27]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Igrački[uredi | uredi izvor]

Partizan[uredi | uredi izvor]

Trenerski[uredi | uredi izvor]

CSKA Sofija[uredi | uredi izvor]

Liteks[uredi | uredi izvor]

Al Itihad Tripoli[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Miodrag Ješić”. reprezentacija.rs. Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  2. ^ a b v „Intervju: Miodrag Ješić, 17.07.2013.”. crno-bela-nostalgija.blogspot.com. 17. 7. 2013. 
  3. ^ „Miodrag Ješić na klupi CSKA Sofija”. b92.net. 23. 2. 2005. 
  4. ^ „Preporodio CSKA”. sportskacentrala.com. 7. 1. 2006. Arhivirano iz originala 19. 11. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2018. 
  5. ^ „Ješić otpušten iz CSKA”. b92.net. 6. 4. 2006. 
  6. ^ „Ješić i zvanično trener Partizana”. b92.net. 19. 5. 2006. 
  7. ^ „Ješić i zvanično novi trener Partizana”. mondo.rs. 19. 5. 2006. Arhivirano iz originala 19. 11. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2018. 
  8. ^ „Dogovorom do ostavke”. novosti.rs. 9. 1. 2007. Arhivirano iz originala 19. 11. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2018. 
  9. ^ „Šta čeka uprava Partizana? Letele su u Humskoj glave i za manje brljotine”. mozzartsport.com. 13. 9. 2015. 
  10. ^ a b v g „POGINUO MIODRAG JEŠIĆ: Fudbaler i trener Partizana stradao u nesreći kod Rume”. Večernje novosti. 8. 12. 2022. 
  11. ^ „Daj, okreni, taj ringišpil: Ko je sve vodio Budućnost od osamostaljenja”. fosmedia.me. 8. 5. 2018. 
  12. ^ „'Dupla kruna' za Ješićev Itihad”. b92.net. 19. 5. 2010. 
  13. ^ „Ješić ponovo na klupi sofijskog CSKA”. novosti.rs. 7. 1. 2013. 
  14. ^ „Ješić otpušten iz CSKA posle samo dva meča”. mondo.rs. 11. 3. 2013. Arhivirano iz originala 19. 11. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2018. 
  15. ^ „Ješić ponovo na klupi Liteksa”. b92.net. 1. 4. 2014. 
  16. ^ „Ješiću otkaz u Liteksu”. novosti.rs. 26. 5. 2014. 
  17. ^ „Ništa od Nišlija, Ješić u Mjanmaru”. vesti-online.com. 9. 1. 2015. 
  18. ^ „Miodrag Ješić iz Mjanmara u Sarajevo”. b92.net. 21. 9. 2015. 
  19. ^ „Ješić novi trener Sarajeva, obećao titulu”. mondo.rs. 23. 9. 2015. Arhivirano iz originala 19. 11. 2018. g. Pristupljeno 18. 11. 2018. 
  20. ^ „Miodrag Ješić više nije trener FK Sarajevo”. klix.ba. 16. 3. 2016. 
  21. ^ „SRPSKI STRUČNjAK NE MIRUJE: Miodrag Ješić u Kuvajtu”. zurnal.rs. 17. 11. 2016. 
  22. ^ „Završena Ješićeva avantura u Kuvajtu”. sportklub.rs. 15. 3. 2017. 
  23. ^ „Miodrag Ješić pruzeo bogati Al Itifak”. vesti-online.com. 2. 7. 2017. 
  24. ^ „Miodrag Ješić napustio Etifak”. zurnal.rs. 12. 12. 2017. 
  25. ^ „Nekadašnji trener Sarajeva karijeru nastavlja u Egiptu”. sportsport.ba. 31. 8. 2019. 
  26. ^ „Ješiću otkaz u Egiptu posle tri meseca”. mozzartsport.com. 3. 12. 2019. 
  27. ^ „Fudbal i Srbija: Poginuo Miodrag Ješić, nekadašnji igrač i trener Partizana - BBC News na srpskom - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2022-12-08. Pristupljeno 2023-12-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]