Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič
Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič | |
---|---|
![]() Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. februar 1888. |
Mesto rođenja | Orel, Rusija |
Datum smrti | 7. mart 1940.52 god.) ( |
Mesto smrti | Lenjingrad, SSSR |
Nacionalnost | Rusija |
Obrazovanje | Nikolajevska inženjerijska škola |
Naučni rad | |
Polje | telekomunikacije |
Institucija | Moskovski tehnički univerzitet Nižegorodski univerzitet Lenjingradski elektrotehnički institut telekomunikacija |
Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič (rus. Михаил Александрович Бонч-Бруевич; Orel, 22. februar 1888 — Lenjingrad, 7. mart 1940) je bio pionir sovjetske radio-tehnike, dopisni član AN SSSR, profesor Moskovskog tehničkog univerziteta i Lenjingradskog instituta telekomunikacija, doktor tehničkih nauka.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rodio se u gradu Orel 21. februara 1888. Završio je Kijevsku trgovačku školu, 1906. je postao junker Nikolajevske inžinjerijske škole u Petrogradu. Po završetku škole u činu potporučnika služio je u Irkutsku, u 2. četi veze 5. Sibirskog inžinjerijskog bataljona. U činu poručnika se 1912. upisao u Oficirsku elektrotehničku školu, posle koje je 1914. bio imenovan pomoćnikom načelnika Tverske radio-stanice.
U okviru radio-stanice organizovao je radionicu za izradu elektronskih cevi. Avgusta 1918. se sa radionicom preselio i Nižnji Novgorod, gde je u periodu 1918-1928. rukovodio naučno-tehničkim radom u Nižegorodskoj radio-laboratoriji. Godine 1918. je predložio šemu prekidačkog uređaja koji ima dva radna stanja. Taj uređaj je kasnije nazvan Triger. Pod njegovim rukovodstvom je bila projektovana i 1922. postavljena u Moskvi prva radio-stanica velike snage od 12 kW (Šuhovljev toranj, rus. Шуховская башня).
Od 1922. je bio profesor Moskovskog tehničkog univerziteta. Na Nižegorodskom univerzitetu je vodio katedru radio-tehnike (do 1925) i katedru elektrotehnike (1926—1928).
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/30/The_Soviet_Union_1988_CPA_5921_stamp_%28Birth_centenary_of_Mikhail_Aleksandrovich_Bonch-Bruevich%2C_radio-frequency_engineer%29.jpg/150px-The_Soviet_Union_1988_CPA_5921_stamp_%28Birth_centenary_of_Mikhail_Aleksandrovich_Bonch-Bruevich%2C_radio-frequency_engineer%29.jpg)
Od 1930. do 1932. po zadatku AN SSSR je vršio istraživanja gornjih slojeva atmosfere i jonosfere radio-eho metodom. Bavio se ultra-kratkim talasima i njihovom praktičnom primenom, a s tim u vezi istraživao je i oblast radio-lokacije.
Od 1931. do svoje smrti 1940. profesor Bonč-Brujevič je bio na čelu katedre za teorijsku radio-tehniku Lenjingradskog elektrotehničkog instituta telekomunikacija, vodio je radio-fakultet i bio je zamenik direktora instituta za nastavna pitanja. Od 1931. je bio dopisni član AN SSSR.
U počast Mihailu Aleksandroviču Bonč-Brujeviču, 8. juna 1940. Savet narodnih komesara je njegovim imenom nazvao Sankt-Peterburški državni institut telekomunikacija.
Radovi
[uredi | uredi izvor]Napisao je i objavio preko 80 naučnih radova i knjiga. Patentirao je i predao industriji oko 60 proizvoda.
- Elementi radio-tehnike (rus. Элементы радиотехники, ч. 1—2), Moskva 1936.
- Primena elektronskih releja u prijemu radio-telegrafije (rus. Применение катодных реле в радиотелеграфном приеме, „Вестник военной радиотелеграфии и электротехники"), 1917.
- Predajnik sa elektronskim cevima Moskovske radio-telefonske stanice (rus. Ламповый передатчик Московской радиотелефонной станции, „Телеграфия и телефония без проводов"), 1923.
- Elektronske cevi velike snage sa spoljnom bakarnom anodom (rus. Мощные лампы с внешним медным анодом, „Телеграфия и телефония без проводов"), 1924.
- Izučavanje složenih pravouglih antena s identičnim vibratorima (rus. Изучение сложных прямоугольных антенн с идентичными вибраторами, „Телеграфия и телефония без проводов"), 1928.
- O prvim eksperimentima u SSSR u merenju visine Hevisajdovog sloja (rus. О первых опытах в СССР по измерению высоты Хевисайдова слоя) u knjizi Naučno-tehnički zbornik Lenjingradskog elektrotehničkog instituta (rus. Научно-технический сборник Ленинградского электротехнич. ин-та связи, вып. 1), Lenjingrad, 1933.
Porodica
[uredi | uredi izvor]Sin: Aleksej Mihajlovič Bonč-Brujevič, sovjetski fizičar, stručnjak u kvantnoj elektronici i fizičkoj optici, dobitnik Državne nagrade SSSR (1974).
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič na sajtu publ.lib.ru
- Univerzitet Mihail Aleksandrovič Bonč-Brujevič u Sankt-Peterburgu
- Biografija sa sajta „Iz istorije radio-lokacije i radio-navigacije“