Navagrudak
Navagrudak Навагрудак; Новогрудок | |
---|---|
Nekadašnji pijačni trg | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Oblast | ![]() |
Rejon | Navagrudski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1044. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 29.459 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 53° 35′ 00″ S; 25° 49′ 00″ I / 53.583333° S; 25.816667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 231400 |
Pozivni broj | +375 1597 |
Registarska oznaka | 4 |
Veb-sajt | |
novogrudok.grodno-region.by |
Navagrudak ili Novogrudok (blr. Навагрудак; rus. Новогрудок) grad je u zapadnom delu Republike Belorusije i administrativni centar Navagrudskog rejona Grodeenske oblasti. Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 29.324 stanovnika.
Jedan je od najstarijih beloruskih gradova. Tokom 12. veka, bio je jedan od najvažnijih političkih, privrednih i kulturnih centara u oblasti staroruskog plemena Kriviča, na severoistočnom područjima Kijevske Rusije.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
U doslovnom prevodu ime grada je Novi Grad. Navagrudok je bio jedan od važnijih naseljenih centara paganstva u periodu ranog X veka kada je postao delom Kijevskog Rusa.[1][2]
Prema nekim letopisima, nedaleko od današnjeg naselja nalazio se drevni grad Radogošča koji je u to vreme bio važan trgovački centar, a naselje koje je nastalo u njegovoj blizini nazvano je Novim Gradom.[3]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad se nalazi u istočnom delu Grodnjenske oblasti, u geografskoj zoni Navagrudskog pobrđa, na oko 30 km južno od leve obale reke Njemen.
Istorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a5/Navahradak%2C_Zamkavaja._%D0%9D%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D0%BA%2C_%D0%97%D0%B0%D0%BC%D0%BA%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%28K._Rusiecki%2C_1846%29.jpg/250px-Navahradak%2C_Zamkavaja._%D0%9D%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D0%B3%D1%80%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D0%BA%2C_%D0%97%D0%B0%D0%BC%D0%BA%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%8F_%28K._Rusiecki%2C_1846%29.jpg)
Najraniji pisani podaci o gradu potiču iz letopisa iz 1044, 1116. i 1252. godine. Prema prvom letopisu iz 1044. kijevski knjaz Jaroslav Mudri na tom mestu je podigao utvrđenje (koje je pak predmet spora istoričara, jer mnogi smatraju da se pomenuta tvrđava odnosila na područje Velikog Novgoroda).[4]
Na osnovu arheoloških dokaza izvesno je da je na mestu današnjeg grada tokom IX i X veka postojalo važno trgovačko naselje čiji stanovnici su održavali trgovačke veze sa Vizantijom, Bliskim istokom i Skandinavijom. Duž glavnog trga postojale su brojne zanatske radionice, livnice i juvelirnice.
Godine 1511. Navagrudak dobija magdeburško pravo i postaje slobodan trgovački grad Velike Kneževine Litvanije, a od 1507. do 1795. bioo je centar Navagrudskog vojvodstva. Godine 1795. postaje delom Ruske Imperije, i administrativni je centar Navagrudskog okruga Grodnjenske gubernije (sve do 1842). U međuratnom periodu grad je bio delom Poljske.
Tokom Drugog svetskog rata Navagrudak je bio okupiran od strane Nacista od 4. jula 1941. do 9. jula 1944. i u tom periodu je u getou koji je formiran za protivnike nacističkog režima stradalo oko 4,5 hiljada uglavnom navagrudskih Jevreja.
Grad je 10. septembra 2011. svečano prolsavio 500. godina od dobijanja magdeburškog prava.[5]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema proceni, u gradu je 2012. živelo 29.324 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
22.423[6] | 29.506[6] | 29.506[6] | 29.336[6] | 29.324[6] |
Znameniti Navagrudčani[uredi | uredi izvor]
U Navagrudaku (ili u njegovoj neposrednoj blizini) je 24. decembra 1798. rođen jedan od najznačajnijih poljskih pesnika i revolucionara Adam Mickjevič.
Međunarodna saradnja[uredi | uredi izvor]
Krinica Morska (polj. Krynica Morska), Poljska;
Prijenaj (litv. Prienai), Litvanija;
Elblag (polj. Elbląg), Poljska;
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ «И зашли за реку Велю, и потом перешли реку Немон и нашли в чотырех милях от реки Немна гору красную, и сподобалася им, и вчинили на неи город и назвали его Новъгородок». Летопись Красинского // ПСРЛ. — М., 1980. — Т. 35. — С. 129; Евреиновская летопись // ПСРЛ. — Т. 35. — С. 215; Летопись Рачинского // ПСРЛ. — Т. 35. — С. 146; Ольшевская летопись // ПСРЛ. — М., 1980. — Т. 35. — С. 174; Румянцевская летопись // ПСРЛ. — Т. 35. — С. 194.
- ^ Баранаускас Т. Новогрудок в XIII в.: история и миф Архивирано на сајту Wayback Machine (23. јун 2011)
- ^ Піваварчык С. А. Гарадзішча Радагошча — магчымы папярэднік Наваградка // Белорусский Сборник № 2. Санкт-Петербург, 2003.
- ^ Л. У. ДУЧЫЦ Касцюм жыхароў Беларусі Х-ХІІІ стст.)
- ^ В Новогрудке открыли памятный знак к 500-летию получения городом магдебургского права Архивирано на сајту Wayback Machine (2. август 2014) (установлен слева от здания исполнительноьго комитета Новогрудского района)
- ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Službena veb stranica Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. mart 2017)
- Navagrudski spomenici i groblja
- Istorija grada Navagrudaka