Nekropola sa stećcima Borak

Nekropola sa stećcima Borak se nalazi na uzvišenju Borak, pored sela Burati, na nadmorskoj visini od 140m. Desno od magistralnog puta Sokolac-Rogatica. Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata Kramer selo, opština Rogatica. Na nekropoli je evidentirano vidljivih 212 stećaka, od čega je veći broj orijentisanih u pravcu istok-zapad, a manji u pravcu sjever-jug.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]Ne postoji dovoljno podataka koji bi osvetlili političke i društvene prilike ovog kraja tokom perioda srednjeg veka. Na osnovu ostataka materijalnih kulturnih dobara može da se zaključi da je u Rogatici, u srednjem vijeku, postojalo naselje. Na to navode dvije značajne činjenice, a to su: trasa starog dubrovačkog srednjovjekovnog puta iz Dubrovnika u Srebrenicu, koja je išla preko Rogatice, i ostaci utvrđenja koje i danas postoji u blizini samog mjesta. U dokumenatuDubrovačkoga arhiva postoje podaci da je Rogatica u XIV i XV vijeku bila centar bogatog stočarskog kraja, koji je Dubrovnik snadbjevao stokom. U to vrijeme Rogatica je bila vezana za utvrđenje Borač, i za njegove gospodare Radinoviće, odnosno Pavloviće. Prva i starija tvrđava je bila na suprotnoj strani Mesića, između današnjih sela Borača i Bričigova, gdje se i danas vide ostaci tvrđave.[1] U vremenskom periodu od 1417. pa sve do 1436. godine Borač je postao veoma važno odredište karavana. Navodi se da je privlačilo trgovce, ne samo kao glavni grad Pavlovića već i kao pogodna etapna tačka za sjeveroistočnu Bosnu. Dubrovački put se kod Goražda odvajao i spuštao u Borač, a odatle je vodio dalje u Srebrnicu i Zvornik. Preko Borača su prolazili i trgovci koji su iz doline Lima išli za predio Vrhbosne.[1] Kada se Srebrenica 1411. godine našla u posjedu srpske države, Borač je postao pogranični grad. Dubrovačka vlada nalaže svojim trgovcima da svu robu, određenu za Srebrenicu i Zvornik, rastovare u Boraču, na granici srpske države, i da tu čekaju da se smire sporovi nastali oko granice.
Stećci
[uredi | uredi izvor]Pojavom prvih rudnika i gradova u srednjovjekovnoj Bosni ostvarili su se svi preduslovi za pojavu stećaka na ovim prostorima. Stećci, kao novi način obilježavanja grobova, u Evropi počinje nešto ranije (XII i XIII vijek). Srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici karakteristični su za područje stare Bosanske države. Stećci se javljaju kao dio neprekinutog sepulkralnog kontinuiteta na bosanskom području čiji korijeni sežu duboko u praistorijsko vrijeme. Stećci su rašireni po čitavoj Bosni i Hercegovini (osim Posavine i zapadnog dijela Bosanske krajine). Prema svjedočanstvima natpisa nazivi koji se paralelno koriste za stećke su: bilig, käm, zlamen, kuća,stare grobnice, kaursko groblje, divovsko kamenje. Ime sećak dolazi od njegove glavne namjene da stoji iznad groba kao spomenik, particip glagola stajati — stojeći ili, kako se ranije govorilo steći.
Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
[uredi | uredi izvor]Direkcija Zemaljskog muzeja iz Sarajeva je 50-tih godina XX vijeka započela istraživanja nekropola sa stećcima. Na lokalitetu Borak utvrđeno je da se nalazi oko 150 stećaka, od čega 110 sanduka i oko 40 sljemenjaka. Isto tako navode da su stećci dobro obrađeni, ali da su svega ukrašena 3 primjerka. Od toga jedan sanduk i dva sljemenjaka. Motivi na njima su: polumjesec, rozeta, ruka sa mačem i predstave psa, srne, čovjeka i medvjeda.[1]
Sadašnje stanje lokaliteta Borak
[uredi | uredi izvor]Zadnji uvid vršen je 2008. godine kada je ustanovljeno sledeće stanje:
- prebrojano je ukupno 214 vidljivih stećaka, a prema konfiguraciji terena da se zaključiti da bi njihov broj mogao biti i veći;
- na većini stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi i mahovina koji razaraju strukturu kamena, a zasuti su i lišćem (stećci su smješteni u mladoj hrastovini);
- većini stećaka nije bilo moguće uzeti dimenzije, jer su djelimično ili u potpunosti utonuli i jako obrasli mahovinom;
- ispod velikog broja stećaka primjećene su iskopane rupe, koje je vjerovatno načinilo razno zvjerinje, te su stećci i na taj način ugroženi;
- evidentirano ukupno 34 sanduka, od čega šest visokih;
- većina stećaka orijentisana je u pravcu istok-zapad, a manji broj odstupa po pravcu sjever-jug.
Stepen zaštite
[uredi | uredi izvor]Od novembra 2008. godine istorijsko područje Nekropola sa stećcima Borak je proglašeno nacionalnim spomenikom od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.[2]
Galerija
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- Komisija/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Bosna i Hercegovina
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v „Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 03. 11. 2014. g. Pristupljeno 19. 09. 2015. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ „Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 19. 09. 2015. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne Bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
- Anđelić, Pavao, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do početka turske vladavine, Sarajevo, 1966.
- Bešlagić, Šefik, Stećci, Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971.