Pređi na sadržaj

Neptun (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Neptun nudi bogatstva mora gradu Veneciji, Đovani Batista Tijepolo 1748–50. Ova slika je predstavljala bogatstvo i moć Republike Venecije bazirane na njenoj prevlasti na moru.

Neptun (lat. Neptunus) je u rimskoj mitologiji bio bog tekuće vode.

Kult[uredi | uredi izvor]

Bio je jedan od najstarijih rimskih božanstava, bog tekuće vode važne za plodnost zemljišta. Zbog toga su ovog boga poštovali pre svega zemljoradnici. Njegov najvažniji praznik, Neptunalije, bio je označen u najstarijem verskom kalendaru i to 23. jula, u vreme najvećih vrućina kada je dolazilo do presušivanja rečnih tokova. Tada su pravljeni zakloni od lišća, a bog se prizivao da spreči sušu.[1]

Nakon lekisternijuma, (339. p. n. e.), Neptun je bio poistovećen sa grčkim Posejdonom i tada je postao bog mora i zaštitnik prekomorske trgovine. Moguće je da je kult takvog Neptuna prenesen iz Tarenta. Tada je i boginja Salacija, sa kojom je u kultu bio povezivan, poistovećena sa Amfitritom. Povezivan je i sa boginjom Vanilijom.[1]

Prvi hram ovog boga je podignut 206. p. n. e. u blizini Velikog cirka, a drugi 25. p. n. e. na Marsovom polju. Sagradio ga je Agripa. U doba Carstva, u zvaničnom kultu je imao podređenu ulogu, ali su se u njegovu čast održavale igre Ludi Neptunalici koje su počinjale borbom, naumahijom.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]