Neptun (mitologija)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fb/Giambattista_Tiepolo_-_Venezia_riceve_l%27omaggio_di_Nettuno_-_1745-50.jpg/220px-Giambattista_Tiepolo_-_Venezia_riceve_l%27omaggio_di_Nettuno_-_1745-50.jpg)
Neptun (lat. Neptunus) je u rimskoj mitologiji bio bog tekuće vode.
Kult[uredi | uredi izvor]
Bio je jedan od najstarijih rimskih božanstava, bog tekuće vode važne za plodnost zemljišta. Zbog toga su ovog boga poštovali pre svega zemljoradnici. Njegov najvažniji praznik, Neptunalije, bio je označen u najstarijem verskom kalendaru i to 23. jula, u vreme najvećih vrućina kada je dolazilo do presušivanja rečnih tokova. Tada su pravljeni zakloni od lišća, a bog se prizivao da spreči sušu.[1]
Nakon lekisternijuma, (339. p. n. e.), Neptun je bio poistovećen sa grčkim Posejdonom i tada je postao bog mora i zaštitnik prekomorske trgovine. Moguće je da je kult takvog Neptuna prenesen iz Tarenta. Tada je i boginja Salacija, sa kojom je u kultu bio povezivan, poistovećena sa Amfitritom. Povezivan je i sa boginjom Vanilijom.[1]
Prvi hram ovog boga je podignut 206. p. n. e. u blizini Velikog cirka, a drugi 25. p. n. e. na Marsovom polju. Sagradio ga je Agripa. U doba Carstva, u zvaničnom kultu je imao podređenu ulogu, ali su se u njegovu čast održavale igre Ludi Neptunalici koje su počinjale borbom, naumahijom.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
Izvori[uredi | uredi izvor]
![]() | Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |