Nik Lalić (košarkaš)
Nik A. Lalić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 8. maj 1916. |
Mesto rođenja | Lorejn, Ohajo, SAD |
Datum smrti | 11. maj 2001.85 god.) ( |
Mesto smrti | Baltimor, Merilend, SAD |
Obrazovanje | Državni univerzitet Ohajo Univerzitet Kolumbija |
Porodica | |
Supružnik | Mira Vukčević (1952–1993) |
Deca | Stefani Lalić Adams |
Vojna karijera | |
Služba | 1939—1957. |
Vojska | Kancelarija za strateške usluge Centralna obaveštajna agencija |
Čin | kapetan |
Nikola Nik A. Lalić (engl. Nikola "Nick" A. Lalich; Lorejn, 8. maj 1916 — Baltimor, 11. maj 2001) bio je američki košarkaš srpskog porekla, oficir Kancelarije za strateške usluge tokom Drugog svetskog rata i kasnije Centralne obaveštajne agencije (CIA).
Lalić je bio jedan od ključnih ljudi prilikom spasavanja američkih vazduhoplovaca oborenih iznad teritorije Jugoslavije 1944. godine, u operaciji Halijard.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Nikola Nik Lalić je rođen 8. maja 1916. godine u Lorejnu u saveznoj državi Ohajo (SAD), u porodici srpskih emigranata. Odrastao je u Klivlendu, gde se upoznao sa tri godine starijim Džesijem Ovensom, budućim američkim atletičarom i zvezdom Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine, kojem je Hitler odbio da uruči medalju zato je što je bio crnac.[1] Lalić i Ovens su ostali prijatelji do kraja života.
Studirao je na Državnom univerzitetu Ohajo i stekao diplomu iz industrijskog dizajna 1938. godine, a potom je magistrirao na Univerzitetu Kolumbija grada Njujorka.
U Klivlendu se zaposlio kao profesor industrijskog dizajna.
Operacija Halijard[uredi | uredi izvor]
Regrutovan je u Korpus veze (Signal Corps), ali je zbog poznavanja srpskog jezika ubrzo preveden u Kancelariju za strateške usluge ('Office of Strategic Services, OSS'), gde je postao obaveštajni oficir.[2]
Kao obaveštajac u Bariju, učestvovao je u kampanji bombardovanja naftnih postrojenja u rumunskom gradu Ploešti, koje su izvodili američki vazduhoplovci sa aerodroma u Italiji, tokom 1943. i 1944. godine. Kako je mnogo aviona oboreno, naročito iznad teritorije Kraljevine Jugoslavije, došlo je do velike akcije spasavanja američkih vazduhoplovaca od strane Jugoslovenske vojske u Otadžbini pod komandom generala Dragoljuba Mihailovića, koja je poznata kao operacija Halijard. U više navrata, američki avioni su sletali na improvizovani aerodrom u Pranjanima i preuzimali svoje oborene saborce.
Jedan od ključnih američkih oficira koji je koordinirao ovu operaciju, bio je upravo kapetan Lalić. On je neko vreme proveo uz generala Mihailovića i tada se sprijateljio sa njim. Prilikom poslednjeg poletanja iz Jugoslavije, sa aerodroma u Boljaniću 27. decembra 1944. godine, kapetan Lalić je pozvao generala Mihailovića da sa njim krene u Italiju. General Mihailović je to odbio.
Major Džordž Vujnović, američki obaveštajac i kontrolni oficir u Bariju, izjavio je[3]:
Lalić je apsolutno neustrašiv i veoma hrabar.
Košarkaška karijera[uredi | uredi izvor]
U sezoni 1945/1946, Lalić se takmičio kao košarkaš Youngstown Bears-a u Nacionalnoj košarkaškoj ligi[4], koja je kasnije prerasla u NBA ligu.
Takođe, njegov mlađi brat Piter Lalić je bio košarkaš, koji se četiri sezone takmičio u NBA ligi.
Posleratna služba[uredi | uredi izvor]
Lalić je nakon Drugog svetskog rata ostao u službi Kancelarije za strateške usluge. Kada je 1947. godine promenila ime u Centralna obaveštajna agencija, ostao je njen oficir i između 1952. i 1957. godine je bio angažovan u Grčkoj. Potom se povukao u marketinški sektor i radio je kao izvršni direktor jedne agencije u Njujorku.
Početkom 60-ih godina, preselio se u Baltimor i zaposlio u saveznom Ministarstvu trgovine SAD (United States Department of Commerce)
Iako se nije slagao sa politikom Slobodana Miloševića, teško mu je palo NATO bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine.[2]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Lalić je preminuo 11. maja 2001. godine u Baltimoru, savezna država Merilend. Nakon opela u Grčkoj pravoslavnoj katedrali Blagoveštenja u Baltimoru, sahranjen je na lokalnom groblju.[2]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Nik Lalić se 1952. godine oženio Mirom Vukčević. Ona je preminula 1993. godine. Imali su kćerku Stefani Lalić Adams, koja je udata i ima kćerke Karolin Nikol i Aleksandru Rouz.[1]
Kada je 2019. godine posetila Pranjane, Stefani Lalić Adams je govorila o svom ocu i njegovom odnosu sa Mihailovićem[1]:
Celog života mi je pričao o hrabrosti i požrtvovanosti srpskog naroda, koji im je pružio utočište u svojim kućama, štitio ih i davao im hranu, koje ni sami nisu imali dovoljno. (...) Bili su kao braća. Živeli su zajedno, radili zajedno i zajedno spasili mnoge živote. Moj otac je naučio mnogo o istoriji Jugoslavije i o pokretu otpora koji je vodio Draža. Shvatio je da su bili borci za slobodu, a ne izdajnici kako ih je kasnije pogrešno optužila Jugoslovenska vlada.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Heroji misije Halijard: Nik Lalić molio Dražu da pođe u Ameriku, ali on nije hteo”. B92. 30. septembar 2019.
- ^ a b v „Nick A. Lalich, 85, leader of OSS team that rescued downed air crews in WWII”. The Baltimore Sun. 15. maj 2001. Arhivirano iz originala 24. 06. 2021. g. Nevalidan unos
|dead-url=dead
(pomoć) - ^ Babac, Dušan (2017). Srbi - američki ratni heroji. Beograd: Medija centar Odbrana. str. 159. ISBN 978-86-335-0577-2.
- ^ „Nikola Lalich NBL Stats”. www.basketball-reference.com.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]