Novo Selo (Velika Plana)
Novo Selo | |
---|---|
![]() | |
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Podunavski |
Opština | Velika Plana |
Stanovništvo | |
— 2022. | 1038 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 15′ 27″ S; 21° 05′ 16″ I / 44.2575° S; 21.087833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 95 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 026 |
Registarska oznaka | VP |
Novo Selo je naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2022. ima 1038 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 1229 stanovnika).[1]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Do 1946. godine naziv sela je bio Novi Adžibegovac. Novi Adžibegovac je naselje novijeg datuma. Selo je postalo iseljavanjem iz susednog Starog Adžibegovca (Velika Plana), koji se nalazi severnije , u neposrednoj blizini. Znatan deo porodica, zbog poplava i štete koju je činila Morava, povukao se ovamo i osnovao ovo selo. Osnivanje ovoga naselja pada u doba između 1830. i 1835. dodine, a ime su mu preneli doseljenici iz Starog Adžibegovca (Velika Plana), i za raliku od Starog prozvali ga Novim Adžibegovcom.
Po popisu iz 1921.g. Novi Adžibegovac je imao 282 kuće sa 1364 stanovnika. Znatan deo porodica, koje su iz Starog prešle i Novi Adžibegovac (Velika Plana), Starinom si iz Mozgova (aleksinaćki srez) i njih ima 37 na broju. Ostale porodice, koje su takođe prešle iz Starog u Novi Adžibegovac, starinom su iz raznih mesta. Najpre su došle u Srari Adžibegovac (Staro Selo) pa su iz njega prešle u Novi Adžibegovac (Novo Selo). To su porodice došle u Stari Adžibegovac iz: okoline Trna, iz Dragačeva, Mlave, iz Kolašina, od Vranje i iz okoline Soko-Banje. Ovo su sve starije porodice. Ostale su kasnije dolazile iz raznih krajeva. Najveći broj doseljenika vidi poreklo iz Morave, pa iz Mlave, Jasenice, Vranjske Pčinje, iz Leoenice, iz Bugarske, iz Banata, Kolašina itd. . (podaci krajem 1921. godine).[2][3]
Ovde se nalazi Crkva Svetog Georgija u Novom Selu.
Demografija
[uredi | uredi izvor]U naselju Novo Selo živi 1007 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,0 godina (39,2 kod muškaraca i 42,9 kod žena). U naselju ima 395 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,18.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 2 | 0 | ||
80+ | 16 | 23 | ||
75—79 | 21 | 33 | ||
70—74 | 44 | 53 | ||
65—69 | 27 | 41 | ||
60—64 | 31 | 27 | ||
55—59 | 34 | 26 | ||
50—54 | 37 | 51 | ||
45—49 | 49 | 53 | ||
40—44 | 36 | 34 | ||
35—39 | 32 | 40 | ||
30—34 | 51 | 41 | ||
25—29 | 44 | 31 | ||
20—24 | 49 | 48 | ||
15—19 | 45 | 35 | ||
10—14 | 37 | 33 | ||
5—9 | 37 | 31 | ||
0—4 | 34 | 30 | ||
Prosek : | 39,2 | 42,9 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 518 | 144 | 318 | 43 | 12 | 1 |
Ženski | 536 | 87 | 319 | 109 | 20 | 1 |
UKUPNO | 1.054 | 231 | 637 | 152 | 32 | 2 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 297 | 113 | 0 | 0 | 41 |
Ženski | 143 | 64 | 0 | 0 | 14 |
UKUPNO | 440 | 177 | 0 | 0 | 55 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 2 | 37 | 25 | 6 | 50 |
Ženski | 0 | 2 | 20 | 15 | 5 |
UKUPNO | 2 | 39 | 45 | 21 | 55 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 5 | 3 | 3 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 15 | 4 |
UKUPNO | 0 | 0 | 6 | 18 | 7 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 2 | 0 | 0 | 10 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 2 | |
UKUPNO | 3 | 0 | 0 | 12 |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Popis u Srbiji prema polu i starosti po naseljima” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 1. 2024.
- ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ T. Radivojević, Lepenica – Posebni deo (u rukopisu).:
- ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani i poreklo doseljenika
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Korišćena Literatura
[uredi | uredi izvor]- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
- „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani i odakle su sa starinom
- Napomena
U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.