Novo Selo (Surovičevo)
Novo Selo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Grčka |
Periferija | Zapadna Makedonija |
Okrug | Lerin |
Opština | Surovičevo |
Stanovništvo | |
— 2021. | 0 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 40° 38′ 00″ S; 21° 38′ 00″ I / 40.6333° S; 21.6333° I |
Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
Aps. visina | 580 m |
Novo Selo (Novoselsko, grč. Νέα Κώμη, Nea Komi, do 1926. godine grč. Νόβο Σέλο, Novo Selo ili grč. Νοβοσέλι, Novoseli[1]) je nekadašnje naselje u Grčkoj u opštini Surovičevo, periferija Zapadna Makedonija.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Novo Selo se nalazilona oko 5 km južno od Surovičeva, na samom putu za Kajlar, na nadmorskoj visini od 580 metara. Sastojalo se od dva čitlučka naselja Gornje i Donje Novo Selo ili Vetko i Čiflik Novo Selo.[2]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Prema Etnografiji vilajeta Adrijanopolj, Monastir i Salonika, štampanoj u Carigradu 1878. godine, koja se odnosila na muško stanovništvo 1873. godine Novo Selo je označeno kao selo u kazi Džumali sa 106 domaćinstva i 16 žitelja muslimana i 330 Slovena.[3] Vasil Kančov beleži 1900. godine da je naselje bilo čitlučki posed nekog bega na kome je bilo 120 Roma.[4] Borivoje Milojević navodi 1920. godine da je u Vetko Novo Selo bilo 5 turskih kuća a u Čiflik Novom Selu 3 turske kuće.[5] Na popisu 1913. godine naselje ima 32 žitelja, dok se na popisu 1920. godine ne spominje. Izgleda da su na ovom prostoru meštani sela Ljubetino imali kolibe zbog obrađivanja svojih imanja, pa se na popisu 1928. godine naselje spominje sa 13 žitelja, sve muškarci. Novo Selo se na narednim popisima ne spominje jer je napušteno.[6]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Godina | 1913 | 1920 | 1928 |
---|---|---|---|
Stanovništvo | 32 | 0 | 13 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Μετονομασίες των Οικισμών της Ελλάδας. Νοβοσέλο --Νέα Κώμη pandektis.ekt.gr
- ^ Hristov Simovski 1998, str. 151.
- ^ „Makedoniя i Odrinsko. Statistika na naselenieto ot 1873 g.“ Makedonski naučen institut, Sofiя, 1995, s. 84-85.
- ^ Vasil Kъnčov. „Makedoniя. Etnografiя i statistika“. Sofiя, (1900). str. 251.
- ^ Milojević 1920, str. 22.
- ^ Hristov Simovski 1998, str. 166.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Milojević Ž., Borivoje (1920). Južna Makedonija: antropogeografska ispitivanja. Beograd.
- Simovski Hristov, Todor (1998). Naselenite mesta vo Egejska Makedonija. Skopje.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Δήμος Αμυνταίου (jezik: grčki)