Pređi na sadržaj

Nur Muhamed Taraki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nur Muhamed Taraki
Lični podaci
Datum rođenja(1917-07-14)14. jul 1917.
Mesto rođenjaNava, Emirat Avganistan
Datum smrti9. oktobar 1979.(1979-10-09) (62 god.)
Mesto smrtiKabul, Demokratska Republika Avganistan
Profesijapolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna demokratska partija Avganistana
predsednik Prezidijuma Revolucionarnog veća
30. april 1978 — 14. septembar 1979.
PrethodnikMohamed Daud Kan
NaslednikHafizula Amin
predsednik Veća ministara
1. maj 1978 — 27. mart 1979.
Prethodnikfunkcija ustanovljena
NaslednikHafizula Amin
generalni sekretar CK NDPA
1. januar 1965 — 14. septembar 1979.
Prethodnikfunkcija ustanovljena
NaslednikHafizula Amin

Nur Muhamed Taraki (paštunski: نور محمد ترکی‎; 14. jul 1917 — 9. oktobar 1979) je bio avganistanski revolucionarni komunistički političar, novinar i pisac. Bio je jedan od osnivača Narodne demokratske partije Avganistana (NDPA) i njen generalni sekretar od 1965. do 1979. i predsednik Revolucionarnog veća od 1978. do 1979. godine.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Taraki je rođen u Navi, provincija Gazni, a osnovno i srednje obrazovanje stekao je u okrugu Pišin u Beludžistanu i diplomirao na Univerzitetu u Kabulu, nakon čega je započeo političku karijeru kao novinar. Od 1940-ih nadalje Taraki je takođe pisao romane i kratke priče u stilu socijalističkog realizma.[1] Formiravši NDPA u svojoj rezidenciji u Kabulu zajedno sa Babrakom Karmalom, izabran je za generalnog sekretara partije na njenom prvom kongresu. Kandidovao se kao kandidat na avganistanskim parlamentarnim izborima 1965. godine, ali nije uspeo da osvoji mesto. Godine 1966. objavio je „Halk”, partijske novine koje se zalažu za klasnu borbu, ali ih je vlada ubrzo nakon toga zabranila. Godine 1978. on, Hafizula Amin i Babrak Karmal pokrenuli su Saur revoluciju i uspostavili Demokratsku Republiku Avganistan.

Tarakijevo vođstvo bilo je kratkog veka i obeleženo kontroverzama. Vlada je bila podeljena između dve frakcije NDPA: halkista (predvođenih Tarakijem), većina, i Parčamista, manjina. Taraki je zajedno sa svojim „štićenikom“ Aminom započeo čistku vlade i stranke koja je dovela do toga da je nekoliko visokorangiranih članova Parčamicte poslato u de fakto izgnanstvo tako što im je dodeljeno da služe u inostranstvu kao ambasadori, a kasnije je počeo da zatvara domaće Parhamicte. Njegov režim je zatvarao disidente i nadgledao masakre seljana, pozivajući se na neophodnost crvenog terora po uzoru na boljševike u Sovjetskoj Rusiji, odnosno da protivnici Saur revolucije moraju biti eliminisani.[2] Ovi faktori su, između ostalih, doveli do reakcije javnosti koja je pokrenula pobunu. Uprkos ponovljenim pokušajima, Taraki nije uspeo da ubedi Sovjetski Savez da interveniše u cilju podrške obnovi građanskog poretka. Amin je inicirao većinu ovih politika iza scene.[3]

Tarakijeva vladavina je bila obeležena kultom ličnosti kojeg je Amin negovao. Državna štampa i kasnija propaganda počeli su da ga nazivaju „velikim vođom“ i „velikim učiteljem“, a njegov portret je postao uobičajen prizor širom zemlje.[4] Njegov odnos sa Aminom se pokvario tokom njegove vladavine, što je na kraju rezultiralo Tarakijevim svrgavanjem 14. septembra 1979. i kasnijim ubistvom 8. oktobra[5] po Aminovom naređenju, a štampa u Kabulu je objavila da je umro od bolesti. Njegova smrt je bila faktor koji je doveo do sovjetske intervencije u decembru 1979. godine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Shaista Wahab & Barry Youngerman, A Brief History of Afghanistan, Infobase Publishing (2007), p. 137
  2. ^ „The World Was Going Our Way: The KGB and the Battle for the Third World”. 
  3. ^ The Intervention in Afghanistan and the Fall of Detente: A Chronology
  4. ^ Edwards, David B. (2002). Before Taliban. Genealogies of the Afghan Jihad. University of California Press. str. 72. ISBN 0-520-22861-8. 
  5. ^ Hafeez, Malik (1994). Soviet-Pakistan Relations and Post-Soviet Dynamics, 1947–92. Springer. str. 263. ISBN 978-1-349-10573-1. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]