Pređi na sadržaj

Ofanziva u Podrinju (1993)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ofanziva u Podrinju
Deo Rata u BiH

Ofanziva VRS u Podrinju
Vreme26. maj8. jun 1993.
Mesto
Ishod Pobjeda Vojske Republike Srpske
Sukobljene strane
Republika Srpska Vojska Republike Srpske
Rusija Ruski dobrovoljački odredi u Jugoslaviji
Bosna i Hercegovina Armija Republike Bosne i Hercegovine
Komandanti i vođe
Republika Srpska Milenko Lazić Bosna i Hercegovina Ferid Buljubašić
Jačina
oko 6.000 oko 4.000
Žrtve i gubici
nepoznato nepoznato

Ofanziva u Podrinju je bio odgovor VRS za napada na Višegrad od strane ARBiH. [1][2] Položaj Višegrada bio je nezgodan zbog artiljerijskog napada ARBiH. VRS je odlučila da izvrši posljednju ofanzivu za sigurnost Višegrada, VRS bi odgurala ARBiH iz okoline Višegrada i sve do okoline Goražda.

Podrinje
Podrinje

Da bi se Višegrad što pre stavio pod sigurnu zonu komanda Drinskog korpusa VRS traži dodatne snage, te krajem maja na raspolaganju TG Višegrad prebačena je 1. Gardijska motorizovana brigada, dobro dokazana u borbama oko Srebrenice. Novi pokušaj odbacivanja muslimanskih snaga kod Višegrada je pokrenut 26. maja kada jedinice 1. 2. i 5. Podrinjskih lakih brigada predvođene pukovnikom Milenkom Lazićem napadaju položaje 1. Rogatičke i 1. Višegradske brigade ARBiH. U roku od dva dana srpski borci su slomili muslimansku odbranu jugoistočno od Rogatice i 31. maja zauzeli selo Međeđa gde je bio smešten Štab ARBiH, te stigli do predgrađa Ustiprače. Do juna četiri srpske brigade završavaju čišćenje teritorije od ostataka neprijateljskih vojnika. Nova linija fronta je postavljena na reci Prači i pet kilometara jugozapadno od Rogatice. Sledeći zadatak TG Višegrad je bio eliminisanje mostobrana ARBiH na desnoj obali Drine, između Goražda i Čajniča. Dio 1. gardijske motorizovane brigade i 3. Podrinjske lake brigade napadaju 43. Drinsku brigadu ARBiH, a borbe traju od 2. do 8. juna. S obzirom na to da su postignuti veoma mali napretci, ofanziva je obustavljena. U VRS ofanzivi, ARBiH je izgubila oko 200km².

Izvori[uredi | uredi izvor]