Operacija Čelik '93
Operacija Čelik '93 | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo rata u Hrvatskoj | |||||||
Šire područje zadarskog zaleđa | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Janko Bobetko Ante Gotovina Boris Jasović Mirko Norac Mladen Markač Marko Skejo |
Mile Novaković Dragan Vasiljković Željko Ražnatović Milorad Ulemek Legija Veljko Milanković | ||||||
Jačina | |||||||
10.000 | 3.500[a]-8.500[b] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
140 poginulih | 90 poginulih |
Operacija Čelik '93 je bila srpska kontraofanziva Srpske Vojske Krajine protiv Hrvatske vojske na Ravne Kotare, koja je izvedena od 27. januara do zaključno 22. marta 1993. godine. Kontraofanziva je izvedena kao odgovor na hrvatsku agresiju i okupaciju područja Srpske Krajine od Masleničkog mosta, duž južne obale Novigradskog mora do samog mjesta Novigrad. Takođe su okupirana brojna sela: Kašić, Smoković, Islam Latinski, Islam Grčki te aerodrom Zemunik. Ova mjesta su bila pretežno srpska, stoga su i doživjela ogromna razaranja. U kontraofanzivi Srpska vojska Krajine je zaustavila ofanzivu HV, odbacivši ih nekoliko kilometara unazad, vraćajući Škabrnju, Prkos, Mali Alan i još neke okolne tačke.
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Nakon uspostavljanja prekida vatre 2. januara 1993. između vlada Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine, hrvatske snage su tokom dvadeset dana preduzimale samo simbolične vojne operacije uperene protiv srpskog življa u Republici Srpskoj Krajini, a među njima naročito se istakla ona u Maslenici do koje je došlo 22. januara 1993.[1] I tako je, u nastojanju da steknu kontrolu nad mostom i okolinom u pomenutom kraju, hrvatska vojska prekršila UNPROFOR-ovu demarkacionu liniju i započela ofanzivu 22. januara oko 6 časova.[2] Napad je otpočeo u zadarskom zaleđu iz nekoliko pravaca ali je odmah bilo jasno da je glavni pravac napada ka Maslenici. Pomoćni pravci napada bili su na Velebitu u pravcu Gračaca sa verovatnim ciljem presecanja komunikacije Obrovac – Gračac i iz Sinja sa verovatnim ciljem oslobađanja brane i hidroelektrane Peruća sa okolinom. Prvog dana operacije napad je izgledao dobro planiran i organizovan jer je u odnosu na srpsku stranu postignuto određeno iznenađenje. Narednih dana međutim, sve do završetka operacije, HV je delovala prilično stihijski i neorganizovano. U selu Žegar kod Obrovca Glavni štab Srpske vojske Krajine je imao svoje istureno komandno mesto u kom se nalazio general Mile Novaković, koji nije imao odrešene ruke u komandovanju i kome je neko postavljao ograničenja u odlučivanju.[3] Četvrtog dana napada HV, srpske jedinice su se nalazile u povoljnom taktičkom položaju u odnosu na hrvatske jedinice i bilo je moguće zadati im odlučujući kontraudar ali to nije učinjeno iz nepoznatih razloga. Napad Republike Hrvatske na južne delove Republike Srpske Krajine se desio u toku realizacije „Vensovog plana“. Prema „Vensovom planu“ Republika Srpska Krajina je stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a, odnosno Unprofora, a ovo je bila treća po redu agresija Republike Hrvatske na zaštićeno područje UN-a.[4] Tokom napada, hrvatske snage su zauzele deo Ravnih kotara, aerodrom Zemunik, branu i hidroelektranu Peruća, nekoliko vrhova na planini Velebit i objekte na lokacijama Tulove Grede i Velika Bobija, kao i Novigrad.[4]
Srpske snage su odbačene u zadarskom zaleđu. Veće bezbednosti UN je donelo Rezoluciju 802. Dostignutu liniju u napadu Hrvatska vojska nije napustila ni nakon kritike međunarodne zajednice. Akcija Maslenica je smatrana u početku promašenom vojnom operacijom ali je i takva donela uspeh Hrvatskoj a RSK još jedan poraz i nesigurnost.[5]
U hrvatskom napadu na područje Ravnih kotara su najviše stradala naselja Smoković, Islam Grčki i Kašić, koja su spaljena, a nakon njih i mešovita naselja Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski, koja su delimično spaljena.[6] Ovaj napad su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, a odobrenje je dao Franjo Tuđman.[7] Mnogi od hrvatskih komandanata su tada ili ubrzo potom unapređeni u činove generala.[8] Jedan od učesnika ovih događaja je bio i kosovski Albanac Agim Čeku, koji je u hrvatskoj vojsci bio načelnik artiljerije sektora „Velebit“.[7]
Intenzivne borbene aktivnosti za Ravne Kotare potrajale su do kraja marta 1993, a slabijeg intenziteta i do kraja te godine.[9]
Kontraofanziva
[uredi | uredi izvor]Cilj je bio prije svega zaustaviti dalji prodor hrvatskih snaga i vraćanje izgubljenih teritorija. Nažalost zbog slabe koordinacije snaga veći dio izgubljene teritorije nije vraćen. U akciji su učestovale mnoge jedinice 7. Sjeverno-dalmatinskog korpusa SVK (92. Benkovačka mtbr kao nosioc korpusa) elitne jedinice Vukovi sa Vučijaka, Knindže, interventni bataljoni sa Banije i Korduna te dobar dio dobrovoljaca (Arkanovi tigrovi, Šešeljevci...). Front se protezao od Novigrada do sela Suhovare i Gornjeg Zemunika, dužine oko 20 km. Hrvatska vojska je pokušala da se probije i zauzme Zemunik Gornji, Zemunik Donji, Smiljčiće i Pridragu, ali ih je SVK u tome spriječila. U odbrani granice SVK su veliku pomoć pružili pripadnici garde Željka Ražnatovića Arkana i pripadnici VRS u kojoj su prednjačili borci jedinice Vukovi sa Vučjaka i njihov komandant Veljko Milanković koji je prilikom dejstva hrvatske artiljerije teško ranjen. Podlegao je povredama 14. februara 1993.[5] Gubitkom Masleničkog mosta i aerodroma Zemunik, krajiški Srbi su ostali sa jako malo prostora za političke manevre. Uprkos tome, vlada Republike Srpske Krajine, odnosno Knin je bio spreman na pregovore sa Zagrebom u cilju da „skroz normalizuje srpsko-hrvatske odnose“.[10][traži se izvor]
U kontraofanzivi srpski borci su uspjeli zaustaviti dalje napredovanje hrvatskih snaga cijelom dužinom novog fronta od 20 km, te na cijeloj liniji odbaciti neprijatelja u dubinu od 4 do 6 km, čime je HV umjesto daljeg prodora natjerana na odbranu. Borbe su u ovoj akciji bile veoma žestoke za obe strane. Hrvatska vojska je zaustavljena pred selom Pridraga čime je sačuvano Karinsko more, neprijatelj je vraćen nazad u Novigrad ali sam Novigrad nije vraćen. Paljuv je ostao u hrvatskim rukama dok je Smiljčić selo odoljelo ofanzivi. Borbe za Kašić su bile posebno žestoke jer je selo prelazilo nekoliko puta iz ruke u ruku, da bi na kraju ostalo u hrvatskim rukama. Na linijama dodira odbranjeni su Biljane Donje te Gornji Zemunik, selo Suhovare je okupirano, dolina a i samo brdo Mali Alan je vraćeno u srpske ruke. Nakon žestokih borbi između HOS i Knindži, naselja Škabrnja i Prkos vraćeni su u srpske ruke 22. marta. HV je u bici za Škabrnju imao 12 poginulih.[11] Dok su u selu Narandžić hrvatske snage imale desetak poginulih i dva zarobljena tenka T-55A. Kontraofanziva je polako jenjavala i zadnje puške su utihnule do kraja marta u okolini Kašića i Drača.[10]
Napomene
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Ramet 2010, str. 69
- ^ A Political Chronology of Europe. Psychology Press. 2001. str. 69—70. ISBN 978-1-85743-113-1.
- ^ „Rat u Hrvatskoj iz pera obavještajca, str. 138” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 9. 2013. g. Pristupljeno 10. 10. 2017.
- ^ a b „Godišnjica stradanja Srba u akciji „Maslenica“”. Radio-televizija Vojvodine. 22. 1. 2011. (jezik: srpski)
- ^ a b „Rat u Hrvatskoj iz pera jednog obaveštajca, str. 140” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 5. 2011. g. Pristupljeno 15. 1. 2011.
- ^ „Godišnjica stradanja Srba u akciji „Maslenica“”. Radio-televizija Vojvodine. 22. 1. 2011. (jezik: srpski)
- ^ a b RTRS (22. 1. 2011). „Služen parastos Srbima ubijenim u akciji „Maslenica“”. Radio televizija Republike Srpske. (jezik: srpski)
- ^ RTRS (22. 1. 2011). „Služen parastos Srbima ubijenim u akciji „Maslenica“”. Radio televizija Republike Srpske. (jezik: srpski)
- ^ Operacija „Maslenica” u filmskoj seriji „General”, Politika 26. 1. 2020.
- ^ a b Srpska, Unknown From (19. januar 2020). „ODBRAMBENO-OTADžBINSKI RAT 1991-1995: Operacija Čelik 93 - kontraofanziva na Ravne Kotare.”. ODBRAMBENO-OTADžBINSKI RAT 1991-1995. Pristupljeno 13. 1. 2025.
- ^ „Povijest - Domovinski rat”. www.opcina-skabrnja.hr. Pristupljeno 13. 1. 2025.