Orešac (Vršac)
Orešac | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobanatski |
Grad | Vršac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 382 |
— gustina | 34/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 57′ 17″ S; 21° 16′ 13″ I / 44.954666° S; 21.270333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 73 m |
Površina | 12,2 km2 |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 013 |
Registarska oznaka | VŠ |
Orešac je naselje u Srbiji u gradu Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 382 stanovnika.
Ovde se nalazi FK Jedinstvo Orešac.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U proteklom periodu Orešac je imao više imena: Orošia -1462. godine, Orašič-1690. godine, Orešac-1713. godine, Homokdiód -1911. godine, a od 1919. godine Orešac.
U orešačkom ataru, na jednoj humci (Židovar), nalazi se otkop, koji je krajem bronzanog doba bio naseljen. Iskopine iz toga mesta upućuju u vatinski kulturni krug.
Godine 1462. ime naselja na ovom mestu je bilo Orišija. Posle 1690. — Orič, koji je 1713. godine brojao 13 domova. Pridošli su Rumuni 1749. godine, pa se broj domova popeo na 46. Po austrijskom carskom revizoru Erleru mesto je 1774. godine imalo militarski status, a pripadalo Vršačkom okrugu i distriktu. Stanovništvo je bilo izmešano, srpsko i vlaško.[1] Godine 1782. popisano je 536 pravoslavaca. Godine 1871. je sazidana rumunska crkva, tada zajednička srpska i rumunska. Godine 1910. izvršena je podela crkvene imovine između Srba i Rumuna. Crkva je ostala Rumunima, koji su isplatili Srbima njihov deo. Srbi su 1912. godine podigli novu crkvu.
Prirast stanovništva poslednjih decenija bio je: 1869 — 552 stanovnika; 1881 — 615; 1890 — 738; 1900 — 682; 1910 — 766 stanovnika. Na dan 31. januara 1821. godine popisano je 713. stanovnika, od kojih je bilo: Srba — 319; Rumuna — 350; Roma — 44.[2]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Orešac živi 337 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,8 godina (41,4 kod muškaraca i 44,2 kod žena). U naselju ima 136 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,09.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 3 | ||
80+ | 4 | 5 | ||
75—79 | 10 | 9 | ||
70—74 | 12 | 26 | ||
65—69 | 15 | 15 | ||
60—64 | 12 | 15 | ||
55—59 | 14 | 10 | ||
50—54 | 14 | 12 | ||
45—49 | 23 | 13 | ||
40—44 | 10 | 17 | ||
35—39 | 11 | 8 | ||
30—34 | 5 | 14 | ||
25—29 | 14 | 4 | ||
20—24 | 18 | 14 | ||
15—19 | 14 | 9 | ||
10—14 | 14 | 11 | ||
5—9 | 10 | 10 | ||
0—4 | 10 | 14 | ||
Prosek : | 41,4 | 44,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 177 | 46 | 118 | 9 | 4 | 0 |
Ženski | 174 | 16 | 118 | 40 | 0 | 0 |
UKUPNO | 351 | 62 | 236 | 49 | 4 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 109 | 80 | 0 | 0 | 3 |
Ženski | 64 | 54 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 173 | 134 | 0 | 0 | 3 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 4 | 8 | 1 | 3 |
Ženski | 0 | 0 | 4 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 4 | 12 | 1 | 3 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 4 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 1 | 1 | 2 | 1 |
UKUPNO | 0 | 1 | 5 | 2 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 4 | 0 | 0 | 2 | |
Ženski | 1 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 5 | 0 | 0 | 2 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
- ^ Milekerovi letopisi Opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9.:85-86
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Korišćena literatura[uredi | uredi izvor]
- Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927 „Napredak Pančevo”,
- Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.
- Istorijski pregled Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Felix Milecker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
- »Letopis« Opština u južnom Banatu: „Banatska mesta i običaji” Marina (Beč 1999).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]