Otradnoje
Otradnoje Отрадное | |
---|---|
Crkva svetog Jovana Milostivog u Otradnome | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | ![]() |
Rejon | Kirovski rejon |
Osnovan | 1708. |
Status grada | 1970. |
Stara imena | Ivanovskoje, Mednoje, Pella |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 25.481 |
— gustina | 363,5 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 59° 47′ 00″ S; 30° 49′ 00″ I / 59.783333° S; 30.816667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 17 m |
Površina | 70,1 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 187330–187332 |
Pozivni broj | (+7) 81362 |
Registarska oznaka | 47 |
OKATO kod | 41 225 504 |
OKTMO kod | 41 625 104 001 |
Veb-sajt | |
otradnoe-na-neve.ru/ |
Otradnoje (rus. Отрадное) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Kirovskom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 25.481 stanovnika.
Administrativni status grada nosi od 1970. godine.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad je smešten na levoj obali reke Neve na nadmorsakoj visini od 17 m, i na svega oko 18 kilometara istočno od Sankt Peterburga. Grad se proteže duž obale Neve u dužini od oko 7 kilometara, a površina gardskog područja je 70,1 km². Kroz grad protiču još i reke Tosna i Svjatka.
Rejonski centar grad Kirovsk nalazi se na oko 16 kilometara severoistočno.
Istorija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ce/Nevsky_porog.jpg/250px-Nevsky_porog.jpg)
U Novgorodskoj poreskoj knjizi iz 1500. godine pominje se Ivanovska volost koju je činilo osam sela. Godine 1708. na mestu današnjeg grada postojala su naselja Ivanovsko i Pela koja su bila poznata po brojnim letnjikovcima lokalne Petrogradske elite. Pelinski dvorac bio je jedno od omiljenih odmarališta imperatorke Katarine Velike, a izgrađen je upravo po njenom nalogu u periodu 1785—1794. godine.
Prema podacima sa popisa iz 1838. u naselju Ivanovsko živelo je svega 126 stanovnika, dok je u susednom selu Ust Tosna živelo 99 ljudi.
Sredinom XIX veka Ivanovsko je postalo vlasništvom biznismena Save Jakovljeva koji je u naselju otvorio fabriku za proizvodnju bakra, zbog čega se celo naselje neformalno nazivalo i Bakarnim gradom. Početkom XX veka otvorene su železničke stanice Pela (1911) i Ivanovska (1918).
Na osnovu administrativnih spisa iz 1933. selo Ivanovsko, naselje Otradnoje i zaseok Ust Tosna su bili delom Ivanovske župe Tosnjenskog rejona.
Grad je tokom Drugog svetskog rata bio pod nemačkom okupacijom, i za vreme trajanja okupacije gotovo u potpunosti je uništen.
Grad Otradnoje formiran je 24. oktobra 1970. godine spajanjem naselja Ivanovsko, Otradnoje i Ust Tosno u jedinstveno gradsko naselje.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 23.866 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 25.481 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
--- | 6.426 | 18.603 | 20.046 | 22.400[2] | 21.570[3] | 23.866[4] | 25.481 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]