Pređi na sadržaj

Otradnoje

Koordinate: 59° 47′ 00″ S; 30° 49′ 00″ I / 59.783333° S; 30.816667° I / 59.783333; 30.816667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Otradnoje
Отрадное
Crkva svetog Jovana Milostivog u Otradnome
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonKirovski rejon
Osnovan1708.
Status grada1970.
Stara imenaIvanovskoje, Mednoje, Pella
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.25.481
 — gustina363,5 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate59° 47′ 00″ S; 30° 49′ 00″ I / 59.783333° S; 30.816667° I / 59.783333; 30.816667
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina17 m
Površina70,1 km2
Otradnoje na karti Rusije
Otradnoje
Otradnoje
Otradnoje na karti Rusije
Otradnoje na karti Lenjingradske oblasti
Otradnoje
Otradnoje
Otradnoje na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj187330–187332
Pozivni broj(+7) 81362
Registarska oznaka47
OKATO kod41 225 504
OKTMO kod41 625 104 001
Veb-sajt
otradnoe-na-neve.ru/

Otradnoje (rus. Отрадное) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u centralnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Kirovskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 25.481 stanovnika.

Administrativni status grada nosi od 1970. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad je smešten na levoj obali reke Neve na nadmorsakoj visini od 17 m, i na svega oko 18 kilometara istočno od Sankt Peterburga. Grad se proteže duž obale Neve u dužini od oko 7 kilometara, a površina gardskog područja je 70,1 km². Kroz grad protiču još i reke Tosna i Svjatka.

Rejonski centar grad Kirovsk nalazi se na oko 16 kilometara severoistočno.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Memorijal „Nevski prag (porog)“

U Novgorodskoj poreskoj knjizi iz 1500. godine pominje se Ivanovska volost koju je činilo osam sela. Godine 1708. na mestu današnjeg grada postojala su naselja Ivanovsko i Pela koja su bila poznata po brojnim letnjikovcima lokalne Petrogradske elite. Pelinski dvorac bio je jedno od omiljenih odmarališta imperatorke Katarine Velike, a izgrađen je upravo po njenom nalogu u periodu 17851794. godine.

Prema podacima sa popisa iz 1838. u naselju Ivanovsko živelo je svega 126 stanovnika, dok je u susednom selu Ust Tosna živelo 99 ljudi.

Sredinom XIX veka Ivanovsko je postalo vlasništvom biznismena Save Jakovljeva koji je u naselju otvorio fabriku za proizvodnju bakra, zbog čega se celo naselje neformalno nazivalo i Bakarnim gradom. Početkom XX veka otvorene su železničke stanice Pela (1911) i Ivanovska (1918).

Na osnovu administrativnih spisa iz 1933. selo Ivanovsko, naselje Otradnoje i zaseok Ust Tosna su bili delom Ivanovske župe Tosnjenskog rejona.

Grad je tokom Drugog svetskog rata bio pod nemačkom okupacijom, i za vreme trajanja okupacije gotovo u potpunosti je uništen.

Grad Otradnoje formiran je 24. oktobra 1970. godine spajanjem naselja Ivanovsko, Otradnoje i Ust Tosno u jedinstveno gradsko naselje.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 23.866 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 25.481 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
---6.42618.60320.04622.400[2]21.570[3]23.866[4]25.481

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]