Pad Krak de Ševalijea
Opsada Krak de Ševalijea | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Krstaški ratovi | |||||||
![]() | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() |
![]() | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
![]() |
![]() |
Opsadu Krak de Ševalijea izvršili su Mameluci predvođeni sultanom Bajbarsom. Trajala je od 3. marta do 29. novembra 1271. godine, a završena je muslimanskim osvajanjem jedne od najznačajnijih krstaških tvrđava u Svetoj zemlji.
Uvod
[uredi | uredi izvor]Mamelučki vojskovođa Bajbars ističe se tokom Sedmog krstaškog rata kada su muslimani uspeli da odbiju napad francuskog kralja Luja IX na Egipat, nanevši im poraze kod Mansure i Fariskura (1248-1254). Usledila je muslimanska ofanziva koja je pretila da u potpunosti istisne hrišćane iz Svete zemlje. Na neko vreme ona je zaustavljena mongolskim prodorom, ali je Bajbars u bici kod Ajn Džaluta uspeo da zaustavi mongolski prodor na Levant i otkloni opasnost od istočnog neprijatelja. Osam godina kasnije pokrenuo je džihad sa namerom da istera hrišćane iz Svete zemlje. Pad Kneževine Antiohije, jedne od prvih formiranih krstaških država u Svetoj zemlji tokom Prvog krstaškog rata, doveo je do pokretanja novog krstaškog rata od strane kralja Luja. Međutim, Luj je pohod usmerio na Tunis, a u njemu je i umro, što je otvorilo put daljim Bajbarsovim osvajanjima. Krak de Ševalije bila je jedna od najznačajnijih krstaških tvrđava u Svetoj zemlji.
Opsada
[uredi | uredi izvor]Pre napada na Krak de Ševalije, Bajbars je osvojio manja utvrđenja u blizini, uključujući i tvrđavu Blank. Bajbarsova vojska je 3. marta 1271. godine stigla pred Krak de Ševalije. U trenutku sultanovog dolaska, Mameluci su tvrđavu već nekoliko dana držali pod opsadom. Postoje tri arapska prikaza opsade. Samo jedan je pisan od strane savremenika događaja - Ibn Šadada, koji nije prisustvovao opsadi. Seljaci koji su živeli u okolini pobegli su u tvrđavu. Bajbars je počeo podizati mangonele, opsadno oružje. Bajbarsova vojska je opsedala grad do 29. novembra 1271. godine, kada je uspela da ga zauzme.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. ISBN 978-86-85269-05-9. Sremska Mitrovica: Tabernakl..
- Gruse, Rene (2004). Istorija krstaških ratova. Beograd: Izdavačka kuća Zorana Jovanovića.