Pređi na sadržaj

Pankovo

Koordinate: 44° 23′ 04″ S; 21° 21′ 02″ I / 44.3845° S; 21.350666° I / 44.3845; 21.350666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pankovo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBraničevski
OpštinaPetrovac na Mlavi
Stanovništvo
 — 2011.Pad 370
Geografske karakteristike
Koordinate44° 23′ 04″ S; 21° 21′ 02″ I / 44.3845° S; 21.350666° I / 44.3845; 21.350666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina178 m
Pankovo na karti Srbije
Pankovo
Pankovo
Pankovo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj012
Registarska oznakaPT
Dom kulture Pankovo
Crkva u Pankovu

Pankovo je naselje u Srbiji u opštini Petrovac na Mlavi u Braničevskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 370 stanovnika. Pankovo se nalazi 7 kilometara severozapadno od Petrovca. Prostire se na 597 hektara sa 133 kuća i ima 576 stanovnika.[1]

Istorija Pankova i njenog imena[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola u Pankovu
Pankovo magistralnim putem

Prema Legendi, 1746. godine sa Kosova, braća Ostoja i Panko dođoše carskim drumom iz Svina (nekadašnje ime Petrovca na Mlavi) prema Žabarima. Ostoja osta u Zabrđu, a Panko nastavi dalje sa porodicom i zaustavi se kod česme u Selištu. Tu osta a selo po njemu dobi ime Pankovo.[2]

Priče o imenu sela- O imenu sela nema nikakvih priča. Vele da je selo dobilo ime po Pankovačkom potoku.[3]

Selo Pankovo se pominje u Turskim spisima iz 1467.godine u knjizi Braničevski tefter. U samoj knjizi je sadržano nekoliko podataka od imena i harača. Ukupan prihod je bilo 1204 aspre[4]

Osnivanje sela Pankovo[uredi | uredi izvor]

Osnivanje sela- Pankovo nije uvek bilo na ovom mestu. Od prilike pre 130-150 godina bilo je samo 5-6 kuća na mestu Selištu. Tu su bila i dva brata: Stanoje i Đorđe. Kako su tuda, pored Selišta često prolazili Turci, oni pobegnu, ali ne htedoše više zajedno da žive. Đorđe ode u Zabrđe i tamo se naseli, a Stojan dođe ovamo kod kladenca u šumu. Tu je ostao on neko vreme s ono 2-3 kuće što behu sa njim pobegle, ali nisu mogli da žive sami.[3]

U to vreme u Radencu živeli su nekih 30 kuća Vlaha i ovo se selo zvalo Alije. Ovaj Stojan i oni drugi dogovore se sa Popovčanima, koji su tada bili u Selištu njihovu, a bilo ih je 7 kuća, pa napadnu Vlahe, rasteraju ih, njihova imanja prigrabe i tu se u Radencu kod Tarkiljeva Kladenca nastane. Ali, docnije napuste ovo mesto i nasele se oko Pankovačkog Potoka, a neki prebegnu u Brežane. Od toga doba više se Pankovčani nisu kretali. U slučaju navale turske oni su bežali po šumama, ali su se opet vraćali u selo.[3]

Položaj sela, zemlja i šume i tip sela[uredi | uredi izvor]

Položaj sela.- Pankovo se nalazi na brdskoj kosi, oko jedne jaruge, kojom za vreme kiša teče istoimeni potok. U selu ima nekoliko izvora: Čoburak, kladenac u Vlaškoj Mali i dva kladenca u sredini sela. Sem ovih, navodi se i pet bunara, koji podmiruju potrebe stanovništva. U ataru seoskom ima nekoliko jačih izvora od kojih teku potočići, kao: izvor u Selištu, Beli Kladenčić u Radencu, Tarkilj-Kladenac, Karićev Kladenac i još nekoliko manjih, što presušuju.[3]

Zemlje i šume.- Zemlja za rad nalazi se van sela, na mestima: Selište, Ljubanovac, Kosa, Dubrava, Radenac, Gaji i Lug. Od ovih najdalji je Lug, koji je pola sata od sela udaljen. Na ovim mestima je imanje seljaka, mahom njive i livade. Šume nema ili ima vrlo malo, i ova je sasvim proređena. Opštinske zemlje ima samo 1 hektar u Gaju.[3]

Zemlja je uvršćena u prvi i drugi red. U Mlavi je bolje rodnosti, nego na Kosi.

Tip sela.- Pankovo je zbijeno selo. Kuće su njegove poređane oko suvog Pankovačkog Potoka i po stranama Ljubanovca i Dubrave. One su približno u celom selu na podjednakom rastojanju od 30-60 m. Oko kuća ima obično avlije, u kojoj je kuća bliže sokaku. Kroz selo prolazi put od Požarevca u Petrovac, koji je ujedno i glavni sokak u selu. Od njega se odvajaju sporedni sokačići, što presecaju selo desno i levo.[3]

Selo je podeljeno na dve male: Gornju, od opštinske kuće uz brdo i Donju, od opštinske kuće niz brdo ka Zabrđu. Ove se male dodiruju, te se znaju samo po imenu. One se dele na manje male, koje se zovu prema porodicama, što u njima žive. Samo jedna porodica otišla je na imanje iz sela i tamo živi.[3]

Poreklo stanovništva[uredi | uredi izvor]

Selo je 1907. godine brojalo 120 kuća. Najstarija porodica je Staңojević doseljena sa Kosova u prvoj polovini XVIII veka.

Prema poreklu, ondašnje stanovništvo Pankova iz 1907. godine može se ovako rasporediti:

  • Timočko-krajinskih doseljenika- 9 porodica sa 71 kućom.
  • Kosovsko-metohijskih doseljenika- 1 porodica sa 38 kuća.
  • Iz okoline- 1 porodica sa 7 kuća.
  • Iz okoline Velike Plane- 1 porodica sa 4 kuće.

Selo je 1910.godine brojalo 129 domova. Imalo je 698 stanovnika, dok je 1921.godine imalo 555 stanovnika.[5]

Prema popisu iz 1834.godine u Kneževini Srbiji je bilo sledeće[6]:

Kuća Poreski glava Za vojsku sposobni Muški glava mali i veliko Ženski glava Suma sviju duša plugova

oranja

kosa livada motika vinograda drveta

šljiva

33 38*3/4 47 95 106 201 131 94 69*1/2 6100

Starine, selišta i groblje[uredi | uredi izvor]

Selišta u Pankovu i njegovu ataru imaju dva: jedno je između Zabrđa i Pankova- zajedničko za ova dva sela, a drugo je u Radencu kod Tarkiljeva Kladenca. U Radencu se pored tragova novog selišta nahode i tragovi rimskog naselja, kao temelji: tugle, parice, razne alatke, olovne žice i pruće, crepovi, a nahodi se i sad još, kako seljaci vele, kameno korito, koje je ispod izvora zavaljeno u blatu. Seljaci su pokušavali da ga izvuku, ali nisu mogli.[7]

Tragova kaldrme ima i sada. To je nastavak one kaldrme. Što iz atara velikopopovačkog vodi u Zabrđe ispod brda. Održana je još sredina druma od 3-6 m , a krajevi su izorani. Preko kaldrme od oblutaka, nalazi se sloj humusa.[7]

Staroga groblja ima u Podluškom Potoku. Na ovome je bilo i kamenje, ali je odnešeno u Zaovu. Za ovo groblje pričaju da je postalo na jedan put, jer je čuma celo selo, skoro pomorila, koje je na tom mestu bilo. Imaju i dva groblja sadašnja. Jedno je zajedničko sa Zabrđanima, a drugo je u Gornjoj Mali samo za seljake iz ove male. Ovo je u samo selu.[7]

Balkanski ratovi i prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Prema podacima učestvovalo je 72 boraca iz sela Pankova. Poginulo je 37 boraca, čija se imena nalaze na spomen ploči kod seoskog kladenca. Iz arhive medicinskog centra podatak je da su poginula 59 boraca.[2] Prema podacima iz knjige Srbski ratni pomenik Braničevo 1912-1918. Stoji da je poginulo oko 100 redova vojske Kraljevine Jugoslavije.[5]Narednik Vlastimir S. Petković je u svojim memoarima Od Rama do Krfa 1915. Godine 1915. 23. oktobra ''Долазак у с. Панково изазвао је мучно расположење код војника. Оно што се видело је морало је утицати на морал трупа. До тога времена пук је стално био на положају и није долазио у додир с позадином. Имало се посла само са војницима.''[8] U nastavku teksta Petković navodi sledeće ''Али Панково је било препуно избеглица. Пред кафаном безброј кола и стоке. На сваком кораку невоља. Маса која није знала шта ће и куда ће. Нашли се, затим, многи познаници, рођаци, родбина. Чула се многа болна историја, многе кобне вести.''[8]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Pankovo živi 341 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,8 godina (42,7 kod muškaraca i 46,6 kod žena). U naselju ima 123 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,38.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 664
1953. 706
1961. 674
1971. 651
1981. 620
1991. 568 491
2002. 416 519
2011. 370
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
411 98,79%
Crnogorci
  
1 0,24%
Rumuni
  
1 0,24%
Vlasi
  
1 0,24%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radosavljević, Dimitrije (2008). Borci Mlave. Petrovac: Savez boraca Petrovac. str. 143. 
  2. ^ a b Radosavljević, Dimitrije (2008). Borci Mlave. Petrovac: Savez boraca Petrovac. str. 142. 
  3. ^ a b v g d đ e Čeličković, Borislav (2012). MLAVA, HOMOLjE, ZVIŽD. Beograd: Službeni glasnik i SANU. str. 105. ISBN 978-86-519-1263-7. 
  4. ^ Stojaković, Momčilo (1987). Braničevski tefter: poimenični popis pokrajine Braničevo iz 1467.godine. Beograd: Istorijski institut. str. 226. 
  5. ^ a b Mirković, Antonijević, Predrag, Živislav (2014). Srbski ratni pomenik Braničevo 1912-1918 knjiga 3 i knjiga 4. Požarevac: Manastir Rukumija. str. 276—282 i 84str. ISBN 978-86-83801-51-0. 
  6. ^ Cvijetić, Leposava (1984). Popis stanovništva i imovine u Srbiji 1834.godine. Beograd: Istorijski institut. str. 40. 
  7. ^ a b v Čeličković, Borislav (2012). MLAVA, HOMOLjE, ZVIŽD. Beograd: Službeni glasnik i SANU. str. 106. ISBN 978-86-519-1263-7. 
  8. ^ a b Petković, Vlastimir S. (2015). Od Rama do Krfa 1915 do poslednjeg čoveka. Požarevac, Veliko Gradište: Prosveta. str. 217—218. ISBN 978-8607021000. 
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]