Pređi na sadržaj

Park prirode Šumenska visoravan

Koordinate: 43° 16′ 14″ N 26° 55′ 22″ E / 43.27056° S; 26.92278° I / 43.27056; 26.92278
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Park prirode Šumenska visoravan
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Park prirode Šumenska visoravan
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Park prirode Šumenska visoravan
MjestoŠumenska oblast  Bugarska
Najbliži gradŠumen
Koordinate43° 16′ 14″ N 26° 55′ 22″ E / 43.27056° S; 26.92278° I / 43.27056; 26.92278
Površina3.929,9 hektara
Osnovano1980. godine kao nacionalni park, a 2003. godine kao park prirode

Park prirode Šumenska visoravan (bug. Природен парк Шуменско плато) je park prirode koji se nalazi u severnom delu Šumenske oblasti u Bugarskoj, na najvišoj visoravani Dunavske ravnice. Najveći deo parka je šumovit, a preovlađuje bukva. Ovo područje je proglašneo za nacionalni park 1980. godine, a 2003. godine za park prirode, da bi sačuvao svoje ekosisteme i biološku raznovrsnost flore i faune. U okviru parka nalazi se Šumenska tvđava i nekoliko pećinskih manastira.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Park je stacioniran u severoistočnom delu Bugarske.[1] Cela visoravan se sa severne strani graniči dolinama reka Pakoša, Stražka, rekom Vranato na zapadu i dolinama reka Vrana, Tiča i Mamiča na jugu.[1] Površina parka je 3929 hektara. Park obuhvata šumu bukve koja je površine 63,4 hektara, a ova šuma je zaštićena jer se u njoj nalaze stabla mezijske bukve, stare nekoliko stotina godina. Jedina dozvoljena aktivnost u parku je korišćenje staza koje prolaze kroz park prirode.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Park je deo mreže Natura 2000 i u njemu se strogo čuva prirodno stanište, flora i fauna.[1] U okviru visoravni, park se proteže na 3929,9 hektara. Nalazi se u istočnom delu Dunavne ravnice u neposrednoj blizini grada Šumen.[3] Proglašen je nacionalnim parkom 1980. godine, a parkom prirode 2003. godine. Odgovornost upravljanja parkom ima Vlada Bugarske i diktirana je pod Planom upravljama parkovima prirode i Zakonom o zaštićenim područjima 1998. godine.[1]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Park i visoravan imaju prepoznatljive topografske karakteristike i vodene resurse, a klimatski uslovi i zemljište diktiraju biološku raznovrsnost[1]
Park ima gusto šumovito područje, a oko 90% površine pokriveno je šumama uglavnom mešovitim listopadnim šumama. Biljne vrste popisane u ovoj šumi su: jasen, bukva, grab, lipa, javor, cer i mnoge druge. Od šumske četinarske vegetacije u parku se nalazi: crni bor, evropska smrča, duglazija, beli bor i smrča. U otvorenom području parka nalazi se nekoliko vrsta žbunova i trava. Popisano je ukupno 14 vrsta orhideja i više od 250 vrsta drugih biljaka.[3] Čitav park prirode sadržai 550 vrsta vaskularnih biljaka izuzev mahovina.[1]

Park nastanjuje 350 vrsta beskičmenjaka i više od 240 vrsta kičmenjaka. Od popisanih sisara u parku se nalaze : jazavac, kuna belica, lisica, crveni jelen, srna, divlja svinja i mnoge druge. Od popisanih gmizavaca u parku nalaze se : smuk, zelembać, šumska kornjača, gušter i mnogi drugi. Životinje, koje su pod različitim kategorijama zaštite, prijavljene u parku su : crna žuna, buljina, orao kliktaš, šareni tvor, jastreb i Mesocricetus newtoni.[3]

Kulturna baština[uredi | uredi izvor]

U okviru parka prirode nalazi se veliki broj kulturnih znamenitosti kao što su : Šumenska tvrđava[4][5][6], pećinski manastiri i Bugarski državni spomenik[3].[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „An investigation into the flora of the Shumen Heights” (pdf). Phytologia Balcanica HoemPage. 2014. Pristupljeno 26. 5. 2016. 
  2. ^ „Shumen Plateau Nature Park”. Different Cultures on European Stage. Arhivirano iz originala 11. 06. 2016. g. Pristupljeno 26. 5. 2016. 
  3. ^ a b v g d „Shumen Plateau Nature Park”. Official Portal of Bulgarian Tourism. Arhivirano iz originala 14. 03. 2016. g. Pristupljeno 26. 5. 2016. 
  4. ^ „Restoring Shumen Fortress – EEA Grants”. EEA Grants – Norway Grants, Financial Mechanism Office. 1. 8. 2010. Pristupljeno 26. 5. 2016. 
  5. ^ Kassabova 2008, str. 91.
  6. ^ Cheynet & Sode 2006, str. 94.

Literatura[uredi | uredi izvor]