Pesma Evrovizije 1958.
Pesma Evrovizije 1958. | |
---|---|
Datumi | |
Finale | 12. mart 1958. |
Domaćin | |
Mesto održavanja | AVRO studio, Hilversum, Holandija |
Voditelji | Hani Lips |
Dirigent | Dolf van der Linden |
Izvršni supervizor | Rolf Liberman |
Emiter | NOS |
Vebsajt | eurovision |
Učesnici | |
Broj učesnika | 10 |
Zemlje debitanti | Švedska |
Povukle se | Ujedinjeno Kraljevstvo |
| |
Glasanje | |
Sistem glasanja | Svaka zemlja je imala žiri od deset članova, gde je svaki član glasao za po jednu pesmu. |
Pobednička pesma | Francuska — Dors, mon amour |
Pesma Evrovizije 1958. (engl. Eurovision Song Contest 1958; fr. Concours Eurovision de la chanson 1958) je bio treći po redu izbor za Pesmu Evrovizije. U organizaciji Evropske radiodifuzne unije (ERU) i domaćina Nederlandse Televisie Stichting (NTS), takmičenje, prvobitno nazvano Velika evropska nagrada takmičenja za pesmu Evrovizije 1958. (fr. Grand Prix Eurovision de la Chanson Européenne 1958; engl. Eurovision Grand Prize of European Song 1958[1]) održano je 12. marta 1958. u AVRO studiju u Hilversumu, u Holandiji, a voditeljka je bila holandska televizijska prezenterka Hani Lips. Ovo je bio prvi put da je zemlja domaćin bila zemlja koja je pobedila prethodne godine, tradicija koja se nastavila do danas (sa par izuzetaka).
Deset zemalja je učestvovalo na takmičenju, isti broj kao prethodne godine; Švedska je debitovala na takmičenju, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo da ne učestvuje.
Pobedila je Francuska s pesmom Dors, mon amour koju je pevao Andre Klavo. Jedna od drugih pesama je ipak imala veći uticaj posle takmičenja, italijanska pesma Nel blu, dipinto di blu, poznatija i kao Volare, koju izvodi Domeniko Modunjo, koja je završila na trećem mestu. Pesma je postala svetski hit, osvojila dva Gremija 1959. i ušla na top-liste u više država.
Lokacija
[uredi | uredi izvor]Takmičenje 1958. je održano u Hilversumu, u Holandiji. Mesto održavanja je bilo AVRO studio, koji je u to vreme služio kao glavni radio-televizijski emiterski objekatholandskog amitera AVRO.[2][3] Hilversum se često naziva „medijskim gradom”, pošto je centar radio-televizijskih emitera u Holandiji, kao i sedište više organizacija koje sačinjavaju Nederlandse Publieke Omroep (NPO); organizaciju javnih emitera.[4][5]
Iako je pobedila 1957, Holandija nije prvoj ponuđeno pravo domaćinstva, pošto je konvencija u to vreme navodila da je će svaki emiter biti domaćin naizmenično.[6] Britanska radiodifuzna korporacija (BBC) je bila prvi izbor domaćina, ali je odustala pošto nije uspela da postigne dogovor sa umetničkim sindikatima.[7] Holandski Nederlandse Televisie Stichting (NTS) je dobio prava domaćinstva pošto je svaki drugi emiter odbio da bude domaćin.[6][8][9] Ovo je uspostavilo tradiciju da će pobednik biti domaćin sledeće godine.[10][11]
Zemlje učesnice
[uredi | uredi izvor]Deset zemalja je učestvovalo na takmičenju, isti broj kao prethodne godine; Švedska je debitovala na takmičenju, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo da ne učestvuje, iako je prvobitno želelo da učestvuje i bilo navedeno na spisu zemalja učesnica u originalnim pravilima objavljenim u novembru 1957. godine.[2][7][10]
Država | Emiter | Izvođač(i) | Pesma | Jezik | Autor(i) | Dirigent |
---|---|---|---|---|---|---|
Austrija | ORF | Lijen Ogustin | Die ganze Welt braucht Liebe | nemački |
|
Vili Fantl |
Belgija | INR | Fud Lekler | Ma petite chatte | francuski | Andre Dohet | Dolf van der Linden |
Danska | Statsradiofonien | Rakel Rasteni | Jeg rev et blad ud af min dagbog | danski | Hari Jensen | Kaj Mortensen |
Italija | RAI | Domeniko Modunjo | Nel blu, dipinto di blu | italijanski |
|
Alberto Semprini |
Nemačka | WDR[a] | Magrot Hilšer | Für zwei Groschen Musik | nemački |
|
Dolf van den Linden |
Luksemburg | CLT | Solanž Beri | Un grand amour | francuski |
|
Dolf van den Linden |
Francuska | RTF | Andre Klavo | Dors, mon amour | francuski | Frank Pursel | |
Holandija | NTS | Kori Broken | Heel de wereld | holandski | Beni Vreden | Dolf van den Linden |
Švedska | SR | Alis Babs | Lilla stjärna | švedski |
|
Dolf van den Linden |
Švajcarska | SRG SSR | Lis Asija | Giorgio | nemački, italijanski |
|
Paul Burkhard |
Izvođači koji su učestvovali ranije
[uredi | uredi izvor]Izvođač(i) | Država | Komentar | Ref. |
---|---|---|---|
Lis Asija | Švajcarska | Predstavljala je Švajcarsku 1956. sa pesmom Refrain i pobedila. Izvodila je i drugu pesmu Švajcarske 1956, Das alte Karussell. Predstavljala je Švajcarsku 1957. sa pesmom L'enfant que j'étais. | [17][18] |
Kori Broken | Holandija | Izvodila je jednu od pesama Holandije 1956, Voorgoed voorbij. Predstavljala je Holandiju 1957. sa pesmom Net als toen i pobedila. | |
Fud Lekler | Belgija | Izvodio je jednu od pesama Belgije 1956, Messieurs les noyés de la Seine. Predstavljala je Holandiju 1957. sa pesmom Net als toen i pobedila. | |
Margot Hilšer | Nemačka | Predstavljala je Nemačku 1957. sa pesmom Telefon, Telefon. |
Format
[uredi | uredi izvor]Takmičenje je organizovao i prenosio NTS, gde je Pjet te Nujl mlađi bio producent, Gijs Staperšof je bio režiser, a Dolf van der Linden je bio muzički direktor i predvodio je Orkestar Metropole tokom takmičenja.[19][20][21] Svaka država je smela da nominuje svog muzičkog direktora da predvodi orkestar tokom njihovog nastupa, dok je muzički direktor zemlje domaćina dirigovao orkestrom za države koje to nisu učinile..[13][15]
Takmičenje je bilo u jednoj od hala AVRO emiterskog kompleksa, hala je imala malu scenu za pevače, a orkestar sa leve strane iz ugla publike. Pozadina dela za nastup je imala promenljivu pozadinu kako bi se svakoj pesmi dao kontekst reči, koji je uklonjen da otkrije semafor tokom glasanja. Hala je bila dekorisana hiljadama lala.[2][22]
Nije bilo značajnijih promena pravila u odnosu na 1957; svaka država je učestvovala kroz jednog emitera člana ERU-a, sa jednom pesmom, koju izvode do dve osobe na sceni.[2][10] Zbog kršenja pravila o dužini pesama na prethodnom takmičnjeu, maksimalan limit od 3 minuta i 30 sekundi je strožije sprovođen ove godine.[6] Sistem glasanja je ostao isti kao i prethodne godine; Svaka država je imala deset članova žirija, gde je deset članova žirija u svakoj državi dalo jedan glas svojoj omiljenoj pesmi, a apstencije nisu bile dozvoljene. Članovi žirija nisu smeli da glasaju za pesmu svoje države.[19]
Pregled takmičenja
[uredi | uredi izvor]Takmičenje je održano 3. marta 1957, sa početkom u 21:00 po srednjoevropskom vremenu (20:00 po светском времену) i trajalo oko sat vremena i deset minuta.[23][24] Prezenterka takmičenja je bila holandska prezenterka Hani Lips.[2][13]
Tokom pauze je nastupao Orkestar Metropole .[25]
Tokom prenosa takmičenja, zbog tehničkih problema, u više zemalja nije mogao da se vidi ili čuje prenos italijanske pesme, koja je nastupala prva, te je ona izvedena ponovo posle zadnje pesme.[9][13][26]
Pobedila je Francuska sa pesmom Dors, mon amour, koju je komponovao Pjer Delano , napisao Hubert Žiro , a izveo Andre Klavo.[27] Italijanska pesma, Nel blu, dipinto di blu koju izvodi Domeniko Modunjo, postala je svetski hit i postala jedna od prvih evrovizijskih pesama da se proslavi izvan tamičenja.[9] Pesma je popularno poznata pod imenom Volare. Pesma je dostigla prvo mesto na „Billboard Hot 100” lestvici, a dostigla prvih pet u Belgiji, Kanadi, Holandiji i Norveškoj, kao i prvih deset u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pesma je dobila Gremi nagrade za kompoziciju godine, kao i za pesmu godine, na prvoj dodeli Gremija u maju 1959. godine.[28][29][30][31][32] Pesmu je obradilo više izvođača, uključujući Din Martina, Dalidu i Gipsy Kings, a prevedena je i u više jezika.[33][34]
Nel blu, dipinto di blu je nominovana 2005. da se takmiči u „Čestitamo: 50 godina Pesme Evrovizije”, specijalnom prenosu u kom se odlučila najpopularnija pesma u prvih 50 godina takmičenja, kao deo proslave godišnjice. Od 14 pesama koje su izabrane da se takmiče, Nel blu, dipinto di blu je završila na drugom mestu iza pesme Waterloo, koju je ABBA izvela na takmičenju 1974. godine.[35][36]
# | Država | Izvođač(i) | Pesma | Plasman | Poeni |
---|---|---|---|---|---|
01[b] | Italija | Domeniko Modunjo | Nel blu, dipinto di blu | 3. | 13 |
02 | Holandija | Kori Broken | Heel de wereld | 9. | 1 |
03 | Francuska | Andre Klavo | Dors, mon amour | 1. | 27 |
04 | Luksemburg | Solanž Beri | Un grand amour | 9. | 1 |
05 | Švedska | Alis Babs | Lilla stjärna | 4. | 10 |
06 | Danska | Rakel Rasteni | Jeg rev et blad ud af min dagbog | 8. | 3 |
07 | Belgija | Fud Lekler | Ma petite chatte | 5. | 8 |
08 | Nemačka | Magrot Hilšer | Für zwei Groschen Musik | 7. | 5 |
09 | Austrija | Lijen Ogustin | Die ganze Welt braucht Liebe | 5. | 8 |
10 | Švajcarska | Lis Asija | Giorgio | 2. | 24 |
Rezultati
[uredi | uredi izvor]Način glasanja: Žiri
|
Zbiran broj poena |
Države koje glasaju | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Takmičari | Italija | 13 | 1 | 1 | 1 | 4 | 4 | 1 | 1 | |||
Holandija | 1 | 1 | ||||||||||
Francuska | 27 | 6 | 1 | 1 | 9 | 1 | 1 | 7 | 1 | |||
Luksemburg | 1 | 1 | ||||||||||
Švedska | 10 | 2 | 3 | 1 | 1 | 3 | ||||||
Danska | 3 | 1 | 1 | 1 | ||||||||
Belgija | 8 | 1 | 1 | 5 | 1 | |||||||
Nemačka | 5 | 2 | 1 | 1 | 1 | |||||||
Austrija | 8 | 3 | 1 | 1 | 1 | 2 | ||||||
Švajcarska | 24 | 4 | 6 | 3 | 5 | 4 | 2 |
Međunarodni prenosi
[uredi | uredi izvor]Svaki emiter učesnik je morao da prenosi takmičenje. Emiteri članovi ERU koji nisu učestovali su mogli da prenose takmičenje i budu „pasivni učesnici”. Emiteri su smeli da pošalju komentatore koji su izveštavali sa takmičenja na svojim maternjim jezicima, kako bi prenosili informacije o izvođačima i pesmama svojim gledaocima i slušaocima.[38]
Država | Emiter | Prenos | Komentatori | Ref. |
---|---|---|---|---|
Austrija | ORF | ORF | Ne zna se | [39] |
Belgija | INR | INR | Ne zna se | [40][41] |
Radio Belgique | Ne zna se | |||
NIR | NIR | Ne zna se | [40] | |
Danska | Statsradiofonien | Statsradiofonien TV, Program 1 | Svend Pedersen | [42][43] |
Italija | RAI | Programma Nazionale, Secondo Programma | Bjanka Marija Pićinino | [41][44] |
Nemačka | ARD | Deutsches Fernsehen | Ne zna se | [24][40] |
Luksemburg | CLT | Télé-Luxembourg | Ne zna se | [45] |
Francuska | RTF | RTF | Pjer Černija | [24][46] |
France I | Ne zna se | [41] | ||
Holandija | NTS | NTS | Sjeb van der Zi | [23][40] |
NRU | Hilversum 1 | [40] | ||
Švedska | SR | Sveriges TV | Jan Gabrijelsen | [47] |
Švajcarska | SRG SSR | TV DRS | Ne zna se | [24][41] |
TSR, RSR 2 | Žorž Hardi | |||
DRS 2 | Ne zna se | |||
RSI | Ne zna se |
Država | Emiter | Prenos | Komentatori | Ref. |
---|---|---|---|---|
Ujedinjeno Kraljevstvo | BBC[v] | BBC Television Service | Peter Hejg | [1][13] |
Viewing figures
[uredi | uredi izvor]No official accounts of the viewing figures are known to exist. In his introductory remarks, the Dutch commentator stated that a total number of "about 25 million viewers" across Europe could be estimated.[48]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ U ime nemačkog emiterskog konzorcijuma ARD[16]
- ^ Tokom prenosa takmičenja, zbog tehničkih problema, u više zemalja nije mogao da se vidi ili čuje prenos italijanske pesme, koja je nastupala prva, te je ona izvedena ponovo posle zadnje pesme.[9][13][26]
- ^ Odložen prenos 16. marta u 15:15 po griničkom srednjem vremenu.[1][13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v „Television Programmes – Sunday Afternoon”. Radio Times. 16. 3. 1958. str. 12. Pristupljeno 5. 6. 2022.
- ^ a b v g d „Hilversum 1958 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 30. 5. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ „Former AVRO-studio”. Dudok Architectuur Centrum. Arhivirano iz originala 6. 6. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ LaFleur, Louise (6. 9. 2019). „How the Netherlands hosts the Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 15. 4. 2020. g. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ „About Hilversum”. Gemeente Hilversum. Arhivirano iz originala 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 6. 6. 2022.
- ^ a b v Escudero, Victor M. (26. 10. 2017). „#ThrowbackThursday to 60 years ago: Eurovision 1957”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 2. 1. 2018. g. Pristupljeno 3. 6. 2022.
- ^ a b Jordan, Paul; Roxburgh, Gordon (11. 1. 2017). „Shining a light on the United Kingdom: 60 Years at Eurovision”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 24. 4. 2017. g. Pristupljeno 31. 5. 2022.
- ^ „Looking back to just like it was in 1957”. European Broadcasting Union. 3. 3. 2014. Arhivirano iz originala 13. 5. 2018. g. Pristupljeno 3. 6. 2022.
- ^ a b v g O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 12—13. ISBN 978-1-84732-521-1.
- ^ a b v Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 160. ISBN 978-1-84583-065-6.
- ^ „How it works – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. 15. 1. 2017. Arhivirano iz originala 31. 5. 2022. g. Pristupljeno 4. 6. 2022.
- ^ „Participants of Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 1. 4. 2023. g. Pristupljeno 9. 6. 2023.
- ^ a b v g d đ e ž Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 160—164. ISBN 978-1-84583-065-6.
- ^ „1958 – 3rd edition”. diggiloo.net. Arhivirano iz originala 22. 3. 2022. g. Pristupljeno 9. 6. 2022.
- ^ a b „Detailed overview: conductors in 1958”. And the conductor is... Pristupljeno 1. 7. 2022.
- ^ „Alle deutschen ESC-Acts und ihre Titel”. www.eurovision.de (na jeziku: nemački). ARD. Arhivirano iz originala 12. 6. 2023. g. Pristupljeno 12. 6. 2023.
- ^ „Participants of Lugano 1956 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 26. 10. 2021. g. Pristupljeno 9. 6. 2022.
- ^ „Participants of Frankfurt 1957 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 17. 5. 2022. g. Pristupljeno 9. 6. 2022.
- ^ a b Roxburgh, Gordon (2012). Songs for Europe: The United Kingdom at the Eurovision Song Contest. One: The 1950s and 1960s. Prestatyn, United Kingdom: Telos Publishing. str. 164—166. ISBN 978-1-84583-065-6.
- ^ O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 217. ISBN 978-1-84732-521-1.
- ^ „Europa's zangsterren schraapten de keel” [Europe's singing stars cleared their throats]. De Volkskrant. 12. 3. 1958. str. 3. Pristupljeno 26. 6. 2023 — preko Delpher.
- ^ Zwart, Josianne (4. 11. 2017). „A decade of song: Eurovision winners through the years (1956-1959)”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 4. 11. 2017. g. Pristupljeno 7. 6. 2022.
- ^ a b „Hilversum in actie voor 70 minuten Eurovisie”. Nieuwe Leidsche Courant. 10. 3. 1958. str. 5. Pristupljeno 11. 6. 2021.
- ^ a b v g „Télévision”. Radio – Je vois tout (na jeziku: francuski). Lausanne, Switzerland: Héliographia SA. 5. 3. 1958. str. 22—23. Pristupljeno 5. 6. 2022 — preko Scriptorium Digital Library.
- ^ O'Connor, John Kennedy (2010). The Eurovision Song Contest: The Official History (2nd izd.). London, United Kingdom: Carlton Books. str. 216. ISBN 978-1-84732-521-1.
- ^ a b Escudero, Victor M. (2. 9. 2017). „Ciao Italia! Top 10 entries from Italy”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 3. 9. 2017. g. Pristupljeno 9. 6. 2022.
- ^ „André Claveau – France – Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 22. 4. 2022. g. Pristupljeno 18. 7. 2022.
- ^ „Domenico Modugno – Nel blu dipinto di blu”. dutchcharts.nl. Arhivirano iz originala 10. 3. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „CHUM Hit Parade Chart: Week of August 25, 1958”. CHUM Hit Parade. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „Domenico Modugno | Full Official Chart History”. Official Charts Company. Arhivirano iz originala 28. 1. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „1st Annual Grammy Awards | 1958”. Grammy Awards. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „Billboard Hot 100 – Week of August 18, 1958”. Billboard. Arhivirano iz originala 29. 6. 2021. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „Volare | full Official Chart History | Official Charts Company”. Official Charts Company. Arhivirano iz originala 12. 7. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022.
- ^ „Eurovision : ces chansons sont devenues des tubes”. Paris Match (na jeziku: francuski). 26. 4. 2021. Arhivirano iz originala 11. 8. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022.
- ^ „"Congratulations" – 14 songs to compete”. European Broadcasting Union. 16. 6. 2005. Arhivirano iz originala 28. 8. 2005. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „Abba win 'Eurovision 50th' vote”. BBC News. 23. 10. 2005. Arhivirano iz originala 10. 6. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2022.
- ^ „Final of Hilversum 1958 – Eurovision Song Contest”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 3. 6. 2022. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „The Rules of the Contest | Eurovision Song Contest” (na jeziku: engleski). European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 14. 4. 2017. g. Pristupljeno 13. 9. 2022.
- ^ „Austria – Hilversum 1958”. European Broadcasting Union. Arhivirano iz originala 13. 5. 2018. g. Pristupljeno 13. 9. 2022.
- ^ a b v g d „Programma's Binnen- en Buitenlandse Zenders”. De Telegraaf (na jeziku: holandski). 11. 3. 1958. str. 9. Pristupljeno 5. 6. 2022.
- ^ a b v g „Programmes des Émissions Suisses et Étrangères”. Radio – Je vois tout (na jeziku: francuski). Lausanne, Switzerland: Héliographia SA. 6. 3. 1958. str. 38—40. Pristupljeno 5. 6. 2022 — preko Scriptorium Digital Library.
- ^ „Programoversigt – Fjernsyn – 12-03-1958” (na jeziku: danski). Dansk Kulturarv. 12. 3. 1958. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022.
- ^ „Programoversigt – Program 1 – 12-03-1958” (na jeziku: danski). Dansk Kulturarv. 12. 3. 1958. Arhivirano (PDF) iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022.
- ^ „Oggi e domani alla radio”. La Stampa (na jeziku: italijanski). 12. 3. 1958. str. 8. Pristupljeno 2. 6. 2022.
- ^ „Télé-Luxembourg”. Luxemburger Wort (na jeziku: nemački i francuski). 11. 3. 1958. str. 4. Pristupljeno 6. 11. 2022.
- ^ „La carrière de Pierre Tchernia résumée en dix moments clés”. Le Soir (na jeziku: francuski). 8. 10. 2016. Arhivirano iz originala 5. 6. 2022. g. Pristupljeno 5. 6. 2022.
- ^ Thorsson, Leif; Verhage, Martin (2006). Melodifestivalen genom tiderna : de svenska uttagningarna och internationella finalerna (na jeziku: švedski). Stockholm: Premium Publishing. str. 14—15. ISBN 91-89136-29-2.
- ^ Grand Prix Eurovision de la Chanson Européenne 1958 (Television programme) (na jeziku: Dutch). Hilversum, The Netherlands: NTS. 12. 3. 1958. Korisna informacija se nalazi na: 00:38 min.