Pirotski grad
Pirotski grad | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Pirot |
Opština | Pirot |
Vrsta spomenika | tvrđava |
Vreme nastanka | XIV vek |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od velikog značaja |
Vlasnik | Republika Srbija |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš |
www |
Pirotski grad ili Momčilov grad, je utvrđenje kraj Nišave u današnjem Pirotu. Podignuto je za vladavine kneza Lazara (1371—1389) tim prostorima. Osmanlije su uspele da ga zauzmu, ali ga je 1386. godine povratio vojvoda Dimitrije, što je bio jedan od povoda za Kosovsku bitku 1389. godine[1]. Tokom prve polovine XV veka nalazio se na prostoru srpsko-osmanlijskih sukoba, tako da se povremeno nalazio u posedu srpskih despota Stefana (knez 1389—1402, despot 1402—1456) i Đurđa (1427—1456), nakon čega je trajno priključen Osmanlijskom carstvu. Utvrđenje je bilo u vojnoj upotrebi sve do prve polovine XX veka. Danas je većim delom očuvano, a od 1970. do 1986. godine su na njemu vršena arheološka istraživanja, praćena restauratorsko-konzervatorskim radovima, koje su izvodili regionalni Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša i Muzej Ponišavlja iz Pirota.[2] Tokom istraživanja Srednjeg dela grada arheolozi su našli tragove naselja koje datira 5.000 godina u nazad, a otkriveni su i razni drugi tragovi iz eneolita i gvozdenog doba, antike, rane Vizantije i srednjeg veka.
Srpsko srednjovekovno utvrđenje je relativno malih dimenzija[3] i sastojalo se od citadele branjene predutvrđenjem. Kasnije mu je, najverovatnije u XVIII veku[3], dograđen slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci.
Istorija Pirotskog grada
[uredi | uredi izvor]
Osnivanje Pirotskog grada
[uredi | uredi izvor]Prema predanju naroda tokom vekova ali i na osnovu srednjovekovne istorije Balkana, pirotski grad je podignut od strane čuvenog vojvode sa južnih Rodopa Momčila. Zbog ovoga se javlja i naziv Momčilov grad. O Vojvodi Močilu se zna veoma malo i to da je živeo u prvoj polovini XIV veka i da je učestvovao u vizantijskim građanskim ratovima u kojima je uspeo da dobije visoku titulu despota na osnovu svog truda i zalaganja. Njegovo despotovanje nije dugo trajalo jer je poginuo 1345.-e godine u opsadi grada Periteoriona. Istorijski nije razjašnjeno da li je sam Pirot podigao vojvoda Momčilo ili je to uradio knez Lazar usled straha da će doći do najezde Turaka. Pošto se Pirot nalazio na samom pravcu turskih prodora, Lazar je u utvrđenje smestio vojnu posadu pod komandom Stefana Musića. Pirotski kraj se u to doba nalazio na glavnom trgovačkom i vojnom putnom pravcu, kroz koji je prolazio Carigradski put.[4]
Pad Pirotskog grada
[uredi | uredi izvor]Kako je pala susedna Bugarska, pirotski kraj i deo granice oko njega postali su veoma lepa meta pljačkašima, koji su bili neka vrsta prethodnice turske najezde. Turski istoričar Mehmed Nešri pogrešno pripisuje Pirot bugarskom caru Šišmanu i govoreći o događajima vezanim za njega a detaljniji opis samog utvrđenja je sledeći:
- „Pričalo se da je Šišman imao na Lazarevoj granici jedan visoki tvrdi grad kad mu je Ali-paša uzeo zemlju, a koji se zvao Sehir-Koji. Pozadi mu je bila provalija, a spreda je bila ševarika i njega beše isto tako paša, visoki beleg kome je bog pomoćnik, uzeo. Lazar dade vojsku Dimitriju Kobiliću pa mu zapovedi da ode Sahir-koji uzme ga od Turčina. Ovaj Dimitrije bio je jedan hrabar, besan prokletnik. Kažu da je sam mogao da se bori protiv deset hiljada muškaraca. Dimitrije pojaha svoga ajgira i sa nešto malo nevernika dođe u Pirot, pa se sporazume sa nevernicima koji su bili u gradu. Pirot predadoše Dimitriju.”
Nešri dalje u svojim spisima opisuje kako je Murat, čuvši za ovo, poslao deset hiljada ljudi na Pirot, koje je predvodio Jahši-beg i Serudže-paša. Lazar zatim šalje u pomoć pirotskoj posadi dvadeset hiljada ljudi (što je svakako preterana cifra) koje je predvodio Lazarev sestrić. Ovde se očigledno mislilo na Musića, dok je zagonetni Dimitrije Kobilić u stvari Dimitrije Vojinović, vojvoda kneza Lazara i rođeni brat monahinje Jefimije. Prema Nešriju, neko od ove dvojice, Dimitrije ili Musić je posle kratke opsade evakuisao tvrđavu i zatim je zapalio što je razbesnelo tursku vojsku. Prema nekim istoričarima i njihovim mišljenjima ovo je bio direktan povod za Kosovsku bitku.[4]
Galerija "Pirotski grad
[uredi | uredi izvor]-
Tvrđava pre rekonstrukcije, slikano 2001. godine
-
Odsjaj u vodi 2020. godine
-
Pirotski grad noću 2020. godine
Tehničke karakteristike
[uredi | uredi izvor]Pirotski grad je bio utvrđenje koje se veoma teško moglo osvojiti, a to su Turci shvatili kada su došli pred njene zidove 1386-e godine. U to vreme, Pirotski grad su činile 2 celine:
1.Gornji grad
[uredi | uredi izvor]Galerija "Gornji grad podnožje"
[uredi | uredi izvor]-
Južna i zapadna kula, pogled iz podnožja
-
Južna kula i stepenice
-
Istočna kula
Gornji grad koji je bio podignut na visokoj steni pored reke Bistrice neznatno udaljen od njenog ušća u Nišavu. Osnova grada ima nepravilan, izduženi, poligonalni oblik, u pravcu pružanja zapad-istok, dimenzija 50h35 metara, sa četiri kule pravougaone osnove, raspoređene na sve četiri strane sveta, koje su pojačane izlomljenim pravcem pružanja veoma snažnog bedema. Ulazna kapija se nalazila na jugozapadnom prelomu bedema i tu je bila isturena peta, Donžon kula. Bedem i kule su građeni od lomljenog pritesanog kamena, sa umetnutim ulomcima od antičke opeke. U severnom i istočnom delu trase bedema su izvedena dva ispadna ugla, veoma pogodna za strelce.
Galerija "Gornji grad unutrašnjost"
[uredi | uredi izvor]-
Zapadna kula
-
Južna kula
-
Južna kula i stepenice, pogled sa najviše kule
-
Unutrašnje stepenice
-
Unutrašnje stepenice
-
Severna, najviša kula, Donžon kula
Na samom vrhu stene, u okviru severnog bedema bila je podignuta visoka donžon kula sa koje se prostirao veliki pogled na široko pirotsko polje.

2. Donji grad
[uredi | uredi izvor]- Druga celina, donji grad, dimenzija 70h60 metara, stepenasto je spušten na podnožje izdvojene stene, južno, istočno i severno uz gornji grad i on je bio opasan jakim bedemima na kojima su bile kule i nadsvodna kapija. Visoko stenje i reka iza grada bili su prirodni odbrambeni mehanizam grada tako da se Pirotu moglo prići samo sa jedne strane. Čak je i taj prilaz bio ograničen zbog močvarnog zemljišta.
Galerija "Najniži nivo" 2022. godina
[uredi | uredi izvor]-
Ulaz najniži nivo
-
Pod zidinama
-
Podnožje
Galerija "Bistrica i kanali" 2022. godina
[uredi | uredi izvor]Najnižu ili prvu odbranu grada čine reka Bistrica i kanali koji opasuju tvrđavu. Fotografije su slikane posle rekonstrukcije i obnove 2022. godine
-
Bistrica, pogled sa tvrđave
-
Kanal oko tvrđave
-
Kanal ispred tvrđave i most
Galerija "Unutrašnjost" 2022. godina
[uredi | uredi izvor]-
Terasa centralna kula.
-
Unutrašnje stepenice.
-
Prozor
-
Puškarnica iznutra
Zanimljivosti
[uredi | uredi izvor]- Ove karakteristike terena i samog grada je tursku vojsku i te kako stavljalo u mnogo lošu stratešku poziciju. Postojao je i treći deo grada, slabiji bedem sa puškarnicama na prostoru prema reci ali on je izgrađen tek u XVIII veku. Nakon kosovske bitke, Pirot je menjao svoje gospodare, povremeno je bio u posedu despota Stefana i despota Đurđa. Nakon pada Smedereva i kraha srpske despotovine u XV veku, trajno pada u Osmansko vlasništvo sve do oslobođenja od Turaka.[4]
- Delovi filma Boj na Kosovu su snimani na tvrđavi u Pirotu, kao i neke scene serije „Vuk Karadžić.”
- Pirotski grad je obnovljen je 2018. godine.[5]
U sastavu Muzeja Ponišavlja nekoliko godina se nalazi i Arheološka postavka eksponata u zgradi u kompleksu Pirotskog grada. U ovoj zgradi muzeja nalaze se eksponati prikupljeni sa teritorije Pirotskog okruga.[6]

Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Deroko, Aleksandar (1950). Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd: Prosveta.
- ^ „Pirotski grad — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
- ^ a b Đidić, Predrag (2008). Tvrđave i ostaci utvrđenih gradova. Beograd. ISBN 978-86-908427-2-8.
- ^ a b v „Dejan Stojiljković — Duge noći i crne zastave”. Arhivirano iz originala 22. 02. 2014. g. Pristupljeno 04. 02. 2014.
- ^ Prelepa srednjovekovna srpska tvrđava konačno otvorena za turiste (B92, 20. novembar 2018)
- ^ Muzej Ponišavlja
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Deroko, Aleksandar (1950). Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd: Prosveta.
- Đidić, Predrag (2008). Tvrđave i ostaci utvrđenih gradova. Beograd. ISBN 978-86-908427-2-8.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Enciklopedija za radoznale: Momčilov grad i druge priče (RTS Kulturno — umetnički program — Zvanični kanal
- Krađa arheološkog blaga (RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični jutjub kanal)
- „Sekcija tvrđava: Pirot - Kale”.
- „Pirotski grad — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
- Pirotska tvrđava[mrtva veza]
- Pirotski grad Kale (15. novembar 2018)
- Pirotska tvrđava — Grad
- Virtuelna šetnja kroz tvrđavu