Pređi na sadržaj

Plutarh Atinski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Portret filozofa, rano 5. stoleće nove ere. Portret najverovatnije predstavlj Plutarha Atinskog. Akropoljski muzej u Atini, Akr. 1313.

Plutarh Atinski (grč. Πλούταρχος ὁ Ἀθηναῖος; oko 350430) bio je grčki filozof novoplatoničar.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Predavao je u Atini početkom 5. veka. Tamo je ponovo uspostavio Platonovu Akademiju i postao čelnik Akademijee. Napisao je komentare o Aristotelu i Platonu, naglašavajući doktrine koje su im bile zajedničke.

Bio je sin Nestorija. Njegovi sinovi Hijerija i Asklepigenije, bili su mu kolege u Akademiji. Poreklo nastanka neoplatonizma u Atini nije poznato, ali se Plutarh generalno smatra za pojedinci koji je ponovo uspostavii Platonovu Akademiju u neoplatonističkom obliku.

Plutarh i njegovi sledbenici (takozvana „Platonova sukcesija“) su tvrdili da su Jamvlihovi učenici, a preko njega Porfirijevi i Plotinovi.[1] Među njegovim učenicima bili su Prokl i Sirijan, koji ga je nasledio na mestu čelnika škole.

Kao i drugi platonisti tog perioda, verovao je u određeni kontinuitet između Aristotela i Platona. Sa ovim ciljem napisao je komentar na Aristotelovu knjigu O duši (De Anima) koja je bila najvažniji doprinos proučavanju Aristotelovog opusa, od vremena Aleksandra Afrodizijskoj; i napisao je komentar na Platonovo delo Timej. Njegov primer su sledili Sirijan i drugi filozofi iz škole. Ovaj kritički duh dostigao je najveću visinu u delu Prokla, najsposobnijem eksponentu ovog sinkretizma.[1]

Plutarh je bio upućen u sve teurgijske tradicije škole i verovao je, zajedno sa Jamvlihom, u mogućnost dostizanja zajednice sa Božanstvom putem teurgičkih obreda. Za razliku od aleksandrista i ranih renesansnih pisaca, on je tvrdio da duša koja je u telu vezana vezama imaginacije i senzacije ne nestaje sa telesnim medijem senzacije.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]