Politički islam
Politički islam je bilo kakvo tumačenje islama kao izvora političkog identiteta i djelovanja.[1] Može se odnositi na širok spektar pojedinaca i/ili grupa koje zagovaraju formiranje države i društva u skladu sa svojim razumijevanjem islamskih principa. Takođe se može odnositi na upotrebu islama kao izvora političkih stavova i koncepata.[2] Politički islam predstavlja jedan aspekt islamskog preporoda započetog u 20. vijeku, a svi oblici političkog djelovanja muslimana ne svrstavaju se pod rubriku političkog islama.[1] Neki akademski autori koriste termin islamizam za opisivanje istog fenomena ili dva termina koriste naizmjenično.[1]
Razvoj termina[uredi | uredi izvor]
Terminologija koja se koristi za fenomen političkog islama razlikuje se među stručnjacima. Martin Kramer bio je jedan od prvih stručnjaka koji je počeo da koristi termin „politički islam” 1980. godine. Izjavio je 2003. godine da se politički islam može smatrati i tautologijom, jer nigdje u islamskom svijetu religija nije odvojena od politike.[3][4] Neki stručnjaci koriste termine poput islamizma, ističući isti skup događaja ili miješajući oba termina. Ričard Dekmejan bio je među prvim stručnjacima koji su dali primjedbe na politizaciju islama u smislu neuspjeha sekularnih islamskih vlada, dok istovremeno koristi i islamizam i fundamentalizam (umjesto političkog islama).[5]
Termin politički islam korišten je u vezi sa stranim zajednicama, podrazumijevajući pokrete ili grupe koji su uložili u široki fundamentalistički preporod koji je povezan sa određenom političkog agendom.[3] Mukter Han u politički islam uključuje sve islamske pokrete koji promovišu politički sistem zasnovan isključivo na islamu koji mora slijediti svaki musliman.[6] Neki od stručnjaka koriste i druge opisne termine kako bi razlikovali različite ideološke tokove unutar političkog islama: konzervativni, progresivni, militantni, radikalni, džihadistički itd.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Voll & Sonn 2009.
- ^ Krämer, Gudrun. „Political Islam”. www.encyclopedia.com. Pristupljeno 22. 11. 2020.
- ^ a b Kramer, Martin (1. 3. 2003). „Coming to Terms: Fundamentalists or Islamists?”. Middle East Quarterly (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 11. 2020.
- ^ Kramer, Martin S. (1980). Political Islam (na jeziku: engleski). Sage Publications. ISBN 978-0-8039-1435-3. Pristupljeno 22. 11. 2020.
- ^ Dekmejian, R. Hrair (1980). „The Anatomy of Islamic Revival: Legitimacy Crisis, Ethnic Conflict and the Search for Islamic Alternatives”. Middle East Journal. 34 (1): 1—12. ISSN 0026-3141. Pristupljeno 22. 11. 2020.
- ^ Khan, Muqtedar (10. 3. 2014). „What is Political Islam?”. E-International Relations (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 11. 2020.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Voll, John O.; Sonn, Tamara (2009). „Political Islam” (na jeziku: engleski): 9780195390155—0063. doi:10.1093/OBO/9780195390155-0063. Pristupljeno 22. 11. 2020.
Pročitaj još[uredi | uredi izvor]
- Ankerl, Guy (2000). Coexisting Contemporary Civilizations: Arabo-Muslim, Bharati, Chinese, and Western : a Scientific Essay (na jeziku: engleski). INU PRESS. ISBN 978-2-88155-004-1. Pristupljeno 22. 11. 2020.
- Hamid, Shadi; McCants, William (2017). Rethinking Political Islam (na jeziku: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-064920-3.
- Hoover Institution (2017). „Islamism in Maritime Southeast Asia” (PDF). The Caravan, 1715 (na jeziku: engleski).
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
