Pređi na sadržaj

Prava volontera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prava volontera (engl. Volunteers rights) predstavljaju posebnu vrstu prava koja se direktno odnose na volontere i kao takva imaju neke posebnosti i obeležja. Volonter predstavlja osobu koja sopstvenom voljom, individualno ili organizovano, obavlja svoje aktivnosti i pruža usluge onima kojima su potrebne, bez materijalne nadoknade koja prevazilazi troškove pružanja usluga. Osoba koja se prijavi za volonterski rad, za to može imati veliki broj raznovrsnih motiva, pri čemu to zahteva stručno vođen proces, kako bi usluge volontera bile obavljene na najbolji način sa aspekta interesa korisnika i samog volontera.

Osnovna prava volontera[uredi | uredi izvor]

Najvažnija prava volontera su utvrđena i navedena su u Zakon o volontiranju[1], među koje spadaju:

  1. Pravo da volonter zna sve o uslovima volontiranja, uslugama i aktivnostima koje će obavljati, pravima koja mu pripadaju, određena Zakonom o volontiranju ili drugim propisima;
  2. Pravo da na svoj zahtev, u pisanom obliku, dobije opis volonterske usluge ili aktivnosti koju će obavljati;
  3. Pravo da bude upoznat sa etičkim pravilima ponašanja koja su propisana u delatnostima u kojima će volonter obavljati svoju aktivnost;
  4. Pravo na odgovarajuće osposobljavanje, ukoliko je ono potrebno za obavljanje usluga i aktivnosti za koje je zadužen;
  5. Pravo na stručnu pomoć i podršku tokom volontiranja;
  6. Pravo na naknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi sa volontiranjem;
  7. Pravo na bezbedne i zdrave uslove rada i sredstva i opremu za ličnu zaštitu;
  8. Pravo da mu budu predstavljene sve opasnosti i štete koje su povezane sa aktivnostima i uslugama koje volonter obavlja;
  9. Pravo na pauzu tokom volontiranja i dnevni odmor, ali u prethodno ugovorenom trajanju;
  10. Pravo na zaštitu privatnosti i ličnih podataka;
  11. Pravo na konsultaciju pri odlučivanju i konsultaciju oko načina obavljanja zadate usluge i aktivnosti;[1]
  12. Da bude upoznat sa opštim aktima organizatora usluge, odnosno sa onim njihovim delovima koji se tiču volonterske usluge radi koje je angažovan;
  13. Pravo na volontersku knjižicu i upisivanje podataka o volonterskoj uslugi.

Dodatna prava volontera[uredi | uredi izvor]

Prava koje volonter takođe ima, a koja nisu strogo definisana Zakonom o volontiranju, ali se pominju kao bitna. To su prava:

Pokrivenost troškova[uredi | uredi izvor]

Volonter/ka ima pravo na volontersku nadoknadu i na pokrivanje troškova i to samo za:

  • Radnu odeću i sredstva i opremu za ličnu zaštitu volontera;
  • Lekarske preglede obezbeđene za potrebe volontiranja;
  • Obuke radi obavljanja volonterskih usluga i aktivnosti;
  • Premije osiguranja isplaćene za slučaj povrede ili profesionalne bolesti tokom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili trećeg lica.
  • Isplatu džeparca (koja se utvrđuje ugovorom o volontiranju), kod dugoročnog volontiranja, čiji mesečni iznos ne može biti veći od 30% od neto iznosa od minimalne mesečne zarade za puno radno vreme u Republici Srbiji.[1]
  • obroka, ukoliko radi najmanje četiri sata, a ne više od osam sati dnevno;
  • putne karte, ukoliko putuje na radno mesto ili da obavi određeni zadatak/aktivnost;
  • Telefon i internet, ukoliko volonterski zadatak to zahteva.

Volonter ima pravo da volontira za organizaciju bez sopstvenih troškova, i zbog toga svi troškovi volontiranja moraju biti nadoknađeni volonteru. Volonteru se troškovi isplaćuju u dogovoru sa osobom koja ja zadužena za vođenje volonterskog programa. Volonterska nadoknada će biti omogućena/odobrena u zavisnosti od mogućnosti projekta/programa na kom je volonter angažovan/a, odnosno, oblasti u kojoj volonter volontira, a koja se odnosi na neku od navedenih stvari u pasusu iznad. Ova nadoknada ima za svrhu nagrađivanje truda i napora volontera, kao i nadoknađivanje njegovih ličnih troškova, i ona se ne smatra platom. Ukoliko je organizacija ima mogućnosti, ona će pružiti nadoknadu volonteru koja mu/njoj pripada i pokriti troškove.[2]

Volontersko pravo na odustajanje[uredi | uredi izvor]

Volonter ima pravo da odustane od volontiranja, ali on/ona mora da usmeno usmeno i pismeno objašnjenje dostavi organizatoru. Svoju odluku o odlasku volonter/ka treba da objavi najkasnije dve nedelje pre odlaska, kako bi se na vreme pronašla zamena.

Odsustvo i bolest volontera[uredi | uredi izvor]

Ukoliko je volonter bolestan/a ili ne može da dođe iz nekih drugih razloga, potrebno je to da najavi, kao i da organizuje odvijanje aktivnosti u svom odsustvu bez ikakvih smetnji. Ukoliko nije u mogućnosti da to obavi, jako je bitno da obavesti osobu zaduženu za program i da se sa njom dogovori o preuzimanju obaveza.[2]

Razlozi za obavljanje volonterskog rada[uredi | uredi izvor]

Razlozi da se osoba prijavi i postane volonter su brojni, ali među najvažnijim i najbitnijim, obično se navode:

  1. Vrednosti ... Nekim ljudima volontiranje omogućuje da deluju u skladu sa ličnim uverenjem o važnosti pomaganja drugima.
  2. Razumevanje ... Za druge, volontiranje ima funkciju ispitivanja i shvatanja, gde kroz volontiranje oni zadovoljavaju želju da razumeju ljude kojima pomažu, organizaciju za koju volontiraju ili sami sebe.
  3. Karijera ... Nekim ljudima volontiranje omogućuje da nauče nove veštine koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili razvoju karijere.
  4. Društvo ... Za neke volontiranje predstavlja uspostavljanje novih društvenih kontakta i upoznavanje novih i zanimljivih ljudi.
  5. Poštovanje ... Volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovanje čineći da se bolje oseća sama sa sobom.
  6. Zaštita... Volontiranje može poslužiti pojedincima/kama da pobegnu od negativnih osećanja krivice ili usamljenosti. [traži se izvor]

Ukoliko potencijalni volonter pronađe u sebi razlog za volontiranje, potrebno je da poznaje proceduru kako bi postao pravi volonter. Ona se sastoji od pet koraka:

  1. Pretraga ponuda za volontiranje
  2. Prijava osobe na konkurs koji je organizator volontiranja oglasio
  3. Intervju sa osobom koja je zadužena za angažovanje volontera
  4. Potpisivanje ugovora sa organizatorom volontiranja
  5. Početak volontiranja[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Narodna skupstina Republike Srbije”. Parlament.gov.rs. 26. 05. 2010. Arhivirano iz originala 03. 08. 2010. g. Pristupljeno 17. 12. 2010. 
  2. ^ a b v http://www.czor.org/en/volonterskapolitika.pdf[mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]